Neovisni novinarski portal
17.8.2018.
INTERVJUI / KULTURA / LJUDI
Vinko Barić: Od slikarstva i stripa ne mogu živjeti, prekvalificirao sam se u pomoćnog kuhara

Vinko Barić:
Od slikarstva i stripa ne mogu živjeti, prekvalificirao sam se u pomoćnog kuhara

Vinko Barić renesansni je čovjek iz Solina. Akademski je slikar prekvalificiran u pomoćnog kuhara u potrazi za poslom u toj deficitarnoj branši, strip-crtač, usputni karikaturist, glazbenik, punker, vlasnik neregistrirane firme, amaterski uzgajivač maslina… Popričali smo o njegovom pijancu i ženskarošu Baroknom čovjeku i Digitalnom primitivizmu na Facebooku, doznali što u novim epizodama očekuje Lavandermana kao mornara na Titovom Galebu, zašto su solinske vlasti zaključile da je bolje da im oslikava zidove nego da im kosi travu i kako su u centru Omiša reagirali domaći i gosti na domoljubno-pankersko-klapsku provokaciju u kojoj se Bralićevi kušin i stina savršeno rimuju sa sočnom psovkom.

Ekipu na Facebooku uveseljavaš karikaturama iz serijala Digitalni primitivizam kojima reagiraš na društveno-političke trenutke. Nogomet ti je u zadnje vrijeme bio preokupacija, reagirao si na uspjehe reprezentacije. Ponijela te euforija ili voliš i cijeniš igru?

Nisam neki veliki nogometni fan, ali volim popratit reprezentaciju,  i zbilja su dobro igrali ovaj put. Ponijela me euforija u vidu pivi i bevandi pred televizorom, pa sam neposredno nakon utakmica nacrtao par tih digitalno primitivnih karikatura.

Čekao sam reakciju na euforiju, predsjednicu-navijačicu ili doček sa višesatnom vožnjom kroz Zagreb i ukrcavanjem Thompsona u autobus. Nije ti to bilo inspirativno, nisi htio podbadati i kvariti općenarodno veselje ili nije bilo vremena?

Internet je bio brži od mene, pa su i predsjednica-tifos i Thompson koji se prošvercao u bus i na Jelačićev trg dobili već dovoljno komentara, a ja sam liječio izvađeni zub umnjak, pa mi se nije dalo crtat ništa. Uostalom, neka se ljudi vesele kako znaju, ne treba uvijek ni podbadat sa strane i vječno ronzat….

Koliko je karikatura danas važna i u kojoj mjeri na nju ljudi reagiraju? Svjedočili smo da njena  oštrica može nekoga ubosti i zaboliti, pa i groznim reakcijama i pogibijama zbog karikatura proroka Muhameda u Charlie Hebdou i Jyllands-Postenu?

Ono što se dogodilo u uredništvu Charlie Hebdoa i Jyllands-Postena je fetva zadrtih kretena i primitivaca koji žele vratit svijet u predbrončano, kameno doba. No, u zapadnom svijetu karikatura danas ipak nema oštricu kao nekad, tiskane medije pojeo je internet.

Kod nas je bilo žestokih reakcija na ilustracije Alema Ćurina, nekad u Feralu, a danas u Novostima koje se zbog naslovnica javno spaljivalo. Čini se da karikatura i ilustracija ni ovdje nisu sasvim istupile oštricu, ali i da ima onih koji ne podnose satiru i kritiku?

Kod Ćurina se ipak radi o vrhunski ilustriranim naslovnicama, tako da one svakako imaju svoj odjek u javnosti. A ovaj narod ionako nema pametnijeg posla nego da se stalno svađa oko prošlosti, oko ustaša i partizana, nečega što je prohujalo prije sedamdeset i nešto godina, i dok se bavimo takvim glupostima zemlja će tiho ali sigurno kliziti u propast.

Internet pojeo strip 

Imaš li ambicija objavljivati u nekom mediju? Čini se da je marginaliziranjem tiska prostor za  karikaturu i ilustraciju bitno sužen. Ili je, ako ćemo gledati pozitivnije, internetom i društvenim mrežama proširen? Je li Facebook rješenje ili nužno zlo?

Ma ja se karikaturom bavim samo usputno, kad imam volje i meni je poanta tog digitalnog primitivizma da moram karikaturu, često sasvim apsurdnu, nacrtati u prastarom Paint Net programu, nacrtat i kolorirat u manje od deset minuta. A pravo bavljenje karikaturom je zapravo iznimno težak posao, zahtijeva brzinu i oštroumnost i reagiranje na sve dnevno-političke događaje, sve to treba popratit i iskomentirat. U tom pogledu u Hrvatskoj je najbolji Srećko Puntarić-Felix.

Što je sa stripom na internetu? Je li internet pojeo devetu umjetnost ili je pomogao da  generacije koje nisu odrastale uz odlazak po Alana Forda na trafiku dožive  stripovsku poetiku u nekom drugačijem izdanju, skrolajući i klikajući umjesto listajući stranice?

Mnogo ljudi objavljuje i čita stripove na internetu, no danas kad je bitno smanjen broj strip revija po trafikama , kvalitetan strip je prešao u luksuzne i skupe strip albume. Danas kvalitetan strip kod nas i u Europi opstaje u tim strip albumima i nalazimo ga po knjižnicama ili knjižarama. Ostatak je pojeo internet ali ja osobno volim pročitat strip ili knjigu na papiru, ne na ekranu.

Misliš li da strip na papiru može opstati kao što opstaje ulje na platnu? U čemu je u digitalnoj eri bitna razlika između otisnutog stripa i onog digitaliziranog?

Dok opstane književnost na papiru, opstat će i strip, jer to je narativno-likovna forma izražavanja. Ne pratim digitalizirani strip, ne da mi se gubit vid pred ekranom na takve stvari. Doduše, ajde, Mataković je dobar sa ovim svojim Overkloking serijalom na internetu ali i to je izašlo u jednom strip albumu, tako da on tu i nije sasvim digitaliziran.

Kakva je pozicija stripa danas? Evidentno je da više nije komercijalan kao u zlatnim vremenima Zagora, Velikog Bleka ili Mister Noa. Je li sveden na umjetnost za uzak krug znalaca pa i underground i je li to pozicija koja tebe kao strip-crtača zadovoljava?

Pa osobno bi volio da je strip kod nas komercijalnija forma jer onda bi i underground bio razvijeniji,  kao odgovor na neku mainstream strip scenu. Danas se u stripu gubi ta razlika underground-mainstream/komercijala, što je i logično s obzirom na pad čitanosti i popularnosti stripova. Ali nekakva scena ljudi koji to prate, stvaraju i podržavaju uvijek će postojati.

Kako se u svemu tome snalazi i tko je zapravo tvoj Barokni čovjek čije dogodovštine opisuješ? Protiv koga se bori, tko su mu neprijatelji? Jesu li ostali u prošlosti ili ih prepoznajemo i danas?

Barokni Čovjek je neki moj barokni mutant Dylan Doga i mojih likova iz stripa. Bori se protiv natprirodnog, pijančina je i ženskaroš, ali pazim da se sve odvija u 18-tom stoljeću i da ima neke reference na gotički horor, odnosno da bude njegova parodija. Neprijatelji su mu vampiri, gnomovi-drakule, Trozecovi sa Neptuna, sumanuti znanstvenici-genetičari i čudnovata mitska bića koje on metodom pokušaja i pogreške pokušava istrijebit s lica zemlje. Sve je to ostalo u prošlosti ali ima nekih referenci na kolonijalizam pa ponekad i na današnju geopolitiku.

Lavanderman mora Titu na odgovornost

Sudjelovao si u u dogodovštinama Lavandermana. Jesu li na pomolu nove epizode i što se događa u novim avanturama hvarskog akcijskog junaka?

Novi, deveti broj Lavandermana je trebao izaći tokom lipnja ali je nažalost odgođen za proljeće 2019. jer je dio nas crtača kasnio s rokovima. Za ovaj, zasad odgođeni broj epizode su, uz mene nacrtali i Damir Ercegović, Miro Župa i Marko Marković. U mojoj epizodi Lavanderman kao mlad mornar galebari na Titovoj jahti  Galeb za vrijeme posjeta Africi, pa mora ići Titu na odgovornost, ali na kraju sve dobro završi. U ostalim epizodama također se svašta događa, od toga da padne u depresiju pa ga proglase za pedera, do borbe s nekakvom mutiranom agavom i kozmičkih mističnih iskustava sa halucinogenom polu-prababinom gljivom sa stropa. Svašta će bit u novom Lavandermanu, ali triba počekat do proljeća 2019.

Tvoja stripovsku poetika je anarhoidna, pankerska, zajebantska, apsudna, groteskna, znalci kažu bliska vinkovačkom stripašu Dubravku Matakoviću. Koliko je on utjecao i gdje su sve utjecaji?

Mataković je vrhunac ne samo našeg, već po mom mišljenju i europskog strip undergrounda i bizarnog humora i naravno da je utjecao  na moj rad. Ostali utjecaji su Gilbert Shelton i njegovi Freak Brothers i svašta nešto, što mi je valjda podsvjesno ušlo u glavu tokom godina.

 Dobra mi je baza nepostojeća firma I.D.Z.F.S. punim nazivom Ilegalno Društvo Za Fotokopiranje Stripova d.o.o. koja dvadesetak godina objavljuje tvoje albume. Kakva je to pankerska zajebancija?

To je nastalo iz zajebancije prije dvadesetak godina kad smo izmišljali imena za fiktivne firme, ja i par prijatelja. Tako je jedan prika mora doma materi gulit krumpire pa je nastala i fiktivna dizajnerska firma KFK (Kunpir Fucking Komerc). Danas I.D.Z.F.S. opstaje kao strip edicija, jer ipak nigdje nije registrirana kao firma, još k tome i ilegalna.

Ti nisi samo crtač stripova i karikatura nego pravi pravcati slikar i to akademski. Imaš li se u posljednje vrijeme potrebu izražavati i u tom mediju? Stvara li se nešto veliko za na zidove?

Trenutno radim dalmatinske pejzaže, jer me to opušta. Napravio sam i jedan reklamni banner za jednu firmu, to je za lovu. Zadnji slikarski ciklus bio mi je tzv. subrealizam, koji sam zaključio 2017. i izlagao ga u Splitu, Zagrebu, Rijeci i Pragu. Za na zidove zasad ništa, jedino ako netko naruči.

Angažirali su te u tvom Solinu da im oslikaš murale po gradu. Što si slikao? Jesi li uzeo za to neki novac ili je bilo iz  umjetničkih, prosvjetiteljskih, propagandnih ili lokal patriotskih pobuda?

Pa te murale u Solinu sam oslikao radeći tri  mjeseca u gradskoj komunalnoj firmi. Zaključili su da je bolje da oslikavam zidove u gradskom vlasništvu nego da kosim travu jer to ionako radim u svom polju i masliniku. Oslikao sam jedno dječje igralište, prostor ispred gradske knjižnice i jedan potporni zid, a sve u nekoj zajebanciji na lokalne solinske kvartovske ‘znamenitosti’ i ljudima se svidilo.

Možeš li od svog slikanja i crtanja išta naplatiti? I od čega uopće živiš, od nekog ‘pravog posla’?

Od crtanja i slikanja teško se može šta naplatiti, prodaja slika je sporadična i skoro nikakva. Narod nema para, slike nitko neće da kupi, to nije moderno. Ipak, vodim ponekad radionice stripa za djecu, organiziram poneku izložbu kolegama, tu se nešto sitno naplatim. Probao sam se prekvalificirat u pomoćnog kuhara, pa pokušavam naći posao barem u toj branši. U Hrvatskoj od umjetnosti i slikarstva ne možeš živit, osim ako ne živiš u Zagrebu.

Od čega bi slikari, stripaši, karikaturisti, u idealnim okolnostima trebali živjeti i kako bi izgledao taj model, da ih netko sponzorira, ponudom i potražnjom na uređenom tržištu, uz potporu države, ugovorno sa zainteresiranim kompanijama ili nešto peto?

Eto sve si rekao s tim pitanjem, to su ti neki modeli i platforme s kojima bi se moglo srediti tržište. Tragično je i to da Split trenutno nema skoro nijednu ozbiljnu prodajnu galeriju, sve odlazi u suvenirske galerijice, štandove za turiste i pretvaranje centra grada u jednu groznu turističku koloniju.

Neka tebi kušin bude stina

 Ti si ako ne barokni, a ono renesansni čovjek koji stvara i glazbu. Bio je prvo Ilija i Zrno žita, a zadnje što pamtim je 2011. sa ‘Totalno sam puka sto godina Hajduka’. Kakav je to bio bend, upozori one koji će tek sada kliknuti?

Ilija i Zrno Žita bili su dobar punk rock bend, furali smo se na stari punk iz sedamdesetih i osamdesetih i pritom se dobro zabavljali. Meni je žao što nismo ništa ozbiljno studijski snimili, uvijek smo imali problema s prostorijama za probe i s organizacijom, ali živi nastupi su bili čisti urnebes i užitak.

Uslijedio je Porno Suicid, elektronski progresivni punk koji se izvan undergrounda pročuo obradom domoljubnog hita ‘Croatio iz duše te ljubim’ prepjevanim u ‘Neka tebi kušin bude stina, pizda ti materina’.

‘Kušin-Stina’ je također bila stara pjesma od Ilije i Zrna Žita, samo smo je obradili u klapskoj verziji, s pravom klapom.

Ostat će upamćen nastup Porno Suicida i klape Utvare  na omiškom Almissa Open Art festivalu. Je li obrada uspješnice Tomislava Bralića i klape Intrade pučkim a capella kričanjem, kako je to sročio kustos i performer Slaven Tolj, u gradu klapske pisme pogodila tamo gdje je ciljala?

Trebalo je bit kričanje, ali na kraju je zamalo ispalo pravo klapsko pivanje, pa se svidilo i domaćima i turistima u centru Omiša. Tekst pjesme može se uvik referirat na domaće političare, mafijaše i muljatore, sad bi odlično sjeo na sudbinu nedodirljivog Zdravka Mamića, trenutnog vjerskog fanatika iz Međugorja.

Porno Suicid & Klapa Utvare, Kušin Stina, Omiš 2017

Neka tebi kušin bude stina pizda ti materinaAlmissa Open Art 2017video: Josip Rogošić (c) HULU Split

Objavljuje Almissa Open Art Festival u Srijeda, 17. siječnja 2018.

Što se događa sa Porno Suicidom? Krajem prošle godine snimili ste novi materijal, svirali u Pragu i od tada ni traga ni glasa. Raspali ste se ili je bend samo uzeo pauzu?

Bend je uzeo pauzu, nismo održali probu već šest mjeseci, ovaj drugi član stalno ima neke obaveze, nikako da se nađemo i napravimo probu. Možda nešto pokrenemo najesen, zasad je bend u stanju mirovanja.

 

 

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI