Neovisni novinarski portal
13.11.2018.
LJUDI / POLITIKA
Umirovljena sveučilišna profesorica dr. Marija Rožman Kandido, “zaštićeni najmoprimac”:  Bitka za dostojanstvo stanara i pravo na dom

Umirovljena sveučilišna profesorica dr. Marija Rožman Kandido, “zaštićeni najmoprimac”:
Bitka za dostojanstvo stanara i pravo na dom

Hrvatski parlament danas bi trebao izglasati nove izmjene i dopune nekoliko puta redizajniranog Zakona o najmu stanova, ne bi li ispravio neke povijesne nepravde iz bivšeg sustava. I prema vlasnicima stanova koji su im u socijalističkom sustavu oduzeti, ali i prema stanarima kojima ih je taj isti sustav svojedobno dodijelio kao trajno stambeno rješenje. S posebnom pozornošću, ali i skepsom, zakonske izmjene dočekuje umirovljena sveučilišna profesorica iz Splita dr. Marija Rožman Kandido. Jer, odlučuje se o njezinom pravu na dom koje je već desetljećima ugroženo. I kao vlasnice stana i kao “zaštićenog najmoprimca”…

Gđa Kandido Rožman je prvoborac zaštite prava stanara u nacionaliziranim, konfisciranim i stanovima u privatnom vlasništvu, tzv. zaštićenih najmoprimaca, neumorna aktivistkinja posvećena ljudskim pravima, borbi protiv kriminala i korupcije na svim razinama, za pošteno, neovisno i nepristrano pravosuđe. Ukratko, njezin je životni cilj uređena pravna država koja će sa svim svojim institucijama jamčiti pravedna i pravična rješenja za sve svoje građane. No, njezin mukotrpan put ka tome cilju ponajviše je nalik borbi s vjetrenjačama, donkihotovski i često frustrirajuće uzaludan…

S doktoratom sa Sorbonne na – ulicu!

Ima neiscrpnu energiju i takav itinerar aktivnosti kao da je sve vrijeme ovog svijeta pred njom. A u završnoj je dionici svoga životnog puta…U svome društvenom angažmanu ne posustaje, još vjeruje da snaga dobro organizirane skupine građana može sva vrata otvoriti i sve nepravde svijeta ispraviti. Trenutno vodi dvije bitke paralelno: za prava tzv. zaštićenih najmoprimaca kojima i najnovije izmjene Zakona o najmu stanova ne idu u prilog, i za etičko tužiteljstvo koje bi trebalo dugoročno stati na kraj korumpiranom društvu. I sama je “zaštićeni najmoprimac”, a po svemu što je tijekom zadnjih 15-ak godina doživjela, osjeća se prije kao nezaštićena divljač. Nikada, tvrdi prof. Rožman, nitko od stanara u privatnim stanovima nije osporavao pravo vlasnika na povrat njihove imovine, ali uz primjereno obeštećenje zamjenskim ili drugim odgovarajućim stanovima za zaštićene najmoprimce, što je dug i obveza države prema njima. Jer oni jesu državni problem…

Diplomirala je francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a od 1963. – 1965. radila je kao nastavnica francuskog jezika u osnovnoj školi u Prologu kod Livna. Potom odlazi u Pariz gdje je boravila do 1977. i jedno je vrijeme predavala materinji, hrvatski jezik djeci naših iseljenika u Parizu, a bavila se i njihovim obrazovanjem u francuskim školama. Na Sorbonne je obranila doktorsku disertaciju pod nazivom “Dalmacija u francuskoj književnosti”. Od 1991. je u zvanju docenta predavača francuskog jezika na fakultetu Građevinskih znanosti, FESB-u i Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu, a bila je i pročelnica na katedri za strani jezik. Objavila je brojne stručne i znanstvene radove, bavila se prevođenjem, sudjelovala na više znanstvenih i stručnih skupova, organizirala izložbe, predavanja , tribine, kazališne predstave iz područja francuske književnosti i umjetnosti za čiju je promociju iznimno zaslužna. Osnovala je 2000. prvu privatnu školu francuskog i talijanskog jezika “Mali princ”, a godinama je intenzivno radila na izradi Elaborata za realizaciju privatnog veleučilišta u Splitu, Visoke škole komunikacija, te i na vlastitoj koži osjetila kako funkcionira sprega politike i tzv. biznisa.

Stanarsko pravo pretvoreno u najamni odnos

Kad je riječ o njezinom društvenom angažmanu, treba reći da je već početkom 1991. osnovala prvu nevladinu organizaciju za zaštitu ljudskih prava- Udruženje stanara u nacionaliziranim, konfisciranim i privatnim stanovima, a od 1996. do 2007. bila je i predsjednica Saveza stanara Hrvatske u stanovima privatnog vlasništva. Godinama se bespoštedno borila za prava zaštićenih najmoprimaca, u ime Udruge upućivala prijedloge Vladi za izmjenu Zakona o najmu stanova, podnijela tužbu Europskom sudu u Strasbourgu, organizirala prosvjede, performance i izložbe koje su ilustrirale tešku sudbinu i kalvariju deložiranih stanara u Splitu. Ali, sve ove godine njezine borbe, čine se kao tapkanje u mjestu onih čiji se glas nerado čuje a problemi uporno ne rješavaju kao da za njih nitko nije odgovoran. No, država je stvorila kategoriju zaštićenih najmoprimaca pa je država dužna danas i njihov stambeni problem pravično riješiti. Štiteći i čuvajući dostojanstvo svake osobe i njihovo pravo na dom kao osnovno ljudsko pravo. A ovdje se mahom radi o starijim ljudima, umirovljenicima sa skromnim primanjima, koje je bivša država “stambeno riješila” u privatnim stanovima bez prava otkupa, i već im godinama prijeti nehumanim izbacivanjem na ulicu kao da su u te stanove ušli silom, provaljujući u privatnu imovinu.

Država je problem, kaže Marija Kandido Rožman, prebacila na vlasnike i stanare, što je rezultiralo njihovim međusobnim konfliktima, sudskim postupcima i policijskim intervencijama. Strah i nesigurnost od gubitka vlastitog doma, kao ključnog egzistencijalnog pitanja, destabilizirala je i uništila psihičko i fizičko zdravlje i integritet brojnih obitelji. Stanarsko pravo je bilo nasljedno i Ustavom zajamčeno pravo na nepovredivost doma, bilo je to pravo posjeda, jednako za sve stanare, nezavisno od toga jesu li zbrinuti u stanu koji je društveno ili privatno vlasništvo.
Zakonom iz 1996. stanari u društvenim stanovima ( nacionaliziranom vlasništvu ) dobili su pravo otkupa, dok je stanarima u privatnom vlasništvu oduzeto stanarsko pravo, čime su dovedeni u ponižavajući najamni odnos.

Hipokrizija i dvoličnost države

-Prodajom nacionaliziranih stanova, naša je demokratska vlast primjenom dvostrukih kriterija pokazala svu dvoličnost i hipokriziju. Kada prodaje nacionalizirane stanove, priznaje nacionalizaciju i stanovima raspolaže kao legalno stečenom društvenom imovinom u socijalizmu, i stanari postaju vlasnici u tim stanovima. Istovremeno- kaže Marija- stanarima u privatnom vlasništvu ne priznaju se legalno stečena stanarska prava, nego ih se pretvara u zaštićene najmoprimce. A to je i nepravedno i diskriminirajuće, jer su i jedni i drugi stanari voljom iste države zbrinuti u tim stanovima, čime se smatralo da su trajno stambeno riješeni.
Djeca rođena u tim stanovima nisu u njima imala pravo zasnovati svoje obitelji, a unuci rođeni u tim stanovima nakon 1994. nisu mogli biti uključeni u Ugovor o najmu. Oni koji su bili na egzistencijalnom rubu, bez posla i prihoda, nisu u tim stanovima mogli davati ni repeticije, niti se baviti prevođenjem i izradom suvenira ili bilo kojom djelatnošću koja bi im olakšala egzistenciju. Bez dozvole i suglasnosti vlasnika stanari u privatnim stanovima nisu mogli primiti ni članove svoje obitelji ni prijatelje na duže od mjesec dana… Deložacije, psihička oboljenja, dugotrajna materijalna i fizička iscrpljivanja, ponižavanja istraumatiziranih i diskriminiranih ljudi izloženih strahu i nesigurnosti rezultirali su preranom i tragičnom smrću mnogih od njih- kazuje nam splitska umirovljena sveučilišna profesorica.

-Nikad nisam tvrdila da je stanarsko pravo-vlasničko pravo- ističe dr. Rožman Kandido- premda je ono godinama bilo istovjetno vlasničkom pravu- stečeno legalno, sadržavalo je pravo posjeda, pravo nasljeđivanja i jednom zauvijek rješavalo je stambeni problem jedne obitelji.
Godinama je apelirala na vlasnike stanova da zajedno sa stanarima traže izmjene Zakona o najmu, da nastupaju zajedno i da se zajedno bore svatko za svoje pravo, ali odaziva uglavnom nije bilo. – A dok su oni međusobno suprotstavljeni, niti vlasnicima para, niti stanarima stana- zaključuje dr. Marija Kandido Rožman.

Opara ne odgovara na pozive umirovljene profesorice

S Gradom Splitom, u mandatu gradonačelnika Željka Keruma, Marija je u travnju 2012. sklopila Ugovor o korištenju stana u ulici Iza lože 4., površine oko 50 kvadrata, na rok od pet godina, odnosno do konačnog reguliranja njezinog statusa. Pravo na korištenje stana dobilo je obiteljsko domaćinstvo od tri člana- Marija, njezin sin Marin Rožman i nevjesta Esma Barjaktarević Rožman.

Marija je živjela u porodičnom domaćinstvu s pok. ocem Marinom Rožmanom u Sinjskoj 7. u Splitu, u stanu koji je bio privatno vlasništvo, odakle je u srpnju 2007. deložirana temeljem pravomoćne presude splitskog Općinskog suda. Dvije godine nakon deložacije živjela je u nekom gradskom skladištu i nijedan gradonačelnik nije ju htio primiti niti na kurtoazan razgovor. U vrijeme Ive Sanadera kao premijera dobila je od Logosa u Staroj palači napušteni, devastirani prostor u staroj gradskoj jezgri, prepun smeća, urušen. To je bio poslovni prostor i trebalo ga je preimenovati u stambeni. To do danas nije učinjeno, iako Marija ima Ugovor o korištenju, ali mu je valjanost istekla potkraj prošle godine. Već je nekoliko pisama uputila gradonačelniku Opari i molila da je primi kako bi dogovorili da joj ugovor produže na neodređeno. Ali, gradonačelnik za njezine probleme nema ni sluha ni vremena.

M.Rožman Kandido: Baba u 80-im, otegnut će…

– Niti me primaju, niti mi šalju uplatnice za najamninu. Računaju, baba u 80-im , otegnut će- revoltirano će svučilišna profesorica čiji radni, profesionalni i stručni doprinos zajednici Grad ni država ni najmanje ne respektiraju.
Marija traži od grada preimenovanje poslovnog prostora kojeg koristi, u stambeni, i produženje Ugovora o korištenju stana na neodređeno vrijeme. A iz grada joj, umjesto odgovora na njezine zahtjeve, uredno šalju uplatnice na oko 600 kuna komunalne naknade za poslovni ( a ne stambeni) prostor, rješenja i opomene za neplaćenu naknadu za uređenje voda itd.

Marija je, da paradoks bude veći, i vlasnica stana u Splitu, u Ulici slobode 15/I, ali u taj stan ne može jer u njemu živi zaštićeni najmoprimac! A Grad ga se ne usudi osloboditi jer bi to bilo otvaranje Pandorine kutije…
Eto, to što ti život smjesti to ni najciničniji um ne može…

Izmjene Zakona o najmu stanova

Izmjenama Zakona o najmu stanova predviđeno je postupno povećanje zajamčene najamnine kroz idućih pet godina, i konačno vraćanje imovine u posjed vlasnicima do 2023. Ako stan ne otkupe zaštićeni najmoprimci od vlasnika, ili ne nastave plaćati tržišnu najamninu, zaštićene najmoprimce čeka iseljenje iz stanova. Kuda, to nikoga nije briga iako se radi uglavnom o umirovljenicima s malim mirovinama, kojima nijedna banka na svijetu ne bi odobrila kredit za otkup stana niti bi ga oni bili kadri otplaćivati. Istodobno, od svojih skromnih mirovina ne mogu plaćati ni tzv. tržišne najamnine, pa je realno da će vrlo brzo nakon stupanja na snagu novog Zakona postati socijalni slučajevi. Desetak tisuća bi ih moglo završiti na ulici jer nove, povećane najamnine neće moći plaćati. Ovo je samo još jedan pokušaj države da nepravde prema vlasnicima stanova rješava preko leđa zaštićenih najmoprimaca, stanara koje je država u te stanove zbrinula nakon što je vlasnicima stanove oduzela. Umjesto da vlasnike obešteti, stanarima omogući otkup po povoljnim uvjetima, kako su to mogli i ostali građani RH, ili da ih obešteti zamjenskim stanovima.
Gdje su nestale 2,5 milijarde kuna od prodaje društvenih stanova kojima se mogao pravično i trajno riješiti problem zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova kojima je imovina oduzeta?! Hrvatske političke elite su svojedobno, kad je omogućen otkup društvenih stanova, kupovale na desetine luksuznih stanova za bagatelne cijene i preprodavale ih, zarađujući golem novac na njima. U isto vrijeme dok su se oni bogatili, zaštićeni najmoprimci stanove nisu mogli otkupiti, a ni kandidirati za drugi stambeni prostor jer su “stambeno riješeni” .Tako ih je država zbrinula da danas strepe od deložacija i beskućništva…

Kućanstava sa zaštićenom najamninom 3.734

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku ( popis stanovništva iz 2011.) u Hrvatskoj ima 3.734 kućanstva najmoprimaca sa zaštićenom najamninom u “privatnim” stanovima, tj. stanovima koji nisu u vlasništvu jedinica lokalne ili područne ( regionalne) samouprave, odnosno Republike Hrvatske. U tim kućanstvima ima 8.935 članova što prosječno iznosi 2,40 članova kućanstva po stanu. Prosječna površina tih stanova je 62,25 m2. Procjenjuje se da u najviše 10 posto “privatnih” stanova (373 stana) ima zaštićenih najmoprimaca koji stan koriste na temelju propisa o pravima hrvatskih branitelja, za koje prema predloženom Zakonu razliku između povećane najamnine i zaštićene najamnine plaća (subvencionira) Republika Hrvatska, te da u najviše 10 posto spomenutih “privatnih” stanova (373 stana) ima zaštićenih najmoprimaca koji na temelju posebnog propisa primaju stalnu socijalnu pomoć, a za koje prema predloženom Zakonu razliku između povećane najamnine i zaštićene najamnine plaćaju (subvencioniraju) jedinice lokalne samouprave na čijem se području stanovi nalaze.

fotografije: TRIS/J. Krnić

Tags: , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI