Neovisni novinarski portal
16.12.2018.

POLITIKA
Oluja 2018. / “Glineni golubovi” (ne ) lete…

Oluja 2018. / “Glineni golubovi” (ne ) lete…

Obljetnica Oluje. 23. Standardno. Scenarij, nalik socijalističkim proslavama, se iz godine u godinu jedva razlikuje. Tek nekoliko “detalja” čine razliku. U Kninu se ove, za razliku od prošle godine, uz sve državničke počasti ukazao Dragan Čović, član Predsjedništva susjedne BiH ( iz reda hrvatskog naroda), i šef tamošnjeg HDZ-a, vlasnik počasnog doktorata zagrebačkog Sveučilišta, koji je bezmalo figurirao kao dužnosnik kakve moćne hrvatske pokrajine, al pari s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Kninsko nebo parali su u svečanom preletu izraelski borbeni avioni F-16 Barak. Kao da su i sami bili sudionici VRO Oluja. A Thompson se za ovu obljetnicu odlučio na izvoz “domoljubnog hrvatstva” u Glinu. Sasvim prikladno…

Čović lani nije bio u Kninu na Dan pobjede, zahvalnosti i branitelja. Navodno su se tome usprotivili ratni zapovjednici ( Hrvatski generalski zbor ). Spekuliralo se i da je Knin izbjegao pribojavajući se zvižduka, pa čak i da se solidarizirao s političkim “suigračem” i prijateljem Miloradom Dodikom koji Oluju drži – zločinačkom. Zato je ove godine sve takve insinuacije demantirao i svoj lanjski izostanak obilato nadoknadio. Tretiran je u Kninu u skladu sa svojom novom doktorskom titulom, koju zahvaljuje zagrebačkom Sveučilištu i rektoru Damiru Borasu, što ga je za to priznaje predložio. Zbog njegovih zasluga za opstojnost hrvatskog naroda u BiH, kao velikog štovatelja paradržavne tvorevine HR Herceg Bosne, i per fin, zbog doprinosa demografskoj politici u Hrvatskoj- odljevom Hrvata iz BiH u Hrvatsku! Promišljeno i stručno pregalaštvo, vrijedno doktorske titule. Makar je počasna. Ali, zna znanje…
Druga razlikovna točka 23. olujne obljetnice u odnosu na prethodne, bili su izraelski avioni na hrvatskom nebu. Nisu tu više samo “Krila Oluje”, sad s njima hrvatski Dan pobjede slave i izraelske borbene letjelice u ime novostečenog partnerstva i prijateljstva koje je Hrvatska skupo platila narudžbom 30 godina starih aviona iz države Izrael kojima kani ojačati ovdašnju koncepciju moderne “domovinske sigurnosti” i biti partner na ponos i diku svojim američkim NATO-prijateljima. Zbilja smo moćni.
Državni vrh nije nagrađen zvižducima, kako su se neki bojali, a tko ih je slušao, mogao je pomisliti da živimo u bajkovitoj državi koju, među podobnicima, još jedino general Ante Gotovina mjeri po snazi njezinih institucija. A znamo koliko su snažne…
Pozivali su se na ” pobjednički mentalitet hrvatskog naroda”, na optimizam i zajedništvo, otkriveno u nogometnoj igri i slavljeno u trijumfalističkoj euforiji sve do odlaska kultnog hrvatskog glazbenika Olivera Dragojevića, kada je jedna euforija zamijenjena drugom, u što se ekspresno ufurao cijeli državni vrh. Kao dokaz koliko su sljubljeni sa svojim narodom. S njim su u veselju i tuzi, na dočeku i ispraćaju, u nogometu, i glazbi, a napose u – vjeri.
Masovka je danas bila i u kolektivnom slušanju mise. Bar Knin nije uzalud gradio velebnu crkvu Gospe Velikog Hrvatskog krsnog zavjeta. Cijeli bi mogao stati u nju. Naravno, bez obljetničkih “državnih posvuduša”…
Thompson je sa svojim sviračima i štovateljima otišao u Glinu. Da bi tamo uveličao proslavu Oluje s narodom. Knin i Čavoglave za njega više nisu “in”. Lani Slunj, ove godine Glina. Odmakao se od užeg zavičaja ( valjda ga je dovoljno kontaminirao) i sada velikodušno pronosi poruke ” mira i ljubavi” diljem zemlje oslobođene u Oluji, šireći “domoljubno hrvatstvo”, iz nekog razloga zavijeno u crno. Mala, siromašna Glina tako postaje “olujni toponim” Marka Perkovića Thompsona, ni kriva ni dužna, i to za Dan grada, kojemu se, kako izgleda, najmanje vesele domicilni stanovnici. Napose srpska manjina koja je nekoć, u predraće, bila većina. Thompsonu je baš zato Glina izazov. I biskupu Vladi Košiću. Zbog “nacionalnog osviještenja” onih koji nisu “za dom spremni”.
Neke će o(ne)svijestiti, neke oprkostiti. Ali, ni Thompsonova neće gorjeti dovijeka…

-Živjela Hrvatska! Dolje Fašizam! Dolje Svi koji dižete ruku u ustaški pozdrav, dolje Svi koji mi govorite šta da radim/o sa sobom ako ne štitimo slobodu, raznovrsnost i prekrasnu zemlju koju nam je netko (nepromišljen) posudio na korištenje (iz kojeg god glupog razloga)!
Ima nas, par manijaka, koji volimo ovu zemlju i nismo još kupili kartu za ugodna gostovanja. Bit ćemo Vam tematski žulj u cipeli “vaše verzije domoljublja”.
I, da se vratim na pjevanje. I na našim koncertima plaču. I osjećaju.
Prema sebi i prema svima.
Probajte.
Iznenadit ćete se.
Dan Pobjede. I, da.
Nije me više strah. Namirišim. I skrenem. Pa se vratim. I pregazim. 🙂
Oluja. S leđa- kako nam je u svom obljetničkom “olujnom mementu” na FB-u dala znati Ivana Mazurkijević. Hrabro i ponosno. Svjesna da “glineni golubovi” (ne) lete.
Stvaraju privid…


VEZANE VIJESTI