Neovisni novinarski portal
16.10.2018.
POLITIKA
Intervju/ Biljana Borzan, eurozastupnica, članica Predsjedništva SDP-a: Da sam ja na Bernardićevom mjestu rekla bih – ljudi, pokušala sam, nije išlo…

Intervju/ Biljana Borzan, eurozastupnica, članica Predsjedništva SDP-a:
Da sam ja na Bernardićevom mjestu rekla bih – ljudi, pokušala sam, nije išlo…

Osječanka Biljana Borzan, liječnica kojoj medicina čuva neovisnost o politici, kako to ne bez razloga ističe, jedna je od najaktivnijih hrvatskih zastupnica u Europskom parlamentu, što je prepoznato i u Bruxellesu ali i kod kuće. Uostalom, Biljana je EU-oskarovka… No, u medijski je epicentar  dospjela nedavno ipak zbog turbulencija u SDP-u, gdje je u jednom trenutku kotirala kao moguća nasljednica Davora Bernardića. Biljana je, međutim, mudra žena koja se znade čuvati od kratkoročnog publiciteta i izvući iz vatre u koju je bačena. Zna što hoće i koliko može, ima svoj cilj i ambicije, a one , zasad, ne korespondiraju s čelnom stranačkom funkcijom. S podrškom stranke, radije bi još jedan mandat u Bruxellesu…

Uostalom, pročitajte što nam je sve kazala u ovom intervjuu koji ravnopravno tretira i njezinu europsku i internu, SDP-ovsku dimenziju, njezine europske uspjehe i domaće nedoumice, međunarodne prilike i domaće neprilike.

U EU nismo još ravnopravni!

-Kao eurozastupnica javno problematizirate pitanje (ne)ravnopravnosti u EU. I, jesmo li ravnopravni u Uniji?

Odgovor je – nismo. Postoji još niz tema po kojima se vidi da nismo ravnopravni, a ja se bavim s onima koje su uglavnom vezane za tržište, budući da sam u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača. Iako smo dosta toga riješili i do ulaska u EU, i u ovom mandatu, činjenica je da je postojala zaista velika razlika između zemalja zapadne Europe, onih koje su bile prve članice EU, i ovih novijih , a to su sasvim drugačija tržišta, to su tranzicijske zemlje, bivše socijalističke zemlje koje su imale drugačiji način funkcioniranja tržišta. Neke prakse zapadnoeuropskih zemalja su se nastavile prema nama kako je to bilo prije našeg ulaska u EU. Međutim, ulaskom u zajedničko tržište odmah su nestale granice u smislu carina, slobodnog kretanja ljudi i roba, ali, u nekim detaljima koji su građanima posebno važni jer čine njihov svakodnevni život, se vidi da postoje još uvijek znatne razlike.

-Posebno ste fokusirani na kvalitetu hrane. Radili ste i istraživanja koja su pokazala da je hrana koja ide na istok Europe, lošija od one na Zapadu.

Radila sam još i na ravnopravnosti građana na Internetu, ali hrana je možda tema koja izaziva najviše pažnje, jer Internet ne koriste svi, a hrana je vrlo bitna svima i na jasan način pokazuje kako funkcionira jedinstveno europsko tržište. Mi smo, dakle, na papiru ravnopravni, tako kažu svi dokumenti EU, i to je okosnica Unije- ravnopravnost i jednakost svih njezinih građana. Međutim, oni koji žive blizu nekih zapadnoeuropskih zemalja, recimo Italije ili Austrije, znali su otići kupovati tamo i primijetili su razliku u kvaliteti. I tako je to počelo. A kako sam bila u Odboru za zaštitu potrošača ljudi su mi se počeli javljati s raznim problemima, posebno vezanim za hranu, pa sam se odlučila time malo više pozabaviti. Imala sam podršku od nekih kolega u EP-u iz zemalja koje su doživljavale slične stvari, pri čemu mislim prvenstveno na kolegicu iz Češke, ali bilo je tu i drugih, iz Rumunjske, Mađarske itd. Provela sam istraživanje u Hrvatskoj, jer ne možete izaći pred bilo koju instituciju u svijetu, u Europi , u Hrvatskoj, a da govorite na temelju osjećaja ljudi. Morate imati nešto opipljivo. UČeškoj je kolegica Olga Sehnalova napravila istraživanje, a ja u Hrvatskoj, i ono čime se osobito ponosim je da sam to radila u suradnji s Hrvatskom agencijom za hranu koja je osmislila metodologiju istraživanja koju nitko nije uspio oboriti, nijedan proizvođač. Sva prethodna istraživanja su imala neke detalje gdje bi proizvođači našli da nešto nije napravljeno po pravilima, i samim time postaju sporni i rezultati. Naše je bilo takvo da nitko nije imao nijednu primjedbu i to je prvo istraživanje koje je obuhvatilo ne samo prehrambene proizvod e, nego i druge.

-Koje proizvode ste obuhvatili istraživanjem?

Iskustvo mi govori da su ljudi najosjetljiviji na hranu. Najviše im smeta što jedu, i taj osjećaj da si građanin drugog reda i da dobivaš nešto što se na Zapadu ne bi moglo prodati. No, ljudi su mi se javljali i da su primijetili razlike kad je u pitanju i kozmetika, deterdženti, bijela tehnika, automobili , dakle, najširi dijapazon proizvoda. Svaki zastupnik dobiva određeni fond novca za neke svoje aktivnosti i većina zastupnika od toga kupuje olovke i sl., a ja sam odlučila svoje novce potrošiti na istraživanje što je tamo bio popriličan šok. Jer, nikad im nitko tako nešto nije tražio, pa je malo duže trajala i procedura da mi to odobre. Bilo je ono, čekaj, ova hoće raditi nekakvo znanstveno istraživanje, a političarka je, malo je to čudno! Međutim, to smo izgurali do kraja, i osim prehrambenih proizvoda istražili smo i deterdžente, paste za zube, omekšivače za rublje…

Ponosni EU “Oskar”

-Do koje razine idu te razlike u kvaliteti? Jesu li tolike, da oni proizvodi koji idu za naše tržište, štete zdravlju?

Taj proizvod kad ga konzumirate, ne osjećate neku razliku i on nema negativan utjecaj na vaše zdravlje. Međutim, dječja hrana koju smo ispitivali imala je manje omega 3 kiselina koje su izuzetno važne za razvoj djeteta, a uspoređivali smo Njemačku i Hrvatsku, i nije da je kašica za dijete u Hrvatskoj nezdrava, ali je ona u Njemačkoj zdravija. Ili, čokolada za Njemačko tržište sadrži kakao, a za hrvatsko ima aditiv umjesto kakaoa, dakle umjetnu boju. Jogurt s jagodama za njemačko tržište ima više jagoda nego naš, a naš ima više šećera. Dakle, dugoročno gledano, mi uzimamo nešto što ima manje vitamina a više šećera koji je nezdrav, pa smo time svakako oštećeni. Dakle, to istraživanje ima i svoj zdravstveni aspekt, a ne samo politički, u smislu našeg tretmana kao građana drugog reda.

-Je li to pokušaj, drugim sredstvima, da se ostvari priča o EU “više brzina”, prvog i drugog reda ?

Predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker svake godine ima godišnji govor o stanju Unije, i bila sam jako sretna kad je prošle godine uvrstio upravo tu različitu kvalitetu proizvoda kao nešto protiv čega se trebamo boriti. Jer, Europa mora disati i svojim lijevim i desnim plućnim krilom, kako se izrazio. Ali godinu dana prije toga je govorio o Europi “dvije brzine”, što je mene zgrozilo, jer bi mi tu svakako spadali u onu sporiju Europu.

-Zašto bi netko uopće bio u zajednici u kojoj će biti drugorazredan?

Tako je. Nije se u tom smislu poslije ništa događalo, štoviše, konkretni primjeri govore kako se to nastoji ukinuti.

-Bavili ste se i ravnopravnošću spolova, i za taj angažman ove godine dobili i “EU oskar” kao najistaknutija europarlamentarka, najposvećenija toj problematici . Što vam je, konkretno, donijelo tu nagradu?

Ponos. To se procjenjuje prema onome koliko ste angažirani. Mnogi su mislili da sam nagradu dobila za pitanja hrane i potrošača, jer je taj aspekt moga rada prepoznatljiviji medijski. Ali najviše dokumenata sam radila vezano za ravnopravnost spolova, što mi je politički bliska tema, ali me frustrira da se u Europskom parlamentu malo toga donosi vezano za tu tematiku što je zakonski obvezujuće. To su uglavnom preporuke. U EP-u je najvažnije u kojem ste odboru jer se tamo, za razliku od našeg Sabora, sve događa u odborima. Plenarne sjednice su šlag na već pojedenoj torti, kad se sve već završi i više nema mijenjanja dokumenta. Dok na odborima možete amandmanima bitno izmijeniti dokumente u odnosu na prvobitne prijedloge. Ja sam u Odboru za zaštitu okoliša, javno zdravstvo i sigurnost hrane kroz koji prolazi najviše zakona, zatim u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, i što tu odlučimo, preslikava se u nacionalna zakonodavstva i postaje zakonski obvezujuće za sve članice. A većina dokumenata koje usvajamo na Odboru za ravnopravnost spolova su zapravo preporuke. Znači, to se može i ne mora uvažiti, nije nikakva obveza. Neke zemlje provode i više nego na Odboru preporučamo, a neke daleko manje. U ovom trenutku Hrvatska se ne može uspoređivati s jednom Švedskom, pa onda nastojimo kroz dokumente davati poticaj slabijima ali da opet ne unazadimo one koji su napredniji.

Danci kupuju robu kojoj istječe rok iz građanske dužnosti, kod nas je to sramota

-Je li malo frustrirajuće za vas da je prije neki dan u Osijeku udruga Rijeka ljubavi podijelila 40 tona hrane i još kažu kako im je to najsretniji dan, što je neshvatljivo, jer, to bi morao biti najnesretniji dan, s obzirom na takvu razinu siromaštva koju Osijek danas bilježi. Na globalnom planu nešto ste uspjeli učiniti, a vaš Osijek nikad siromašniji?

Bila sam izvjestiteljica na EP-u vezano za bacanje i doniranje hrane gdje u EU imamo silan nesrazmjer. Godišnje na razini EU bacamo oko 90 milijuna tona hrane, a s druge strane petina ili četvrtina europskog stanovništva je na rubu siromaštva. Hrvatska ne odskače ni u pozitivnom, ni negativnom smislu. Kod nas se baca 400 tisuća tona hrane, a imamo toliko gladnih i onih koji su u potrebi. Jako teško je napraviti dokument koji će biti obvezujući za cijelu Uniju zato što su nam užasno velike razlike. Neke zemlje su strahovito daleko odmakle i gotovo ništa ne bacaju, jer imaju razvijene banke hrane, imaju nacionalne zakone koji se tiču doniranja hrane, imaju jako dobar sustav. Kod nas, ako netko ima višak hrane, ne znate što bi s tim napravio. Oni imaju sustave koji i od potrošača i hotela, i restorana i dućana preuzimaju hranu, i hladnjače koje jamče da će na siguran način ta hrana doći do onih koji su u potrebi, zdrava za konzumaciju. Ne možete vi sad siromašnom dati nešto što drugi ne bi pojeo. Mi nemamo tu infrastrukturu. EU je sada odlučila da će iz fondova biti moguće sufinancirati tu vrst infrastrukture, od skladišnog prostora, preko kamiona za prijevoz hrane, do ljudi koji će u tom sustavu raditi.

-Kod nas, i kad otvorimo socijalne samoposluge, ljudi ne donose hranu.

Socijalne samoposluge postoje samo u većim gradovima, a onaj tamo siromašni čovjek u Lici nema šanse da dođe do te hrane. Osim toga socijalne samoposluge se pune kampanjski, poticane medijskim akcijama. U Zagrebu socijalna samoposluga jako dobro funkcionira. Nismo to ni zakonski regulirali. Jedino što imamo je još od vlade Zorana Milanovića kada je donesen Pravilnik o oslobađanju plaćanja PDV-a na doniranu hranu, ali nije izazvao onako pozitivne rezultate kako smo očekivali jer propisuje da namirnica mora biti stara najviše 7 dana do isteka roka, a i trgovci gledaju da robu prodaju do zadnjeg dana. Sada se nešto radi na izmjeni tog Pravilnika. Ja uvijek kažem kako sam članica SDP-a, a vlast je HDZ-ova. Ali ovo je tema koja ne bi trebala imati politički predznak nego bi morali skupiti glave na okup za te ljude kojima je potrebno da svi damo svoj doprinos. Za razliku od istočnih zemalja, zapadne u tome čuda čine. U Danskoj naprave kampanju da je kupovanje proizvoda kojima ističe rok građanska dužnost, a ne sramota, i za 25 posto smanje bacanje hrane. Kod nas ljudi kažu, neću to kupiti tome ističe rok, neka se donira.

“Orbanizacija” Hrvatske

-Dojam je da se dio EU “orbanizira”, što se vidjelo i kod glasanja o kažnjavanju Mađarske zbog nepoštivanja temeljnih vrijednosti Unije. Dvije trećine u parlamentu su za kažnjavanje, no HDZ-ovi zastupnici su protiv. Je li to stvaranje nekog novog “istočnog bloka” unutar EU, u koji se gura i Hrvatska, koja ni u socijalizmu tamo nije bila?

Bila sam ovih dana u Makedoniji pa sam im rekla: Kad krenete na europski put pokušajte napraviti dobru zakonsku osnovu za to da Makedonija bude dugoročno demokratska i napredna zemlja. Jer mnoge zemlje, među koje spada i naša, ali su najeksplicitniji primjeri Mađarska i Poljska, su se jako lijepo umile, našminkale, napravile najljepšu frizuru i obukle najljepšu haljinu, kad su trebale ući u EU. A onda je došlo do određenog nazadovanja. Kad smo govorili o aktiviranju članka 7. u smislu suspendiranja mađarskog sudjelovanja u radu Vijeća, dio zastupnika je isticao da Mađarska danas, s ovom razinom demokracije i time kako funkcionira društvo, ne bi zadovoljila kriterije za ulazak u EU. A sad kad je unutra, ispada da sam možemo raditi što god hoćemo. Kad gledate Hrvatsku, počeli smo strašnim zamahom- borba protiv korupcije, veliki pravosudni slučajevi, sve do samog premijera, međutim, nikakav epilog. S druge strane, nakon što smo ušli u EU promijenili smo Ustav referendumom, tako da smo brak definirali kao zajednicu muškarca i žene i uspjeli smo se tu dodatno unazaditi, a da se taj referendum organizirao prije ulaska u EU, to bi nam bio veliki minus. Međutim, kad smo jednom ušli, ispada da sad možemo raditi što hoćemo. To me strašno smeta. Svi mi koji smo dio EU te vrijednosti EU moramo održavati. Unija je ekonomska zajednica, ali prvenstveno zajednica u kojoj se poštuju ljudska prava i slobode, najnapredniji dio svijeta u tom smislu.

-Ali, čini se da su nove članice promijenile samo svoju legislativu, ne i običaje…

Da, zato sam i rekla Makedoncima, nastojte da to ljudima u glavama sjedne, a ne da imate zakone koje ne poštujete i da svatko radi što hoće. Koliko god zvuči nezgodno da se EU upliće u unutarnje stvari članica, toliko nije dobro ni da svatko radi što hoće. Po čemu je to onda unija? Postoji opasnost da to eskalira i da od žarišta u Mađarskoj i Poljskoj, dobijemo plamen koji se širi po cijeloj Europi.

-Hrvatska je htjela biti dio EU ponajviše zbog demokratskih stečevina Unije, a danas je sve sklonija Mađarskoj koja u nekim segmentima opasno suspendira demokraciju. Kako to?

Danas imate poprilično izraženo slijeganje ramenima na puno toga na što se ne bi smjelo slegnuti ramenima. Obrazovani ljudi koji nešto znaju ostaju po strani, a glasna manjina koja se ne oslanja na znanje, mislim na populističke pokrete koji osporavaju sva znanstvena dostignuća, propituju opravdanost cijepljenja itd., o svemu ima svoje mišljenje samo zato jer je to njihovo demokratsko pravo, a to je vrlo osebujan pristup demokraciji, i to je ono što je vrlo opasno. Lake teme su one koje prevladavaju, i sjetit ćete se kako je u Jugoslaviji strašan problem bio vanjski dug. Svi su o tome govorili kao teretu koji nećemo izdržati i da ćemo propasti. Pri raspadu Jugoslavije Hrvatska je na sebe preuzela 2, 7 milijardi dolara duga, a danas ima 43 milijarde dolara, samo Hrvatska. I o tome nitko ne govori, svi sliježu ramenima, nikog ništa nije briga, apatija je zavladala u društvu i to koriste tipovi poput Orbana. Bojim se toga opredjeljivanja za političare koji se ne oslanjaju na znanje, na sposobnost, na znanost, nego pričaju ljudima populističke priče, ono što oni žele čuti, a to je neodrživo u praksi i može izazvati totalni kaos u društvu. Kao političarku to me strašno zabrinjava jer se bojim što nas čeka ako tako sliježemo na sve ramenima, mislimo kako ništa ne možemo učiniti, a oni koji su autokratski nastrojeni to koriste. A, evo, mi smo iz male države. Hrvatska ima manje od 1 posto europskog stanovništva, i svi su govorili- pa što vi možete. Da smo svi zajedno, bilo bi teško jer nas je samo 11 , a ukupno je 751 zastupnik. Međutim, ja sam nastojala svojim primjerom pokazati da možeš biti pojedinac , iz male države i nešto uspjeti nametnuti kao temu. Još uvijek nismo promijenili zakon vezano za različitu kvalitetu, ali smo tražili od Komisije da promjeni zakon o nepoštenoj praksi kako bi se to onemogućilo, i očekujem da će se taj zakon izmijeniti do kraja mandata, u proljeće iduće godine. I to bi bio jedan primjer da i kad dolaziš iz jedne male zemlje, nešto možeš promijeniti.

Rado bi se ponovo okušala u Europskom parlamentu

-Mandat je pri kraju. Hoćete li se ponovo kandidirati za EU zastupnicu?

Voljela bih dobiti priliku da vidim kako građani ocjenjuju ono što sam dosad napravila. Ukoliko misle da sam dobro radila, očekujem da to pokažu i kroz glasove, a ako ne, i to mi mogu pokazati glasovima.

-Kako ne možete na dvije fotelje istodobno, to, dakle, isključuje mogućnost eventualne kandidature za predsjednicu SDP-a kada budu izbori.

S obzirom da je naš predsjednik dao u više navrata izjave da nema namjeru otići, a njegov mandat traje još nešto više od dvije godine, a ima većinu u Predsjedništvu i Glavnom odboru, to uopće nije sada tema. Kad sam potpisala pismo kojim smo ga prijateljski zamolili da prepusti mjesto predsjednika nekom drugom, izrazila sam određeni stav, ali sam u tom trenutku bila svjesna da je to moguće manjinski stav tijela stranke koja odlučuju, Predsjedništva i GO, i bila sam spremna da to ne bude provedeno. Zna se da u demokraciji vlada većina, i ukoliko je većina za predsjednika, on je predsjednik .

-Znači, neće biti pokušaja opoziva Davora Bernardića, i ostaje predsjednik do kraja mandata, neovisno o mogućem nastavku urušavanja i osipanja stranke? Šest zastupnika ste već izgubili…

Što će budućnost donijeti teško mi je reći. S predsjednikom se razgovaralo, ali neuspješno, a on i dalje ima podršku većine. Mogu vrištati, vikati, govoriti što god hoću, ali on je predsjednik koji je izabran prema pravilima koja smo sami donijeli, i dok ima većinu bit će tu.

-To bi moglo značiti da novu priliku da budete eurozastupnica nećete dobiti. Jer, izborne liste kroji predsjednik, a vi ste njegov oponent?

Predsjednik predlaže liste, i može prema Statutu konzultirati bazu, ali ne mora. Kod nas je to još poprilično centralizirano, iako se u izbornoj kampanji Bernardić bazi predstavljao tezom da se predsjednika treba rasteretiti i da bi se liste trebale demokratičnije sastavljati, kako bi bile odraz volje članstva, a ne jednog čovjeka. U principu ja se trudim da svojim radom osvjetlam obraz stranci i tko god da je predsjednik da mu dam razloge da me stavi na listu. A sad, hoće li ili neće…

Bernardić ima podršku većine koja odlučuje

-Većina analitičara se slaže da u SDP-u nije ključni problem Bernardić, nego borba za pozicije, jednih da ih sačuvaju, a drugih da ih osvoje, jer su ih izgubili. Dakle, može se i stranka raskoliti, uništiti, važno je da sam ja netko i nešto…?

Zato sam vam rekla da su ključna tijela koja donose odluke: Predsjendištvo i Glavni odbor. Nitko ne bi mogao biti predsjednik stranke ako nema podršku Predsjedništva i GO. Ne može bez toga funkcionirati. Ključno je da Davor Bernardić tu podršku ima. I u tom smislu mogu govoriti samo o sebi. Od prvog dana govorim da sam spremna prva staviti glavu na panj, a ja sam najdugovječnija članica Predsjedništva SDP-a, ovo mi je peti uzastopni mandat . I uopće nemam problem, dapače, rekla sam, ako članstvo smatra da nismo radili dobro i da smo svojim radom pridonijeli lošem rejtingu SDP-a, neka me prvu maknu. Nijedan pojedinac ne smije biti sa svojim interesom iznad interesa stranke. Činjenica je da Bernardić ima podršku većine i ja to poštujem.

-Što može očekivati stranka, koja i danas kaže da je lider opozicije, a čiji predsjednik ima osobni politički rejting o,5 posto?

Vjerujem da oni koji su dali svoje povjerenje na izborima Davoru Bernardiću nisu mislili da će to baš tako biti. Međutim, sada imamo dva načina: da predsjendik ode sam, što neće, ili da mu se izglasa nepovjerenje kroz tijela stranke- Predsjedništvo, GO i konvenciju. Treća mogućnost je referendum među članstvom kojeg naš Statut prepoznaje, međutim,nisam sigurna da postoji volja za to. Da je moj osobni rejting tako nizak ne bi mogla staviti svoj interes ispred interesa stranke.

Uz pravog čovjeka ili ekipu, stvari se mogu preko noći promijeniti

-No, Davor Bernardić je, ipak, tek “točka na i” onoga što se u SDP-u događa zadnjih godina…

Mi u SDP-u imamo tu neobičnu situaciju koja je česta u socijaldemokratskim strankama u Europi, a to je da mi o bitnim pitanjima za funkcioniranje društva imamo svi jednako mišljenje, za razliku od desnih stranaka poput HDZ-a koje se bitno razlikuju jer imaju konzervativnije, liberalnije dijelove unutar sebe i ne mogu se dogovoriti oko Istambulske konvencije, Kurikularne reforme , odnosu prema pobačaju, a mi tu svi mislimo isto, ali se dijelimo po nekakvim grupacijama tko je kome sklon i tko je s kim dobar. Rrekla am da će ljevicu uništiti taština. Upravo zbog toga stalno ponavljam da Bernardić nije jedini krivac za sve što se događa. Kao predsjednik ima najveću odgovornost na svojim leđima, ali tu je puno drugih ljudi, okolnosti, prijašnjih odnosa u stranci, cijeli splet koji utječe na ovo gdje smo danas, ali s obzirom da je on predsjednik i time najodgovorniji, mora povlačiti poteze koji će njegov rejting povećavati ili će reći – ljudi, pokušao sam, nije išlo. Tako bi ja na njegovom mjestu.

-Što je vaša prognoza, kako će se ovaj cirkus u SDP-u završiti?

Ja sam vječiti optimista , stranku promatram kao živi organizam, a svaki živi organizam ima neke periode kada se ponaša autodestruktivno . Međutim, na kraju ipak prevlada razum i nađu se neki mehanizmi samoodržanja. To je moja mantra i mislim kad bi se pojavila osoba ili ekipa koja bi djelovala kao svojevrsno ljepilo među svima nama da nas poveže…

-Ima li takvih u SDP-u?

Bitno je da je skupina koja nije ostrašćena i da svoje stranačke kolege gleda kao kolege, a ne kao potencijalne suparnike. U ovom trenutku se ne doima da takvi postoje, ali u budućnosti mislim da će se naći jedna ekipa koja će iznjedriti nešto pozitivno. Sjetimo se kad je Zoran Milanović postao predsjednik odmah je za 5 posto podigao rejting SDP-a, a samo se jedna osoba promijenila, sve drugo je ostalo isto. Ja mislim da se stvari gotovo preko noći mogu promijeniti uz pravu ekipu i pravog čovjeka. E sad, dok imamo ovakvu situaciju, međusobnih prepirki, on se i ne vidi.

SDP je duboko podijeljen na dvije vrlo jake ekipe

-No i Zoran Milanović ima velike zasluge za ono što je SDP danas.

Ništa se nije dogodilo preko noći. Ti sukobi koji su u SDP-u tinjali, sada su došli na naplatu. Kad gledate rezultat kad se zadnji put Milanović kandidirao za predsjednika, a protukandidat mu je bio Zlatko Komadina, rezultat je bio nekih 60 prema 40 posto, i tu vidite da postoji podjela na dvije vrlo jake ekipe.

-U slučaju izbacivanja Slavka Linića bilo je doslovce pola-pola…

Tako je. Možda je par glasova prevagnuo. Ja sam postala predsjednica osječkog SDP-a kad je bio u takvoj situaciji. Imali smo jednog čovjeka oko kojeg se stranka prepolovila- jedni su o njemu mislili sve najbolje a drugi sve najgore. To je bilo do te mjere ostrašćeno da se u kafiću nije smjelo sjesti s nekim iz protivničke ekipe jer se odmah stvarala sumnja zašto je on s njim, što su se oni dogovarali.. Nekako sam uspjela to iznivelirati, i u Osijeku smo već drugi mandat na vlasti, u koaliciji s HNS-om, i volim reći da smo mi ogledni primjer dobro funkcionirajuće organizacije gdje se članstvo odlično slaže, na vlasti smo, i financijski stabilni.

-Neki prognoziraju raspad SDP-a na dvije stranke…

Moguće. Ali ako se to dogodi onda mislim da nas čeka ono što se dogodilo s Demokratskom strankom u Srbiji ili mađarskim socijaldemokratima, da će se obje te stranke grebati da pređu izborni prag…

-Dakle, repriza sudbine HSLS-a?

Tako je. S tim da kad se HSLS gasio, SDP je bio već vrlo jak i imali ste jaki HDZ otpočetka. Tako da je postojala ta neophodna ravnoteža u društvu. Jer svako društvo koje nema, kao Orban, opozicije onda ima jednoumlje.

-Onda, hoće li Davor Bernardić dočekati kraj mandata?

Teško mi je to reći, situacija je izuzetno teška, i trebalo bi imati kristalnu kuglu da vidimo budućnost. Ja sam svoj stav izrazila, on je u ovom trenutku manjinski…

-Kad biste vi bili ta koja bi, prema procjeni kolega, mogla premostiti ovu situaciju, da li biste to prihvatili?

Ne razmišljam o tome, a pored živog i zdravog predsjednika, mislim da to ne bi bilo ni moralno.

-Ali hipotetski, da stranka to od vas traži, i da većina procjenjuje da ćete vi to moći uspješno odraditi, što biste učinili?

Rekla bih da se zahvaljujem, da je to jako laskavo.

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI