Neovisni novinarski portal
20.11.2018.

EKOLOGIJA
Foto: TRIS/G.Šimac

Opožarena Dalmacija neće se pošumljavati kontroverznim alepskim borom

Foto: TRIS/G.Šimac

Kontroverzni zimzeleni ukras Dalmacije i jedan od zaštitnih joj znakova, mirisna i invazivna vrsta koja ima vjerne obožavatelje i žestoke protivnike, neće se saditi u velikoj volonterskoj akciji pošumljavanja opožarenih područja. U akciji nazvanoj ipak Boranka, koju je u suradnji sa Hrvatskim šumama i HGSS-om pokrenuo Savez izviđača Hrvatske, a koja kreće u listopadu na opožarenim lokalitetima u okolici Splita, sadit će se hrast medunac, pinija, crni bor i čempres.

Puno je kontroverzi vezano uz alepski bor, omiljeno ljetno utočište cvrčaka, izvor hladovine na divljim plažama, drvo puno mirisne smole, nekad razglednički, a danas nezaobilazan društveno-mrežni motiv za mamljenje uzdaha sa ljetovanja u Dalmaciji. Je li alepski bor koji ime nosi po sirijskom gradu Alepu i rasprostranjen je diljem Mediterana autohtono dalmatinsko stablo?

li to možda ipak nije?

To je ta prva kontroverza. Šumarska struka ne može se sasvim složiti oko autohtonosti alepskog bora u Dalmaciji. U stručnoj literaturi prevladava mišljenje da je u Hrvatskoj autohton u onim područjima gdje vladaju jednaki ekološki uvjeti kakvi vladaju i u drugim dijelovima Mediterana u kojima čini osnovu šumske vegetacije . Kada bismo htjeli biti sasvim točni, a to nam je ovdje uvijek nakana, najprecizniji bi odgovor bio da alepski bor u Dalamaciji i jest i nije autohton.

Kako sad to?

Lijepo. Prema rečenim strogim šumarskim kriterijima ispada da je u obalnom dijelu alepski bor autohton južno od Splita te na svim otocima južno od Krapnja, otoka na kojemu je ujedno jedina autohtona šuma alepskog bora na šibenskom području, dakle šuma koja nije nastala pošumljavanjem prije nekih stotinjak i kusur godina te kasnijim prirodnim širenjem tih pošumljenih područja nego je tamo bila i ranije.

Foto: TRIS/G.Šimac

Druga kontroverza oko alepskog bora vezana je uz njegovo brzo širenje  te činjenicu da ga, iako je rasprostranjen od Istre do Prevlake, na sjevernom dijelu  Jadrana ima znatno manje nego u Dalmaciji u kojoj je postao dominantna šumska kultura. Činjenica jest da se alepski bor jednom kada je zasađen širi velikom brzinom prirodnim putem, zbog čega mu osporavatelji rado dodjeljuju status korova. U Dalmaciji se raširio jer su intenzivnim pošumljavanjem u vrijeme Austro-ugarske podignute velike šume alepskog bora koje su se nekontrolirano širile prirodnim putem, dok se sjevernije uz obalu kontrolirano uzgajao na šumskim plantažama, te nije dozvoljeno daljnje prirodno širenje. Sklonost brzom širenju izvan prostora pošumljavanja promijenila je dalmatinske pejzaže koje je nekad davno dok Mlečanima nisu zatrebale velike količine drva prekrivao hrast crnika i priskrbio sebi omraženi status invazivne vrste koja se brzo širi čak i nakon požara.

Foto: TRIS/G.Šimac

Treća i najveća zbog koje se našao na meti osporavatelja jest gori li brže i bolje od ostalih stabala te je li njegova smola kojom obiluje glavni uzrok zbog kojega je Dalmacija u plamenu puno češće nego Kvarner ili Istra.  Šumari će se složiti da je zbog visokog udjela smole bor zapaljiviji nego neke druge vrste i da će jednom kad plane požar vrlo brzo zahvatiti cijelu borovu šumu, a jedan od razloga je i što njegove zapaljene šiške mogu letjeti zrakom desetke metara.

Šumarska struka ipak ne bi baš glatko odbacila mogućnost da se opožarena područja opet pošume upravo sadnicama alepskog bora. Prije više od stotinu godina alepski bor i jest sađen na dalmatinskom kršu jer bez problema i puno zemlje može na njemu uspijevati, ali i zato jer je riječ o pionirskoj vrsti, dakle onoj koja prva dolazi na neko područje i priprema tlo za druga drveća, odbacivanjem iglica i stvaranjem humusa. Zagovaratelji alepskog bora pribojavaju se da se druge manje invazivne i kršu manje prilagodljive vrste bez alepskog bora u Dalmaciji nakon pošumljavanja neće primiti.

Foto: TRIS/G.Šimac

Odluka je, međutim,  pala i alepski bor neće se saditi u akciji pošumljavanja Boranka. Sadit će se hrast medunac, pinija, crni bor i čempres, a pošumljavat će se opožarena područja u okolici Splita, svake subote u listopadu i studenom, na dva lokaliteta površine oko pedeset hektara. U akciji  mogu volonterski sudjelovati svi koji to žele, a u svakom terminu očekuje se oko 300 volontera.  Kampanja za ovu akciju uključuje i izrađene bojice od ostataka izgorenih borova kojima građani mogu nacrtati drvce, dati mu ime te ga uz pomoć aplikacije smjestiti u virtualnu šumu, a uz uplatu od deset kuna za svako nacrtano stablo volonteri bi trebali zasaditi jedno pravo.

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI