Neovisni novinarski portal
16.10.2018.
IZDVOJENO
Svjetski dan beskućnika: Prema procjeni Hrvatske mreže za beskućnike u Hrvatskoj je 2 tisuće “vidljivih” beskućnika, a onih “nevidljivih” barem četiri puta više

Svjetski dan beskućnika:
Prema procjeni Hrvatske mreže za beskućnike u Hrvatskoj je 2 tisuće “vidljivih” beskućnika, a onih “nevidljivih” barem četiri puta više

Svjetski dan beskućnika obilježava se 10. listopad  i kao proteklih godina, organizacije iz čitavog svijeta na taj dan provode aktivnosti s ciljem senzibiliziranja javnosti za problematiku beskućništva. Beskućništvo je, nažalost, rastući socijalni problem u Republici Hrvatskoj, istaknuto je na 12. Nacionalnom susretu o beskućništvu koji je održan u Šibeniku. Procjene o broju beskućnika u Hrvatskoj kreću se od 1 000 do 10 tisuća ovisno o samoj definiciji pojma beskućnik.

Budio sam se u tramvaju. Dane sam provodio nikako. Po kolodvorima, ulici. Svaki dan mi je bio isti. Tako sam dočekao Božić i Novu godinu. U tramvaju sam se budio u 4 ujutro. Osam mjeseci sam tako provodio noći u tramvaju. Smrzavao sam se, hranio sam se po pučkim kuhinjama u Zagrebu, nisam imao nikakvu higijenu.Dok je ljeto trajalo bilo je dobro, ali sa zimom postaje sve gore. Nemaš se gdje umiti, okupati. Ljudi te gledaju kao klošara, beskućnika, misle si kako smrdiš, pljuju po tebi, laju, kao da si najgori. Osjećao sam da se miču od mene, da me izbjegavaju. Bio sam bez stana, bez ičega, bez kuće, bez higijenskih potrepština, roditelja, prijatelja. Bio sam dok nisam došao ovdje“, priča je to 28-godišnjeg Ante koji je nakon 8 mjeseci beskućništva smještaj pronašao u prihvatilištu zagrebačkog Crvenog križa. Njegova priča prezentirana je na izložbi “Skriveni svijet beskućništva” koja je otvorena u gradskoj knjižnici “Juraj Šižgorić, a koju je priredila Hrvatska mreža za beskućnike.
Ante je jedan od “vidljivih” beskućnika, no još je puno njih “nevidljivo”, izvan sustava, bez ikakve pomoći, kaže Zvonko Mlinar potpredsjednik Hrvatske mreže za beskućnike:
– Ideja ove izložbe je da prikažemo mjesta gdje žive ljudi koji su nam u fokusu, a to su tzv. skriveni beskućnici. Iako se bavim beskućništvom nekoliko godina moram priznati da sam se, obilazeći noću teren, iznenadio gdje sve ljudi žive. Bilo je šokantno. Ono što iznenađuje je to što je među njima jako veliki broj mladih i osoba sa psihičkim smetnjama i naravno tu su i ovisnici. U Zagrebu je među beskućnicima oko 30 posto onih koji su došli iz drugih krajeva Hrvatske gdje nema razvijenih socijalnih usluga, prihvatilišta, prenoćišta ili pučkih kuhinja.

Šibensko prenoćište za beskućnike/Foto:Tris

O broju beskućnika u Hrvatskoj postoje vrlo oskudni podaci, odnosno samo podaci s kojima raspolažu prenoćišta i prihvatilišta. Procjene o broju beskućnika kreću se od 1 000 do 10 tisuća ovisno o samoj definiciji pojma beskućnik.
– Za one koji su u prihvatilištima možemo reći kako su zbrinuti jer imaju smještaj i hranu. Premalo se govori o onima koji žive u napuštenim objektima ili na javnim mjestima, a takvih je barem četiri puta više od onih koji su u prihvatilištima, dodaje Mlinar.
Prema procjeni Hrvatske mreže za beskućnike u Hrvatskoj je oko 2 000 apsolutnih beskućnika/ca, ljudi koji nemaju “krov nad glavom” , koji spavaju na otvorenom, u vozilima, napuštenim zgradama ili drugim mjestima te preko 10 000 relativnih beskućnika – osoba koje imaju “krov nad glavom” (fizički zaklon), ali im nisu osigurani osnovni standardi zdravlja i sigurnosti: adekvatna zaštita od elementarnih nepogoda, pristup pitkoj vodi i sanitarnom čvoru, osobna sigurnost i pravo vlasništva.
Na području Hrvatske još uvijek u pojedinim velikim gradovima i središtima županije ne postoje nikakve usluge i programi za beskućnike, iako im je to zakonska obveza. No nije to slučaj sa Šibenikom koji je zahvaljujući suradnji Caritasa Šibenske biskupije i Grada otvorio prenoćište za beskućnike.

Miljenko Jukić/Foto:Tris

– U prenoćištu je trenutno 14 korisnika, a imamo 16 ležajeva. Svjesni smo da ima još ljudi kosi su na ulici ali dio njih ne želi u prenoćište ili ne želi prihvatiti uvjete i pravila koja morate imati kada živite u zajednici, kaže Miljenko Jukić zamjenik voditelja šibenskog Caritasa.
Osim što im pruža krov nad glavom i obroke, šibensko prenoćište svojim korisnicima pomaže i na druge načine, izdvaja Jukić:
-Pomažemo im na sve moguće načine, u dobivanju prebivališta i boravišta, pomažemo im u pronalaženju posla, pisanju životopisa. Pokušavamo ih osnažiti da se zaposle, iznajme stan i krenu dalje u život. Ako netko od njih kaže da želi posao mi ćemo ga jako brzo i pronaći.
Uključivanje na tržište rada cilj je projekta ” Upoznaj me, nauči me, zaposli me” kojeg je u rujnu pokrenula Zajednica susret,a koji je danas predstavljen na Nacionalnom susretu udruga i institucija koji se bave beskućništvom.
– Cilj projekta, koji je financiran iz EU fonda, je povećati obrazovne kapacitete i vještine važne za uključivanje na tržište rada, a ciljna skupina su nam ovisnici i beskućnici. Za njih smo pripremili edukacije za različita zanimanja npr. za računalnog operatera. Uz to otvaramo radne centre u Zagrebu i Splitu, kaže Ela Megla, socijalni pedagog u Zajednici susret.
Na Nacionalnom susretu udruga i institucija koji se bave beskućništvom, Hrvatska mreža za beskućnike istaknula je kako su nužna bolja zakonska rješenja, stambene strategije na svim razinama, razvoj novih i preventivnih socijalnih usluga za beskućnike, osiguranje smještaja u socijalnim i zdravstvenim ustanovama osobama kojima prihvatilišta i prenoćišta ne mogu pružiti odgovarajuću skrb, razvijanje modela HOUSING FIRST, te donošenje strategija prevencije beskućništva  koji mogu doprinijeti zaustavljanju rasta beskućništva.

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI