Neovisni novinarski portal
21.10.2018.
IZDVOJENO / POLITIKA
Beskrupulozni telemarketing: Ilija Šuša ( 86 ) iz Čučeva kod Kistanja i medalja vukovarskog vodotornja

Beskrupulozni telemarketing:
Ilija Šuša ( 86 ) iz Čučeva kod Kistanja i medalja vukovarskog vodotornja

Ilija Šuša, 86-godišnji starac iz Čučeva kod Kistanja, dobio je ovih dana na kućnu adresu neočekivanu pošiljku.  Ne sjeća da je bilo što naručio , pa ni medalju posvećenu vukovarskom vodotornju. A stigla mu je sjajna, posrebrena, na ime i prezime. Uz medalju je priložena i “potvrda o autentičnosti”, kao svojevrsna deklaracija “proizvoda”, ali i uplatnica na iznos od 99 kuna koje treba platiti u roku od 15 dana ili , ako komu medalja vukovarskog simbola obrane smeta ( da vidimo te junake !), može je vratiti, ali o svom trošku. Tko se to poigrava hrvatskim građanima manipulirajući bezočno i najvećim simbolima ratnih stradanja?

O pošiljatelju se iz pošiljke i nije dalo puno saznati. Navodno je za Ilijino iznenađenje zaslužna varaždinska marketinška agencija Direct Marketing, odnosno njihov Centar opsluživanja klijenata, kojeg se, u slučaju nejasnoća, može nazvati na broj 042 /629-150, od ponedjeljka do petka, u vremenu od 9 do 16 sati.  Za potrebu povrata paketa, priložena je i adresa agencije- Ulica Ivana Severa 15., Varaždin. Istu adresu dijeli i tvrtka Bomark pak d.o.o. Google o ovim domišljatim meštrima marketinga gotovo ništa ne kaže, što cijelu priču čini još intrigantnijom.

U obitelji Šuša, pokušavajući dokučiti kako to da je medalja vukovarskog vodotornja poslana baš starom, nepismenom Srbinu iz Kistanja, i pitajući se kad li je to on postao njihov “klijent”,  nisu se domislili drugome do li da je riječ o  trgovcima koji love u mutnom, pa tko se na lijepak uhvati, dobro uhvati. A mamac nije bilo što, nego Vukovar, grad čijoj se ratnoj žrtvi i stradanju cijela Hrvatska klanja. I doista, nezgodno bi bilo odbiti za medalju vukovarskog vodotornja dati 99 kuna, pa makar je i niste naručili… Kod nas to odmah dobiva određene konotacije. Još vam u dopisu prijete da ste obavezni platiti medalju dočim pošiljku otvorite (!?)

Priloženi broj agencije ” za slučaj nejasnoća” nazivali smo dva dana, tvrdoglavo i uporno. I kad mo već izgubili svaku nadu, s druge strane žice javi nam se ženski glas.

-Dobar da, je li to agencija DirectMarketing iz Varaždina?

Da, izvolite- ljubazno će.

-Ovih dana ste poslali u Čučevo kod Kistanja, Iliji Šuši, medalju vukovarskog vodotornja. On kaže da ništa nije naručio. Zašto šaljete pošiljke nasumce?

Ni, govora! Mi to ne radimo. Bez privole kupca ne šaljemo ništa- brzo nas demantira žustra agencijska djelatnica.

-Ali, Ilija Šuša, kojem se isporučili medalju, kaže da on to nije naručio. Uostalom, čovjek ima 86 godina, nepismen je, živi na području posebne državne skrbi… Jel’ vam palo na pamet da njemu 100 kuna puno znači? Osim toga, Ilija je srpske nacionalnosti, i zar niste pomislili  da bi mu bilo neugdono odbiti, ili ste s tim računali?

Gospodin je dao svoj privolu, bio je lijepo raspoložen, izrecitirao je svoju adresu i poštanski broj,  nije rekao da je srpske nacionalnsti, ali nas to i ne zanima. To je rasizam. Nije bitno koje je nacionalnosti, možda je baš zato želio imati tu lijepu medaljicu za uspomenu.

-Zaista mislite tako? Pa Ilija se i ne sjeća da je s vama razgovarao a kamoli da je nešto i naručio!

Mi se bavimo očuvanjem hrvatske kulturne i povijesne baštine, a ova medalja je upravo doprinos tome. Ne znam što je sporno.

-Sporno je što “baštinu” prodajete telefonom, u pasivnim povratničkim krajevima, gdje ljudi imaju jedva za kruh a kamoli medalje, što nazivate nepismenu starčad i “lovite” na njihovo nesnalaženje.

Otkud bi mi znali da je gospodin nepismen. On je s nama vrlo lijepo razgovarao, a moram vam reći da se svi naši razgovori s klijentima snimaju tako da gospodin ne može reći da nije pristao na narudžbu.

Jesu li Iliji rekli da razgovor snimaju, i zbog čega? Vjerojatno nisu. Na kraju priupitamo ljubaznu, blagoglagoljivu zaposlenicu DirectMarketinga iz Varaždina je li posrijedi komercijalni posao ili dio sredstava od prodaje medalja ide  možebitno i za obnovu vodotornja.

Ne, ne, to je komercijalno. Uostalom, prikupljanje donacija je odavno završeno i vodotoranj će uskoro biti obnovljen- reći će nam Ivana Šantalab, zadužena u agenciji za kontakte s klijentima.

Očigledno riječ je o bezobzirnom telemarketingu, telefonskoj prodaji nasumice odabranih “žrtava” iz telefonskog imenika, evidentnoj zloupotrebi osobnih podataka koja, u ovom slučaju, perfidno cilja na senzibiliziranost građana prema Vukovaru.

Medalje su izlivene u nakladi od 15 tisuća komada, a izdavatelj je , kako u popratnim dokumentima stoji, Zavod za izradu kovanog novca u Velikoj Britaniji. Bogme ambiciozno, a i zarada bi, kad se odbiju troškovi, trebala biti vrlo solidna. Na uplatnici, pak, stoji kako račun izdaje tvrtka Naturelab, pazite sad, 21.rujna 2018. , Varaždin.
U “potvrdi o autentičnosti br. 579 “napominje se kako je medalja obložena srebrom, da je na licu medalje vukovarski vodotoranj s podignutom hrvatskom zastavom i natpisom “vukovarski vodotoranj”. Na naličju je iskovan povijesni grb Kraljevine Hrvatske i Slavonije koji se koristio, piše u obrazloženju, “u razdoblju od 1868. do 1918., kada je zemlja imala autonomiju unutar Austrougarske monarhije”.


Posebno se obraćaju kolekcionarima, čestitajući im što su baš oni dobili priliku popuniti svoje zbirke i to ne bilo kakvom medaljom, već medaljom vukovarskog vodotornja, “simbola otpora hrvatskog naroda srpskoj agresiji kao i simbola obrane neovisnosti naše mlade države”-  kićeno pojašnjava pošiljatelj.
Spominje se tu i kako je lani, na inicijativu gradonačelnika Ivana Penave i Grada Vukovara, počela obnova vodotornja, uz podršku Vlade RH i brojnih donatora, kako pojedinaca tako i tvrtki, njih preko šest tisuća. Rekonstrukcija i uređenje budućeg Memorijalnog centra Vukovara, građevine koja je u ratu pogođena s preko 640 različitih projektila, trebala bi biti završena do kraja ove, ili najkasnije u proljeće iduće godine. Iako se svojedobno spominjalo da će za obnovu vodotornja trebati oko 22 milijuna kuna, sakupljeno je ukupno 37 milijuna, od čega je 18,5 milijuna osigurala Vlada, a isto toliko donatori. I neka je rekonstruiranog vodotornja, šteta da nije obnovljen i dosad.

Ne bi bio problem ni što tamo neka, gotovo anonimna marketinška agencija pokušava zaraditi novac komercijalizirajući simbole Domovinskog rata i stradanja. Problem je u agresivnoj telefonskoj prodaji, de facto prodaji nacionalnih emocija za koje se računa da su neupitne baš kao i ova posrebrena medalja. Ali, takva je prejudicirana prodaja neprihvatljiva i drska. Provokativna. Neugodna. I još kad prodajete nekom od 86 godina, tko se ni potpisati ne zna, a obećavate nagrade i što li sve ne… A onda mu pošaljete medalju uz napomenu: ako pošiljku otvorite, morate i platiti, ili paket vratiti na vlastiti račun. Kako god odlučite, taj vas telefonski razgovor koji niste ni htjeli, stoji stotinjak kuna.  Gdje je tu moral, profesionalna etika, humanost?
Trka za novcem, i oni koji trče taj maraton, doista znadu biti beskrupulozni…

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI