Je li Zdravko Marić, ministar financija u vladi Andreja Plenkovića, bio na dva ili na sedam sastanaka o Agrokoru, zbilja nije sudbinsko pitanje. Bitno je da je bio, a nije smio biti s obzirom na svoj “agrokorski background”, i bitno je da je javno lagao ( da je bio na samo dva, a bio je, navodno, na sedam sastanaka o toj temi). Kad su iscurili novi transkripti, ovaj put iskazi pred USKOK-om bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić i bivšeg izvanrednog povjerenika za Agrokor Ante Ramljaka , Marić se branio kako je DORH odbacio kaznenu prijavu i da je slučaj Agrokor – zatvorena tema. Možda za njega i Vladu. Ali, Povjerenstvo za sukob interesa ponovo je otvorilo…
Predsjednik Vlade nervozno, i sam uhvaćen u laži, jer je tvrdio da ništa nije znao o tzv. “grupi Borg” niti ga je itko pitao o oportunosti uključivanja ovog ili onog konzultanta, docirao je novinarima preporukom da zadnje mrvice svoga kredibiliteta sačuvaju ne postavljajući takve “pitalice s mobitela”, jer to smo sve već apsolvirali. Nevjerojatno je koliki je stupanj arogancije prema građanima onih koji bez potpore građana nikad ne bi bili na svojim sadašnjim pozicijama. A ipak su uvjereni kako nam ne duguju ništa, pa čak ni odgovore na pitanja koja se tiču tisuća radnih mjesta, transparentnosti rada Vlade i apsolutno javnog interesa…
Lažac Marić i “zatvorena tema”
Zdravko Marić je pred Povjerenstvom za spriječavanje sukoba interesa tvrdio da je bio na samo dva sastanka o Agrokoru, a Martina Dalić ga spominje u iskazu USKOK-u kao sudionika čak sedam takvih razgovora i navodi kako je savjetovao radnu skupinu kao osoba koja je u Vladu došla iz Agrokora. Nema Marić odgovora na to pa se ogrće u zastavu nacionalnih interesa kao svoj štit pred zakonom i istinom. Za njega je jedino relevantno da je DORH odbacio kaznenu prijavu Živog zida i Slobodne Hrvatske, ergo, on je oslobođen svake sumnje u slučaju Agrokor, koji je, nota bene, “zatvorena tema”. Ma za koga?! Možda za njega. Ali, Povjerenstvo za sukob interesa, kako je najavila njegova predsjednica Nataša Novaković, ponovo ga je stavilo na stol i otvorilo.
Nema potrebe da vrtimo cijelu priču oko Agrokora i njegove ingeniozne konzultantske sanacije koja će prije ili poslije pokazati čiji je interes zaštićen takvom državnom intervencijom i što je doista Vlada u bivšem Todorićevom carstvu učinila, za čiji račun i na čiju korist. Ovog trenutka transktipti nam govore bar dvije ključne stvari: da je laž i obmana javnosti stil rada i redovita manira ove Vlade posvećene interesima kapitala a ne naroda, toliko arogantne da joj svi oni koji profesionalno propitkuju njezin rad idu beskrajno na živce; i da u ovoj Vladi nema tog ministra koji bi bio spreman stati pred kamere i mikrofone i pokazati makar dozu suzdržanosti u odnosu na diskreditirajuće činjenice po Plenkovića i suradnike, umjesto manifestiranja čiste, snishodljive, poslušničke apologije.
Poslušni ministri- apologeti u obrani vlastitih pozicija
Plenkovićevo bahato čitanje bukvice ljubopitljivim novinarima nekulturno je i drsko, ali još je strašnije reagiranje ministara ( Horvat, Žalac, Kuščević… ) koji papagajski, svi redom, ponavljaju istu obranašku rečenicu kao da su prošli posebne instrukcije za to: “Koliko znam, DORH je prijavu odbacio i ta je tema zavorena.”
Bilo bi časnije reći :” Nemam komentara.” Jer, ovakva unisonost do zadnjeg slova, degutantna je i sugestivno neiskrena. Ali ziheraška. Ako svi govore isto, nitko neće pogriješiti i eventualno zbog nesmotrenosti doći ” na led”. Kao svojedobno Mostovi ministri koji su skupo platili neposluh i nelojalnost. Što je sigurno, sigurno je. A koga briga što javnost o svemu misli! Pa nisu oni tu radi javnosti…
Premijer se svojedobno, kad je izbila afera “Hotmail”, a transpkripti počeli curiti i kompromitirati Vladu i njezin “prvi ešalon” angažiran u slučaju Agrokor, branio kako nije imao sve detalje, nije znao za procese koji su se odigravali unutar grupe Borg, nije znao ni za milijunske ugovore odabranim konzultantima, i time se distancirao i od suspektne grupe i od svoje potpredsjednice. No, njezin iskaz USKOK-u prokazuje ga kao ključnog igrača bez kojega se nije ni o čemu bitnom odlučivalo od lex Agrokora nadalje. Dalić je čak priznala i da je vlada kontrolirala i uređivala dio medija zaustavljajući objavu informacija vezanih za pripremu Lex Agrokora. Stoga je premijerova nervoza u trenutku novog medijskog razotkrivanja posve razumljiva. Sve su poduzeli, a stvari ipak izmiču kontroli.
Potpuni gubitak povjerenja u sustav
Plenković je samo u jednom u pravu- kad kaže da u svemu što se događa nema ništa novo. Suštinski i nema. Samo ponavljamo gradivo iz kojeg učimo da ne možemo imati ni elementarno povjerenje u sustav i njegove institucije. Ni u Vladu koja nas sustavno obmanjuje i vara, koja preko vojske glasnogovornika i zaposlenika u službama za odnose s javnošću, preparira medijski prostor i sliku o sebi i svojim golemim uspjesima. Servira gotove , frizirane informacije računajući na komoditet i poslušnost dijela novinarskih trudbenika koji radije “pejstaju” priopćenja negoli istražuju istinu. Ali pogubno je da ne možemo imati povjerenja ni u DORH koji bi trebao biti ključni bastion obrane pravne države, a zapravo je alat u rukama zaštite interesa i opstanka moćnika.
Dakle, nova runda afere Hotmail samo je novo podsjećanje s kim imamo posla i čemu se (ne)možemo nadati.. Problem je u tome što ovaj narod ima kratko pamćenje, što je dozlaboga indoktriniran, korumpiran i u najboljem slučaju -inertan. Još će proći tko zna koliko ovakvih ” karavana” prije negoli ozbiljniji lavež podigne na noge otriježnjene mase…
