Kad smo početkom srpnja pisali o slučaju Dušanke Trampa , rođene Kistanjke, koja živi u Sarajevu čekajući preko 20 godina na povrat obiteljske kuće u Kistanjama, znali smo da Dušanka ima presudu Općinskog suda Šibenik, iz prosinca 2016., kojom se nalaže, u roku od 15 dana, deložiranje janjevačke obitelji Ćibarić, stambeno zbrinute u Dušankinoj roditeljskoj kući. Vrijeme je prolazilo, deložacija se nije provodila. Zakonu unatoč. I onda je stigao Zaključak suda o provedbi deložacije 5. rujna. Znali smo da Čibarići nemaju gdje, osim u podstanarstvo, znali smo i da im je obećano stambeno zbrinjavanje gradnjom nove kuće na području Kistanja. Ali, da će državni službenici pokušati izravno utjecati na, navodno, neovisno pravosuđe, zamolbom sudu da se deložacija odgodi do kraja ove godine, to niti smo znali niti mogli zamisliti. A baš to se dogodilo…
I ne samo to. Sutkinja šibenskog suda Silvija Maleš, na zamolbu državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikole Mažara, vlasnicima nekretnine predlaže nagodbu kojom bi eventulano pristali na odgodu deložacije. Iako je Dušanka Trampa, koja vodi postupak pred sudom u ime cijele obitelji, odbila nagodbu, jer na deložaciju čeka gotovo dvije godine umjesto zakonskih 15 dana, svi su izgledi da će čekati i dalje. U najboljem slučaju dok se kuća za obitelj Ćibarić ne završi i ne steknu uvjeti za njihovo preseljenje. I uz svu benevolentnost prema janjevačkoj porodici koja je u Kistanje, kao i ostale obitelji iz kosovskog Janjeva, došla na poziv hrvatske Vlade, privučena uvjeravanjima vlasti da će im biti besplatno dodijeljene kuće ( kako i priliči “obećanoj zemlji” ) , moramo se pitati kakva je to država u kojoj se državni službenici izravno miješaju u sudske odluke, a sudovi su spremni dezavuirati vlastite presude. Kakva je to država u kojoj se niti oni koji su najpozvaniji štititi zakone za njihovu provedbu ne zalažu, nego ih jednostavno ignoriraju? Zar je to pravna država?!
Kad se Dušanka mogla strpjeti ovoliko, može još malo…
Je li normalno da Dušanka, pored vlastite kuće, smještaj traži kod rodbine i znanaca kad dođe u Kistanje, a Sebo i njegova familija nesmetano žive u njezinoj kući ? I tako više od 21 godine… Od 1996. No, nisu krivi Ćibarići jer u kuću Dušanke Trampa nisu ušli silom, nego temeljem rješenja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, dakle, hrvatske države, koja u svoju tadašnju politiku nije ukalkulirala i moguće posljedice. Tada se vjerovalo da se Srbi izbjegli u Oluji neće više nikada vratiti. U prvi mah te su kuće po sistemu “tko prvi njegova djevojka” zauzete, a poslije, kad se država počela buditi iz “olujne euforije”, kuće je dobrim dijelom državna Agencija za promet nekretnina ( APN ) otkupila i njima disponirala. U slučaju Dušanke Trampa, čija je obitelj tužila državu 2004. radi povrata svoje nekretnine, ispostavilo se da je APN kuću kupio temeljem krivotvorenih punomoći, od kriminalne skupine koja je u to doba operirala po Hrvatskoj i na tuđoj imovini se bogatila. Dok nije pala u ruke policije i pravosuđa…
Sebo je u međuvremenu u Dušankinu kuću, kako nam je ljetos kazao, investirao značajan novac uvjeren da ulaže u svoje. Za to ima kao dokaz i “rješenje” s pečatom RH. Iseliti se iz kuće ne da. Nema “pričuvnog položaja” na koji bi se u slučaju deložacije izmjestio. I što sad?
Rješenje je, smatraju u Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje, u izgradnji nove kuće za Ćibariće. A 2.kolovoza potpisan je Ugovor o izvođenju radova na izgradnji sedam obiteljskih kuća u Kistanjama, u okviru Nacionalnog programa stambenog zbrinjavanja , ukupne vrijednosti radova od 2, 785.116,15 kuna. Pet za korisnike objekata prodanih lažiranjem i dvije u koje su stanari, vjerujući da će biti njihove, investirali puno novca pa ih treba obeštetiti. Time će, govorio nam je početkom srpnja zamjenik kistanjskog načelnika Roko Antić, problem konačno biti riješen. Ako su se vlasnici mogli ovoliko strpjeti, smatrao je Antić, mogu još i ovih par mjeseci do kraja godine. A onda će Sebo u svoju, a Dušanka napokon u svoju kuću…
Donačelnik piše državnom tajniku, tajnik sudu
Zbog toga se, kako bi spriječio deložaciju najavljenu za 5. rujna, Antić odlučio pismom obratiti državnom tajniku u Središnjem uredu za obnovu Nikoli Mažaru i zatražiti odgodu iseljenja Ćibarićevih.
-To je jedna od pet naših obitelji koje imaju tzv. lažnu kupnju i koji temeljem sudskih presuda iste moraju napustiti. Nadam se da dinamika oko pripreme za gradnju sedam kuća u Kistanju na onoj darovanoj parceli ide prema planu. Želio bi svakako da se izbjegnu traumatične scene deložacije kakvima smo ovdje svjedočili 2011. godine. Pored ovoga, stavljam Vam na srce obitelj Petra i Katice Dučkić iz Kistanja. To je ona obitelj s brojnom djecom (8) koju smo posjetili u prigodi Vašeg posljednjeg posjeta Kistanjama, u svibnju 2017. godine. Kuća je u poluraspadnutom stanju, i s bočne strane se već počela urušavati. Molim da nešto poduzmete kako bi im se pomoglo… napisao je, uz ostalo, početkom srpnja Mažaru kistanjski zamjenik načelnika.
Na poticaj donačelnika, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikola Mažar, pisao je Općinskom sudu Šibenik, stalna služba Knin sa zamolbom da se deložacija obitelji Ćibarić prolongira do kraja godine. Na naš upit Središnjem uredu , odnosno državnom tajniku Mažaru, zašto je to učinio i je li svjestan da je to pritisak na pravosuđe, iz Ureda su nam vrlo brzo i susretljivo odgovorili kako nisu “izravno intervenirali u presudu suda” jer Sud u postupku ovrhe neovisno odlučuje hoće li taj prijedlog ( za odgodu ) usvojiti ili ne. Uz ostalo su naveli:
U 20 godina vraćeno je 19 tisuća “zauzetih” objekata
-Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 22. prosinca 2016. godine, koja je postala pravomoćna 9. siječnja 2017. godine, naloženo je Republici Hrvatskoj da preda u posjed vlasnicima nekretninu u Kistanju, Hrvatskih branitelja br. 15, dok je korisničkoj obitelji Ćibarić naloženo da iz iste nekretnine isele, u roku 15 dana.
Zaključkom istog suda od 26. lipnja 2018. godine, određena je provedba ovrhe radi ispražnjenja od osoba i stvari te predaje u posjed navedene kuće za dan 5. rujna 2018. godine. Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, kao tuženik u navedenom predmetu, imao je ovlaštenje i pravo zatražiti od suda odgodu deložacije, a sve s obzirom na okolnosti slučaja, tj. da je u tijeku realizacija prava na stambeno zbrinjavanje obitelji Ćibarić- stoji u odgovoru na naš upit. Tvrde, također, da se Ured intenzivno zalaže za rješavanje ove i sličnih situacija koje je naslijedio prijenosom djelokruga postupanja, a koje traju već 20 godina. U tom razdoblju, ističu, vraćeno je preko 19 tisuća stambenih objekata, tzv. zauzete imovine, njihovim vlasnicima, pri čemu je trebalo naći adekvatna rješenja za njihove korisnike.
-Obitelj Ćibarić je u upravnom postupku, rješenjem Ureda državne uprave Šibensko-kninske županije, ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje jer je ispunjavala uvjete sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi- napominju iz Središnjeg ureda- prema kojem svi građani Republike Hrvatske, pod jednakim uvjetima, a koji su u potrebi stambenog zbrinjavanja, mogu aplicirati sa zahtjevom, te ukoliko ispunjavaju uvjete, mogu i ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje.
Problem obitelji Ćibarić, objašnjavaju iz Mažarovog ureda, nije mogao biti rješavan ” u paketu” s ostalim janjevačkim obiteljima, s obzirom da je država spornu obiteljsku kuću otkupila 2004. godine s ciljem da Ćibariće u njoj zbrine, međutim, naknadno je, 2011. godine, ugovor o kupoprodaji proglašen ništavim, pa se moralo pristupiti iznalaženju drugoga rješenja.
Sud poput kršćanske aktivističke udruge
U očitovanju se također ističe da je vlasnicima nekretnine na teret državnog proračuna, a temeljem presude Općinskog suda u Šibeniku, isplaćena naknada zbog nemogućnosti korištenja nekretnine, zajedno s kamatama na dosuđeni iznos do 30. kolovoza 2012. godine. Za daljnje razdoblje od tada do danas, vlasnici nisu pokretali postupak za naknadu štete, na što su imali/imaju pravo- napominju iz Središnjeg ureda.
Da je dosad postajala mogućnost stambenog rješavanja obitelji Ćibarić, Središnji državni ured već bi riješio ovaj slučaj, uvjeravaju nas. Nakon dužeg razdoblja, ove godine u Kistanjama se grade stambene jedinice u državnom vlasništvu, koje će biti završene do kraja ove godine. Upravo iz tog razloga, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje uputio je molbu sudu za odgodom deložacije-kaže se na kraju očitovanja.
Dušanka Trampa, međutim, više nema strpljenja ni razumijevanja za nagodbe. Ne razumije da joj se poslije toliko godina i toliko čekanja predlaže odgoda izvršenja pravomoćne presude. Ne prihvaća ni da se uvijek nađe razumijevanja za one koji koriste njezinu kuću, ali takvog razumijevanja nije bilo kad je ona tražila da joj se vrati natrag u posjed njezina nekretnina. Ogorčena je što uredujuća sutkinja nije pozvala policiju na deložaciju, bez koje se iseljenje ne može provesti. Uvjerena je da se to učinilo smišljeno upravo zato da se iseljenje ne obavi.
Nisu do danas naplatili ni odštetu, iako državni ured za obnovu tvrdi drugačije. A da stvar bude apsurdnija, kaže Dušanka Trampa, tražili su da ja platim troškove deložacije , 1700 kuna, i to sam učinila odmah, samo da zbog toga ne bi odložili deložaciju. Ali, ni to mi nije pomoglo, umjesto toga dobili smo dopis Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikole Mažara kojim se traži odgoda jer se za obitelj Sebe Ćibarića gradi kuća koja bi trebala biti završena do kraja godine- žali se i dodaje: – Ako su donačelnik Antić i državni tajnik Mažar tako senzibilizirani za Čibarićevu sudbinu, zašto ga do izgradnje kuće oni ne prime pod svoj krov – pomalo će ironično. Ogorčena je jer je nitko do dana deložacije nije kontaktirao. A njezin je odvjetnik, kaže, kontaktirao ured u Kninu i molio da se za Ćibariće nađe privremeno rješenje, ali na to nitko nije reagirao. Pa zašto bi mi onda pristali na nagodbu- pita se Dušanka. Osim toga, toliki ljudi u ovoj zemlji žive kao podstanari, sele iz stana u stan, a neki kuću dobiju besplatno i još se žale…
Neshvatljivo joj je da se sud ponaša poput kršćanske aktivističke udruge koja brine nad sudbinom nekog tko živi u tuđoj kući, a nema nimalo empatije prema onima koji ni poslije više od 20 godina ne mogu ući u svoju. Svi, pa i sud, pozivaju je na strpljenje, a to je više nego cinično, jer ako nije strpljiv onaj tko čeka 20-ak godina da pravna država profunkcionira i vrati mu kuću, što onda znači biti strpljiv. Ovo je nepravda do neba i sramota za hrvatsku državu, smatra Dušanka. A teško se s njom u tome ne složiti…
