Prava je šteta da Ivan Penava nije format građanskog političara koji bi pozvao sve građane Hrvatske na prosvjed u Vukovar zbog neprocesuiranja počinitelja ratnih zločina generalno, bez obzira jesu li žrtve ( počinitelji ) Hrvati ili Srbi. Takvim apelom dobio bi na vjerodostojnosti i iskrenosti, a valja vjerovati i da bi mobilizirao sve civilizirane, pristojne građane, posvećene miru, toleranciji, jednakosti među ljudima i izgradnji bolje i sretnije zemlje u kojoj nitko neće biti ni drugorazredan ni “drugotan”, ni prezren ni ponižen, samo zbog vjere, nacionalnosti, spola i spolne orijentacije, svoje manjinske pripadnosti ili društvenog statusa. Ali, Penava u takvu Hrvatsku ne vjeruje…
Kako Penavu žulja samo (ne)procesuiranje zločina nad Hrvatima, a za one druge i ne mari kao da i nisu neki zločini, niti su žrtve “pravi” hrvatski građani, tako je i dobio što je pristao sijati. Njegov je prosvjed sredstvo za unutarhadezeovske obračune i instrument marginalnih desnih strančica i njihovih inferiornih lidera za osvajanje javnog prostora. Njihova je mantra empatija i senzibiliziranost prema vukovarskim žrtvama. No, njihova je akcija egoistično manipuliranje tuđom nesrećom za račun osobnih političkih probitaka kojima se nadaju kao honoraru za egzaltirano, ostrašćeno “domoljublje”. Zapravo šovinizam, koji po principu akcija-reakcija samo radi u prilog provociranja nacionalističke isključivosti i nesnošljivosti s druge strane.
Operativac na zadatku
Vukovarski gradonačelnik se upustio u političku igru kojoj nije dorastao. Koja nije njegova. Ni vukovarska. U kojoj neki drugi vuku konce, u kojoj su neki drugi kreatori, a on se samo poslušno prihvatio operativnih zadaća. A kako su svi oni u sjeni, a jedini je Penava pod svjetlima reflektora, kad je priča krenula krivim tokom, kad su “prostitucije počele raditi svoj posao”, njima se bilo lako povući, dok Penavi više nije bilo uzmaka. Ostao je na brisanom prostoru, zbunjen, izložen, potpuno dezorijentiran i demoraliziran. Nije imao podršku stranačkog vodstva, a ni onih motivatora i inicijatora s početka priče, što je trenutno izglede za uspjeh prosvjeda poljuljalo. Jer, nema većih poltrona od političkih poltrona i udvorica. Sljedba se počela osipati, HVIDR-a mu je okrenula leđa, braniteljske udruge se stale distancirati, a stranački prijatelji i kolege iz HDZ-a premišljati, pribojavajući se mogućih stegovnih mjera, ukoliko se pojave na prosvjedu iza kojega vrh stranke, Predsjedništvo HDZ-a , ne stoji.
Nije stajalo iza prosvjeda ali nije stajalo ni skrštenih ruku. Plenković je, reklo bi se, odlučio uzvratiti udarac…
Kad se izmaklo tlo pod nogama navodnog inicijatora prosvjeda iz sjene ( Milijana Brkića), i kad su se stale nizati afere s lažnim SMS-ovima, kumovima i kurvama, Penavin je prosvjed pao u drugi plan i ostao bez motivatora i bez oslonca.
U jednom trenutku se činilo da je vukovarski gradonačelnik “pale sam na svijetu”. Gotovo ga čovjeku bi žao. Sazvao je konferenciju za novinare, vjerojatno najkraću ikad održanu, tek da bi apelirao na “cjelokupnu hrvatsku javnost da dođe u Vukovar i da nam se pridruži u borbi za stvaranje pravednog društva jer ono to nije, i da svaki oblik strančarenja i samopromocije ostavimo iza sebe, a iz Vukovara pošaljemo poruke zajedništva”, cvilio je pokisli Penava, sad već spreman na svaki epilog ovog dramoleta. Ali, ni tada nije imao smjelosti pozvati građane Hrvatske da dođu u Vukovar kako bi digli glas protiv svih ratnih zločina, hrvatskih i srpskih, a zapravo nečovječnih, koji nisu sankcionirani.
Kontraproduktivan prosvjed
Za utjehu šef HDZ-ovog zastupničkog kluba Branko Bačić obećao je da neposlušni “zajedničari” koji u subotu, 13. listopada, budu u prosvjednoj koloni u Vukovaru, neće biti kažnjeni. Njima ne prijeti sudbina ličkog šerifa Dade Milinovića koji je “revoluciju” iz Gospića pokušao izvesti u Zagreb, i udariti drito na središnjicu HDZ-a. Za razliku od Penave, koji svoju “revoluciju” vodi kod kuće.
Demokratična i velikodušna HDZ-ova vrhuška ima razumijevanja za vukovarskog gradonačelnika, veli licemjerno Bačić, jer on svakodnevno živi sa žrtvama teških ratnih zločina čiji počinitelji su još uvijek na vukovarskom području i slobodno se kreću gradom. Ali, prosvjed neće ništa neće riješiti, poručio je zastupnik Bačić. No, što je HDZ radio proteklih 28 godina, zašto nije prosvjedovao i ranije, zašto nije prozivao institucije zbog nečinjenja?
Nedavno je Bačić čak pokušavao Penavu uvjeriti kako je prosvjed kontraproduktivan za procesuiranje ratnih zločina. Naime što? Ako bi se nakon vukovarskog događaja podigle optužnice ili privelo možebitne zločince, moglo bi se reći da je to politička odluka generirana pritiskom na sud. Kao da i nesankcioniranje ratnih zločina nije posljedica političkog pritiska na “neovisno” pravosuđe…
Željka Markić preuzima barjak prosvjeda
I tako, ništa od podrške HDZ-a vukovarskim “šatorašima”. Ovi, za promjenu, HDZ-u nisu dobrodošli. A oni iz Savske 66 koji su u mandatu vlade Zorana Milanovića nelegalno razvili čergu usred grada, bez najave prosvjeda policiji, koji su prijetili građanima plinskim bocama u centru grada, i ostali nelegalno na javnoj površini punih 555 dana, dok HDZ nije ponovo zasjeo na vlast, oni su imali opravdane razloge za prosvjed i neupitnu podršku HDZ-a. Pod šator im je dolazila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja sada neće u Vukovar. Bila je sa savskim “šatorašima” cijela HDZ-ova svita, a jedini koji još, navodno, vjeruje da prosvjedi mogu pokrenuti rješavanje problema je ministar branitelja Tomo Medved. Njemu nema druge. Od branitelja se ne može okrenuti. Time bi ukinuo smisao svoga rada. A dio branitelja je ostao uz Penavu.
Neki se tek sada mobiliziraju, organiziraju plaćene autobuse, u čemu imaju i znanje i iskustvo, i pokreću prosvjedni stroj kako u Vukovaru, na svom terenu, u svojoj igri, desnica ne bi doživjela debakl. Pokušavaju kontrolirati štetu.
Prve redove popunit će branitelji koji su nešto dalje od Plenkovićevog oltara, i “poražene reefrendumske snage” Željke Markić, koje imaju itekako razloga za nezadovoljstvo jer, čini se, ni za jednu referendumsku inicijativu ( izmjene izbornog zakona i opoziv Istanbulske konvencije ) nemaju dovoljno potpisa.
Plenković kopni…
Uz njih bit će tu i stameni, gordi Hrast, čije se krošnje nakon razlaza s HDZ-om nekako moraju početi samostalno razvijati ili će ubrzo u ropotarnicu povijesti, i Esih-Hasanbegovićevi malobrojni jurišnici iz “Neovisnih za Hrvatsku”, te vječiti povratnik u politiku Anto Đapić, s ponekim sljedbenikom, koji traži svoj komadić prostora na najprivlačnijoj javnoj pozornici, jer je za njega politika način života.
Trebat će dobro izbalansirati prosvjed: spasiti vukovarskog vojnika Penavu kako bi preživio 13.listopada, ali i učiniti sve da vodstvo HDZ-a ne doživi poraz koji bi ga doveo u pitanje. Prvo poluvrijeme Plenković je dobio. Tko će dobiti drugo, vidjet ćemo, ali do kraja utakmice mogli bi posve stradati živci , i još ozbiljnije se stanjiti figura šefa HDZ-a. Njegova arogancija sve je manje u skladu s njegovom pozicijom.
