Neovisni novinarski portal
17.8.2018.
POLITIKA
Hrvatska, mati i maćeha: Branitelji i “domoljubi” izvan zakona!

Hrvatska, mati i maćeha:
Branitelji i “domoljubi” izvan zakona!

Današnja Hrvatska, i s petoljetkom EU staža iza sebe, nije zemlja za pametne, sposobne, stručne, marljive, ukratko- izvrsne. Nije to država ni za tolerantne, širokogrudne, humane, visokomoralne i časne ljude koji žele živjeti od svoga rada, a ne od stvarnih ili izmišljenih zasluga: ratnih, političkih, stranačkih, rodijačkih… Ovo je država skrojena po mjeri onih kojima je “domoljublje” glavna moneta, parazitiranje na državnim jaslama stil života, a govor mržnje jedino sredstvo komuniciranja, jedini jezik kojeg koriste i kojeg razumiju. Ovo je zemlja za thompsone i bujance, za perković-tabake i kelemince, za culeje i glasnoviće, hasanbegoviće i esihe, vrbanoviće i mamiće, sanadere i vidoševiće, kalmete i livakoviće… Ako je to njima “mjesto koje se zove dom”, kako će biti i onima drugima?!

To su hrvatski građani prvog reda pred kojima je vlast u stavu mirno jer o njima i njihovom agresivnom primitivizmu koji zatire svaki kritički javni glas, ovisi vijek trajanja vladajuće nomenklature stopljene s lažima o vlastitim ingenioznim dostignućima. I nitko ne smije da im sliku kvari, da im iluziju narušava, da im med u pelin pretvara. Kakvi novinari, kakve istine, kakve pravde i pravice!

Neprilagođena novinarska sitnež

Neprilagođena novinarska sitnež ne može u ovoj zemlji računati na pravnu sigurnost, na jednakost svih građana pred zakonom, na zaštitu svoga integriteta od institucija i nesmetano pravo na rad. U ovoj, navodno, demokratskoj zemlji, koja voli drugima čitati bukvice iz demokracije i civiliziranog europejskog ponašanja, kojekakve vucibatine, primitivni polupismeni polusvijet, ogrnut braniteljskom svetačkom aureolom, pribavljenom na kojekakve načine, još samo da ih na buvljoj pijaci kupuju, mogu slobodno u prolazu pljunuti svakog kritički nastrojenog novinara na ulici, opsovati mu majku ( ili materinu) , zaprijetiti smrću cijelim “nepoćudnim” redakcijama, a da im ni vlas s glave ne padne. Sustav je tu da ih štiti i od njih samih ako treba, a ne da ih procesuira i kažnjava. Kome je stalo do novinara? ! Pa oni ionako samo smetaju svojim zanovijetanjem i remete idilu u kojoj živi odnarođena državna vrhuška i marionetske institucije pravnog sustava…

Hrvatska nije uistinu pravna država, država u kojoj zakoni vrijede jednako za sve njezine državljane. U Hrvatskoj čak i pijani branitelj, stvarni ili lažni, vrijedi desetorostruko više od svakog poštenog novinara koji časno i profesionalno radi svoj posao. Što časnije i profesionalnije to je vladajućoj kasti i njezinim braniteljskim kohortama odiozniji, to im je veći trun u oku, oštriji kamen u cipeli kojeg treba šutnuti što dalje i što nemilosrdnije. Upravo to je imao na umu, kao i toliki prije njega, sinjski branitelj  “u miru” ( od koga i čega nas brani? ) Stipe Perković Tabak kad je na Indexovoj Facebook stranici nedvosmisleno napisao kako bi “novinare Indexa trebalo ubijati” jer, razumije se, zato što ( kako smo već naučili) mrze sve što je hrvatsko. Perković bi zbog tih “jugoslavenčina i komunjara” ponovo “u boj za narod svoj”, makar ga narod nije ni ovlasti za to, a ni pozvao u “oslobađajući pohod” s ciljem “čišćenja” države od svih preostalih kritičara, nota bene, “neprijateljskih elemenata”.

Obrana Stipe Perkovića Tabaka od – zakona!

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu tu je herojsku namjeru Sinjanina, pače, branitelja, Stipe, prepoznalo i smjerno, ne dvoumeć’ se, kaznenu prijavu odbacilo jer je ovaj vrli hrvatski muž baš toga dana, ponesen rođendanskim slavljem, popio koju više i pod naletom emocija, dopustio da ga ponese- iskrenost. Čovjek je samo rekao ono što je mislio, pa zar ga zato treba kažnjavati?! I to višestruko odlikovanog hrvatskog branitelja, stup društva, koje bi se bez takvih doslovce urušilo. Budimo realni, poziv na ubijanje nepoćudnih novinara nije zastrašivanje, to je u slobodnoj interpretaciji ove “metaforičke” ratničke proze zapravo grubo iskazivanje ljubavi. Prema DOMOVINI! Koju treba zaštititi od neobuzdanih unutarnjih neprijatelja koji je sustavno podrivaju. Nema tu nikakvog govora mržnje, poticanja na mržnju ili, nedaj bože prijetnji i zastrašivanja. Ni govora!

Srećom, naš je establishment, dokazano s visokim senzibilitetom prema braniteljskoj populaciji, odmah dao potporu “ugroženom veteranu” , pa su i premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ponosno stali s Perkovićem pred fotoobjektiv kako bi “slikopisom” posvjedočili svoju odlučnost da zaštite sinjskog junaka od denuncijantske novinarske sitneži. Sustav je trenutno reagirao, i Stipe Perković Tabak je promptno obranjen. Od zakona! Pa ne može se valjda isti zakon odnositi na ponosne hrvatske domoljube i branitelje i na “novinarske jugoslavenčine” koje mrze sve što je hrvatsko?! Tabak je, odlučno je reagirala KGK, samo izrazio svoje nezadovoljstvo. Razumije se, opravdano.

Plenković i Vlada osuđuju svaki govor mržnje i izražavanje prijetnji na društvenim mrežama. Ali, Vlada ne komentira odbacivanje kaznenih prijava od strane DORH-a, kao ni postupanje pravosuđa u pojedinim predmetima, jer je naše pravosuđe “samostalno i neovisno”. Svjesna problema, Vlada će, vjerojatno, ponovo osnovati kakvo povjerenstvo za suočavanje s nesuočavanjem s avetima prošlosti…

Thompsonovo “prosvjetiteljstvo”

Ili Marko Perković Thompson. Osvjedočeni prvoborac za rehabilitaciju nedehazijskog hrvatstva, s puškom na ramenu i žestokim pastirskim rockom u hrapavom grlu, uvijek “za dom spreman”, zbog čega bi on trebao biti prijavljen i prekršajno gonjen? Zar zbog ljubavi prema Domovini? Zbog svoje “spremnosti” – Za Dom!? Ne, ne, ni slučajno, to se ne smije dogoditi u jednoj demokratskoj, pravnoj državi, članici Europske Unije koja antifašizam baštini kao svoju temeljnu vrijednost. I pluralnost, od demokracije do nacifašizacije…

Jednom se omaklo kod Joea Šimunića koji je za stadionsko klicanje “NDH domu” zaradio novčanu kaznu, jer je sud pogrešno interpretirao njegovu odanost i “ljubav prema domu”. Ali, to se više neće ponoviti. Šimunićev presedan je kao neka vrst pouke.  Joe to razumije, žrtva za Domovinu njemu nije nimalo teška. Pogotovo kad nije skupa…

Dakle, Thompson može mirno na “prosvjetiteljsku turneju” opjevanom Domovinom, s mačem i ZDS na svakom koncertu kako bi se to ” sjeme ljubavi” prema Hrvatskoj što bolje primilo. Osobito u krajevima “sumnjivog, manjkavog hrvatstva”, gdje je pravi izazov educirati puk, ne samo katolički, nego napose pravoslavni, o povijesnim zasadama i zaslugama poglavnikove NDH za današnja pokoljenja. Zato je ovogodišnji Thompsonov “olujni pohod” na predratnu, većinski pravoslavnu, Glinu od povijesnog značaja. Kao što je svojedobno bio onaj u Kninu i Čavoglavama. Tamo su ljudi danas prosvijećeni, kao što će sutra biti i narod u Glini, možda potom u Belom Manastiru, Srbu, Vojniću… Svi će disati “hrvatski”. A Aleksandar Vučić ima da svisne od muke!
I sad bi netko Thompsona kaznio što “na crno” predaje povijest generacijama svojih fanova koji ga štuju kao sveca, usput ih odgajajući u duhu svehrvatskog nacionalizma i isključivosti ?! Sve za domovinu…

Nacionalizam i okupacija

Tuđmanova Hrvatska je izvorno utemeljena na nacionalizmu, a ljudska i manjinska prava samo su šareni celofan kojim je trebalo dojmiti Europsku komisiju. Ne radi se ovdje o recidivima nacionalizma, nego o nacionalizmu samom, kao ideologiji i politici koja u ovakvoj Hrvatskoj ima snažnu podršku. Čak i manjinskih zastupnika…

U Hrvatskoj koja 555 dana tolerira (kvazi)braniteljski šatoraški teror u središtu glavnog grada, pred Ministarstvom branitelja, koja političku ucjenu veteranske populacije jednako kao i Tabakovu prijetnju smrću novinarima , drži “dostojanstvenim izrazom nezadovoljstva”( Tomo Medved) , koja prihvaća plinske boce kao barikadu na Savskoj kao da se radi o šarenim zastavicama u rukama vesele dječice, a ne osiljenih, militantnih siledžija zakona i mira, koja tim teroristima nad demokracijom i pravnom državom odgovara nizom ustupaka, privilegija i povlastica, koja za njih mijenja Zakon kako bi imali prednost u svakom poslu, na svakom mjestu,  u svakom trenutku, dopuštajući da se i nakon 23 godine od završetka rata prijavi novonastali ratni invaliditet, Hrvatska čiji ministar ( Tomo Medved) osuđene ratne zločince na javnim skupovima ushićeno pozdravlja kao nacionalne prvokategornike i zaslužnike, što takva država može dati mladim, obrazovanim, izvrsnim ljudima? Samo otvorene granice…

Ta šatorska čerga, koja se prodaje pod demokraciju i pravnu državu, samo neukima, odnosno, ratnim i političkim profiterima, koji su od domovine u zlatu naplatili svaki dan svog života ” za nju”, može biti emotivni ili materijalni izvor zadovoljstva i “mjesto koje se zove Dom”. Za mnoge od nas ostalih, bliže je stajalište hrvatskog publicista, esejista i književnog kritičara Zdravka Zime koji kaže:” Volim svoju domovinu, ali ne volim ljude koji su je okupirali”.

I koji su je u ime domoljublja pokrali i izdali. I čak krajobraze domovine svojom ružnoćom dugoročno učinili neprivlačnim…

Tags: , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI