Neovisni novinarski portal
21.9.2018.
POLITIKA
Mitropolit Profirije Perić/Foto:TRIS:J.Krnić

Mitropolit Porfirije Perić:
Hrvati i Srbi moraju prestati tražiti krivca, jedini put je oprost i pokajanje

Mitropolit Profirije Perić/Foto:TRIS:J.Krnić

Sinoć je na FALIŠ-u u Šibeniku održan okrugli stol na kojem su sudjelovali mitropolit Porfirije Perić i fra Ante Vučković.

Sinoć se na Trgu Ivana Pavla drugog u Šibeniku, na drugom danu Festivala alternative i ljevice (FALIŠ), dogodila rasprava čija je najava proteklih dana podigla tenzija na desnici. Uz moderatora Zorana Grozdanova, na temu „Bog na razmeđi vjere i ideologije“ pričali su episkop Srpske pravoslavne crkve i mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić i fra Ante Vučković iz Splita. U središtu njihove rasprave bile su teze iz djela „Raspeti Bog“, njemačkog teologa Jurgena Moltmanna, također gosta ovogodišnjeg FALIŠ-a.
– U čovjekovom životu postoje sao dvije ljubavi, ljubav prema Bogu i ljubav prema sebi. Ovisno o tome koja je ljubav jača, leži i odgovor zašto se vjera pretvara u ideologiju ili, pak, može ostati vjerom – rekao je u uvodu mitropolit Porfirije, pokušavajući objasniti zašto religije podržavaju nacionalizme, populizme i tržišnih ideologije. – Ako je jača ljubav prema Bogu, onda on postaje pokretač i sadržaj i krajnji domet našeg života. Ako prevladava ljubav prema samome sebi, onda Boga pretvaramo u ideju, u ideologiju, on postaje instrument, čime promoviramo svoju sebičnost, egoizam i samoljublje. Kada vjera postaje ideologija, kada crkva postaje institucija koja hoće moć, znači da su oni koji vjeruju u Krista, njega stavili u drugi plan. Raspeti se i uzeti svoj križ, to nas vodi potpunoj slobodi od svih idola, od idola države, nacije i crkve, i od Boga kao idola.
Kritika crkve i teologije prema državi i društvu, odnosno njezin izostanak, također je bila jedna od tema razgovora. Fra Ante Vučković tvrdi da nema nigdje takvog potencijala za kritiku bile koje ideologije kao što je u kršćanstvu.
– U praksi, bit ćemo uglavnom razočarani. Raspeti Bog je slika nemoći, no on postaje kritično mjesto koje rasuđuje sve naše pokušaje da napravimo sebi Boga po svojoj mjeri. U Bibliji se Bog pretvara u idola u trenutku kad Bog nije prisutan, no Bog ne dopušta ne se od njega pravi slika, odnosno idol – kazao je Vučković.

Ante Vučković, Porfirije Perić i Zoran Grozdanov/Foto:TRIS(J.Krnić)

Porfirije Perić se nadovezao na tu temu, objašnjavajući zašto je vjera danas faktor podjele:
– To što je netko u crkvi ne osigurava pod svaku cijenu prednost u odnosu na drugoga. Crkva se ne može zatvoriti u svoju samozadovoljnost, ne može se pretvoriti u kodeks pravničkih floskula na osnovu kojemu sudi drugoga. To je najveći grijeh. Upravo smirena vjera, vjera u onoga koji je slab i nemoćan, tu leži njezina moć.
– Moć crkve se uvijek zlorabila zbog tog nejasnog odnosa prema moći. S druge strane, u toj istoj crkvi, imate svježi pristup siromašnima i nemoćnima. Institucija ne živi sama od sebe, no snaga Božja jača je od toga što mi ljudi možemo napraviti. Mjera humanosti crkve leži u onome kako se odnosi prema nemoćnom čovjeku. Tu leži skriveni potencijal – nastavio je fra Ante Vučković.
Porfirije Perić nije se u potpunosti složio s tvrdnjom moderatora Zorana Grozdanova da je lik i djelo Isusa Krista danas pacificirano.
– Isus je bio buntovnik, koji je rušio poredak – rekao je Porfirije. – Međutim, s druge strane je bio i pacifist, koji poziva na unutarnji preobražaj. Naš aktivizam, u kojem kodeks evanđelja upotrebljavamo da postignemo svjetski mir, može također postati ideologija. Kaže se da mi čekamo Krista, a ne bolje vrijeme. To je pesimistična, ali istovremeno i ekstremno optimistična tvrdnja. Svatko je rođen u svom vremenu, za nas je ovo najbolje vrijeme, ali i najstrašnije.

(Foto: FALIŠ)

– Došlo je vrijeme da nam svima zajedno gori pod nogama. Čovjek je cilj svega, a to je postalo ugroženo. Zajednička kuća je ugrožena, a mi ljudi možemo učiniti puno stvari, bitne su i ona najmanje inicijative – kazat će Ante Vučković, komentirajući nedavnu papinu inicijativu da kršćani moraju djelovati zajedno s civilnim udrugama bez kršćanskog predznaka u borbi za bolji svijet. – Mislim da i ovaj festival pokazuje jednu volju i potrebu ljudi da se susreću s drugačijima. Nije dovoljno imati vlastiti krug ljudi, i možemo rasti samo ako se susrećemo s drugačijima, bilo da je riječ o izbjeglicama ili turistima. Samo tako možemo preživjeti. Ništa nije tako plodno u ljudskim podnosima, kao susret s drugim čovjekom. Moramo to vježbati.

fra Ante Vučković/Foto:TRIS(J.Krnić)

Poteglo se i pitanje odnosa Hrvata i Srba, odnosno uloge crkva koja je, što je bio jedan od zaključaka, više razlog podjele, nego most koji će doprinijeti pomirenju.
– Neviđena je tragedija da dva tako bliska naroda, čija je povijest bila isprepletena i plodonosna, imaju nesporazume koje jako teško nadilaze – rekao je Porfirije Perić. – Postoje narodi koji su imali puno duže i teže konfikte, a uspjeli su ih nadići. Ako izuzmemo one koji manipuliraju i koji se u javnom diskursu zovu revizionisti, činjenica je da Srbi i Hrvati na iste događaje, iz bliže i dalje prošlosti, gledaju različito. I ako krenemo istraživati tko je prvi počeo i tko je koga više povrijedio, možemo ići prema institucijama ljudske pravde, no jedini put je praštanje i pokajanje. Zato je važno da djelujemo preko vjere, koja je ljubav. Moramo razumjeti svoje promašaje. Ljudska pravda traži satisfakciju i krivca, ali to nije po evanđelju. Božanska pravda pretpostavlja odricanje od sebe, uz pretpostavku pokajanja i praštanja, i u njoj je spas.
– Spasenje za bilo koga može doći od najteže ljudske snage, a to je pogledati u lice vlastitom zlu – nadovezao se fra Ante Vučković. – Znamo što znači okrivljavati drugoga, a tako se možemo tisuću godina ranjavati. Priznanje vlastite krivice je ogromni potencijal, kad će se to dogoditi na razini crkve, ne znam, ali se događa među pojedincima, to susrećem svakog dana.
Raspravu Porfirije Perića i fra Ante Vučkovića na FALIŠ-u je sinoć pratilo nekoliko stotina ljudi, uz diskretno policijsko osiguranje.

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI