Neovisni novinarski portal
21.9.2018.
INTERVJUI / POLITIKA
Dragan Markovina uoči predstavljanja Šibenske deklaracije: Ljudima treba ponuditi opciju za koju će glasati s punom podrškom, a ne začepljenog nosa

Dragan Markovina uoči predstavljanja Šibenske deklaracije:
Ljudima treba ponuditi opciju za koju će glasati s punom podrškom, a ne začepljenog nosa

Zadnjeg dana Festivala alternative i ljevice u Šibeniku, na “posuđenoj” Fališevoj pozornici, bit će predstavljena i potpisana tzv. Šibenska deklaracija, zajednička platforma lijevih političkih snaga u Hrvatskoj. Dugo priželjkivano lijevo zajedništvo, kako je najavljeno,  promoviraju Nova ljevica, Radnička fronta, Socijalistička radnička partija, OraH i Hrvatski laburisti. Spiritus movens okupljanja je Nova ljevica i njezin prvi “operativac” Dragan Markovina s kojim smo razgovarali uoči potpisivanja Deklaracije koja bi, potencijalno, mogla donijeti zaokret u valoriziranju i pragmatskom djelovanju lijevih snaga.

Povjesničar, publicist i kolumnist Dragan Markovina, osnivač je i prvi predsjednik stranke ( Nova ljevica ), a iza njega je dugi splitski aktivistički, ljevičarski staž. Može li Šibenska deklaracija biti točka preokreta za hrvatsku ljevicu, pitanje je na koje smo pokušali dobiti odgovor u ovom razgovoru.

Dragan Markovina

-U subotu u Šibeniku Nova ljevica, Radnička fronta, SRP, Orah i Hrvatski laburisti potpisuju deklaraciju o zajedničkom djelovanju. Što deklaracija donosi, na što potpisnike obavezuje i je li to tek početak, uvjetno rečeno, ujedinjavanja ili makar sinkroniziranja djelovanja lijeve opcije?

Morat ću vas odmah na početku ispravit, budući da su Laburisti odlučili sadržajno podržati deklaraciju, ali i ostaviti sebi neko vrijeme da je potpišu nakon široke rasprave na stranačkim tijelima. Ona u sadržajnom smislu donosi ključne smjernice budućeg djelovanja ljevice u hrvatskom društvu, odnosno nekoliko ključnih tema oko kojih se svi slažemo da su najbitnije i zapravo ih na jednak način vidimo. Novost ove deklaracije je u tome što ona doista na prvo mjesto stavlja socijalnu i ekonomsku situaciju te nudi alternativu dosadašnjem ekonomskom smjeru zemlje, uz naravno paket svih lijevih vrijednosti koje se nalaze na udaru desnice. U operativnom smislu shvatio bih je kao početak sinkroniziranog djelovanja ljevice, ali uvjeren sam da taj početak predstavlja prijelomnu točku za lijevu scenu uopće.

-Šibenska deklaracija i FALIŠ. Zašto ste se odlučili na festivalu, koji je više kulturni nego politički projekt, promovirati političku platformu okupljanja ljevice?

Stvar je vrlo jednostavna. Kako smo o tome već duže vrijeme razgovarali i planirali potpisati deklaraciju upravo u ovo doba godine, Fališ se kao festival koji je iz letargije probudio čitav jedan grad, pa i Dalmaciju, promovirajući upravo vrijednosti za koje se i mi zalažemo, ukazao kao idealna pozornica za inicijalnu objavu deklaracije. Tim prije što sam osobno uvjeren da bez obzira na trenutačno stanje koje se čini nepromjenjivo, Dalmacija ima najveći društveni potencijal za promjene.

-Iz desnih političkih krugova, konkretno od Hrastovog zastupnika Hrvoja Zekanovića, stižu optužbe na račun Fališa zbog financiranja promidžbe političkih stranaka javnim novcem. Zekanović proziva Ministarstvo kulture da je dodijelilo Fališu novac za “inovativne umjetničke prakse”, a oni ga koriste za promicanje političkih stranaka? Je li bilo mudro vezati se na Fališ?

 

Čitav taj nazovi problem je nastao zbog jedne zlonamjerne i očite laži čovjeka koji je odlučio pod krinkom poštenog odnosa prema javnim novcima ispromovirati vlastitu političku agendu. Mi, niti smo tražili, niti bi nam to ikad palo na pamet, niti kune od Fališa. Što je uostalom lako provjeriti. Jedini naš prijedlog koji je prema njima išao, odnosio se na to da ih zamolimo da nas uvrste na kraj programa i omoguće nam da predstavimo svoju platformu javno. Stvarno ne vidim gdje je tu problem.

-Kod nas je ljevica godinama u krizi i programski i identitetski, a naročito u svome praktičnom djelovanju i dosezima. Što je uzrok tome?

To je točno, a dva su temeljna uzroka tome. Jedan je što je čitava država od Tuđmana pa dalje osmišljena i postavljena kao bastion nacionalizma, klerikalizma, korupcije na svim razinama i kapitalizma, kojim su svi zajedno potpuno destruirali pozitivno nasljeđe iz socijalističkog razdoblja. Kako vrijednosno, u smislu rastakanja ideja solidarnosti i socijalne države, ali i modernizma, tako i u smislu otimanja i destrukcije društvene imovine. Drugi problem je što SDP koji je svih ovih godina jedini predstavljao relevantnu ljevicu i svakako egzistirao od glasova ljevičara, niti u jednu od ovih postavki tuđmanizma nije želio intervenirati, svodeći promjene za vrijeme trajanja njihove vlasti na kozmetičke, da bi na kraju Milanović i onu vrijednosnu distinkciju dokrajčio. Iz ovog drugog posljedično je generiran problem nedostatka relevantne lijeve partije izvan SDP-a, koja se unatoč brojnim pokušajima, od SDU-a, preko ASH-a, SRP-a i Ljevice Hrvatske, neuspješno pokušala konstituirati. Što zbog nepovoljnih društvenih okolnosti, unutar kojih establishment nije mogao smisliti ideju lijevog organiziranja, što zbog samog SDP-a koji bi svaki put napravio sve da to zakoči.

-Je li SDP stranka ljevice? Računate li na dio njihova članstva koje bi vam se moglo priključiti zbog evidentnog raslojavanja i demontaže stranke? Ili mislite da su SDP-ovci liberali i time nekompatibilni vašem programu?

Postoji nekoliko razina na koje se može odgovoriti na ovo pitanje. Prva je, je li SDP uopće ikad doveo u pitanje kapitalističke odnose ili ponudio neka drukčija ekonomska rješenja od onih u kojima živimo, pa i kad je bio vlasti? Oboje znamo da nije. S te strane ga ne možemo svrstavati na ljevicu. S druge pak strane, ta stranka nosi lijevo ime i simboličko nasljeđe SKH, zahvaljujući čemu najveći dio njenih glasača doista jesu bili ljevičari, a uostalom zbog svega toga je i zastupao civilizacijske vrijednosti ljevice, od sekularizma, preko antifašizma i maglovite ideje o solidarnosti. Dio ljudi koji se razočarao u SDP nam je odavno prišao, dio će sigurno s vremenom i prići, ali ne očekujem nikakvo veliko pucanje i podjelu te stranke, ponajprije iz razloga što je mnogima tamo politika postala način života i jedini izbor. Svemu, pak, ovome unatoč, u toj stranci je i dalje uvjerljivo najviše ljevičara među mainstream strankama, ako ih uopće igdje drugdje i ima.

 

-Može li vaša politička platforma supstituirati potonuli SDP i preuzeti njihovo biračko tijelo? Tko su vaši potencijalni birači?

Ja mislim da ideja o supstituciji nema previše smisla, nego da ljudima treba pristupiti s posve jasnih lijevih pozicija i ponuditi im opciju za koju će glasati s punom podrškom, a ne začepljenog nosa. Dio ljudi koji su glasali za SDP će nas sigurno prepoznati kao takve, a naši potencijalni birači su svi oni koji se osjećaju deklasirano i obespravljeno, oni koji predstavljaju bilo koju vrstu manjine te oni koji su uvjereni da je ljevica izlaz iz ovog sve mračnijeg doba.

-U Zagrebu je zajednički nastup skupine lijevih stranaka donio rezultat, imate svoje zastupnike u Gradskoj skupštini, neka su se imena već afirmirala…Može li taj početni kapital rasti ( ili će stagnirati) do sljedećih parlamentarnih izbora?

Mislim da će taj kapital, zajedno s ovim iskorakom ka suradnji na nacionalnoj razini, sasvim sigurno rasti, jer ljudi osjećaju potrebu za ujedinjavanjem ljevice i vjeruju da smo iskreni kod zagovaranja naših politika u javnosti.

-Vječiti prigovor ljevičarima ide na račun njihova “salonskog” prakticiranja politike, dociranja s visoka, intelektualiziranja koje rijetko uspijeva preživjeti praksu, radi čega ljudi oklijevaju priključiti vam se. Imate li novu komunikacijsku strategiju s biračima?

S prvim dijelom vaše rečenice se slažem, ali ne i s drugim. Ljudi koji, pak, oklijevaju priključiti se čine to iz dva razloga. Jedan je opća zgađenost političkim životom zemlje koja je rezultirala apstinencijom i apatijom, a drugi je što se boje izložiti nečemu što je još uvijek prilično proskribirano u dobrom dijelu društva. Oba razloga su prilično razumljiva, a nama je da ih ohrabrimo i razuvjerimo. Kako? Pa vjerodostojnošću i posve drukčijim pristupom politici. Nemam nikakvih iluzija oko toga hoće li to biti jednostavno, jer neće.

-Lijeva opcija je tradicionalno razmrvljena, kao da svi relevantni ljevičari misle da su baš oni najpozvaniji biti na čelu ljevice. Dalija Orešković, novo ime hrvatske politike, javno zagovara ujedinjenje cijele ljevice. Je li to uopće moguće?

Kod ovog pitanja moramo poći od toga što je uopće danas ljevica u Hrvatskoj. Ova naša Šibenska deklaracija predstavlja prvi korak ka ujedinjavanju ljevice i okupila je sve doista lijeve stranke u Hrvatskoj. Vaša sugestija ide ka ljudima i inicijativama koje nisu uopće lijeve, ali istina je da pretendiraju na neki lijevo-centristički prostor. Dakle, da zaključim, nakon Šibenika moći ćemo reći da se ljevica konačno počela okupljati i zajednički djelovati.

-Koliko je oportuno stvaranje novih lijevih stranaka, recimo one koju najavljuju Orešković, Glavašević, Kolakušić, Vučetić…, kod činjenice da ih je već previše i da objektivno nijedna nema neku veću snagu?

Mislim da je stvaranje potpuno novih stranaka koje se u sadržajnom smislu ne bi pretjerano razlikovale od postojećih, a tu ponajprije mislim na SDP, nego bi njihova razlika bila isključivo personalna, potpuno besmisleno, što će se na duge staze i pokazati.

                                    Autor: Mozel W.

-Nova ljevica je okupila velik broj “ljudi od formata”, s profesionalnim i moralnim kredibilitetom, ali na njima nije poentirala. Izostao je njihov značajniji praktični učinak, neka vrst zaokreta u politici koji mnogi birači već nervozno priželjkuju, nezadovoljni dosadašnjim “lijevim elitama”. Kako s teorije preći na praksu i pokazati da ljevica ima i potencijal za akciju?

S ovim pitanjem ste i sami ponudili logičan odgovor na prethodno. Istina je da smo u Novoj ljevici okupili značajan broj ljudi s profesionalnim i moralnim kredibilitetom, ali to ne donosi uspjeh po automatizmu, zbog čega i mislim da su ovakve inicijative dugoročno neodržive. Ono što je krvav posao u politici i bez kojeg nema ozbiljnog rezultata je prvo sadržajna jasna profiliranost drukčija od svega ostalog na sceni, a potom mukotrpan terenski posao stvaranja organizacije na terenu i konačno, tu je bitan faktor medijske vidljivosti. Bez sva tri ova elementa ne ide, ali sam uvjerenjem da ćemo nakon ovog koraka u Šibeniku puno ozbiljnije doći među ljude. Na kraju krajeva, odmah po osnivanju imali smo lokalne izbore na kojima smo nastupili samo u Zagrebu i Splitu, dva najveća grada, i na oba mjesta ostvarili zapažen rezultat.

-Koliko je od osnivanja do danas Nova ljevica privukla članova, tko su vaše udarne snage, kad i kako mislite prijeći s riječi na djela?Čime ćete birače uvjeriti da ste baš vi alternativa klijentelističkoj, korumpiranoj, regresivnoj desnici koja još uvijek u ovoj zemlji, unatoč svemu, ima najviše glasača?

Broj naših članova je nešto manji od tisuću. U listopadu ćemo imati izbornu skupštinu stranke, na kojoj ćemo donijeti novi statut i program koji odgovara na ključna pitanja i probleme ovoga društva, nakon čega idemo na teren i u stvaranje organizacija koje će te politike izravno prenositi ljudima. Na pitanje tko je zapravo alternativa ovakvoj desnici, odgovor je vrlo jednostavan. To su oni koji odbacuju sve ono za što se oni zalažu i s čime su sadržajno odredili državu. Iskreno, ne vidim nikoga drugog osim ovih stranaka koje će doći u Šibenik, koje su sve to potpuno odbacile i tome se na svaki način suprotstavile.

Tags: , , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI