Neovisni novinarski portal
18.11.2018.
REPORTAŽE
Foto: TRIS/A.Tešić

Ježenje kože u potrazi za napretkom i blagom bajkovitih Starih Popovića zaraslih u bršljan

Foto: TRIS/A.Tešić

Ruzinom načeti kućni brojevi, istruljena vrata i prozori, ostavljena škrinja, zaboravljeni lončić i za sreću okačena potkova bude maštu dok s noge na nogu kročimo uskim kalama i nadsvođenim prolazima među gustim bršljanom obraslim kućama od kamena i drvenih greda. Građevinski ispadi od armiranog betona i neožbukanih fasada i stilski dosezi do prve ploče sa ostavljenim armaturama zaobišli su ovu skladnu cjelinu iznimne ljepote skrivenu od turističkih i bilo kakvih tokova, kojoj se dive poznavatelji kulturne baštine i štovatelji arhitekture, ali i svi sa osjećajem za estetiku koji su imali priliku na ovome mjestu vidjeti ogromnoj većini nepoznato rijetko etnološko blago i doživjeti osjećaj mira i ježenje kože. Osim skica prohujalih vremena razbuđena mašta i zdrav razum dozivaju i neke buduće prizore u kojima će šumom okruženi napušteni zaselak od 38 koliko-toliko očuvanih kuća osebujne ruralne arhitekture biti konzervatorski zaštićen, obnovljen i uređen, a bajkoviti Stari Popovići u Biskupiji kod Knina ljepotom i sadržajima konkurirati istarskim biserima Motovunu i Grožnjanu.

Ako je vjerovati oskudnim pisanim tragovima i usmenoj predaji, temelje Starim Popovićima udario je pravoslavni svećenik Mihailo Popović sa suprugom i četiri im sina, ima tome više od tri stotine godina. Kolega mu po mantiji, prota Savo Nakićenović, dva stoljeća kasnije u nikad dovršenoj knjizi ‘Kninska krajina’ piše da su ti prvi Popovići na istočni rub vodom bogatog i plodnog Kosova polja u Biskupiji kod Knina došli iz Glamoča u Bosni 1689. godine, nastanili se i ostali.

Foto: TRIS/A.Tešić

Posljednja stanovnica Starih Popovića zvala se Jelica Popović i živjela u kamenoj kući do kraja svog života 2003. godine, a što u novoizgrađeni zaselak par stotina metara dalje, što u gradove u potrazi za napretkom i udobnijim životom, Popovići su rodne kuće masovnije počeli napuštati krajem šezdesetih godina.

Foto: TRIS/A.Tešić

-Išli su graditi novije, udobnije kuće. Ovo nije moga niko renovirat. Jeftinije je bilo napravit novu udobniju nego ovo renovirat. Nije ovdje bila ekonomska moć neka velika. Ako ćemo istini gledat u oči, ovdje se smatra dobar gazda ako je ima izranit čeljad za godinu dana svojim žitom. Ja sam rođen ovdje u Starim Popovićima, evo ova ovdje šta je zarasla  u bršljan – rukom pokazuje Pilip Popović rodnu mu kuću posljednjih desetljeća prepuštenu propadanju i enciklopedijskim znanjem i sjećanjem živopisno dočarava minula vremena zarasla u korov.

Foto: TRIS/A.Tešić

Zašto su kuće građene visoko na više katova, netipično za to vrijeme u siromašnim dalmatinskim selima, pitamo Pilipa neupućeni u graditeljsko naslijeđe Popovića dvora.

Prirodni zakoni bili jači od pisanih

-Nema nigdje zapisano, ali ja imam neki svoj zaključak. Najprije, građevinska zemljišta nisu bila velika, bili su stacionirani u ovo malo prostora. U domaćinstvima je bilo po šestoro –sedmoro čeljadi,  znači da je ovdje u svoje vrijeme živilo preko dvista duša. Vjerovatno su dizali kuće da čuvaju prostor, jednostavnije im je bilo zidat nego uzimat druge površine. Nisu oni onda znali o zakonu o zaštiti poljoprivrednog zemljišta, đavo ga je izglasa, nego su sami čuvali dolje te baštice da usade krompir, da usade kapulu, onu boraniju, zeleni grah, da bi se preživilo, da bi familija imala šta jest. Izgleda da su ti neki prirodni zakoni bili  jači od pisanih – mudro zbori Pilip Popović, sretan što pokazujemo zanimanje za njegovu djedovinu.

Foto: TRIS/A.Tešić

U oko upadaju netipične drvene konstrukcije na posljednjim etažama koje su u različitim stadijima očuvanosti ili raspadnutosti ostale do danas na skoro svakoj kamenoj kući.

Drvene karzane za sušenje kukuruza

-Ovi drveni dijelovi, u narodu zvani karzane, tu su se ostavljali kukuruzi u jesen kad se poženju i onda je ovuda struja zrak da im se ne ubuđa. Najviše se drva sjeklo na Dinari, na području Brezovca i gonilo odozgo na konjima – sipa iz rukava Pilip Popović odgovor na svako postavljeno mu pitanje i ozareno nam priča priče iz bogate povijesti te zatvorene i izolirane rodbinske zajednice u skrivenom zaseoku zamrznutom u vremenu.

Foto: TRIS/A.Tešić

Hodamo uskim popločanim uličicama iz kojih bujaju kupina i trava, prolazimo nadsvođenim prolazima, ulazimo u nekadašnje sobe i konobe, oprezno koračamo škripavim drvenim podovima na višim etažama, odmičemo paučinu i gusti bršljan koji preuzima kamena zdanja.

Foto: TRIS/A.Tešić

-Do kraja šezdesetih godina plakala su djeca u kolijevkama i sušile su se pelene, a polovinom sedamdesetih već je ovdje bilo stanovnika na prste jedne ruke – slikovito govori Pilip Popović o masovnom iseljavanju  iz slikovitog sela i sa ponosom priča kako je bilo pismenih ljudi, o uspješnima koji su otišli  i obrazovali se u bijelom svijetu, poput pokojnog Boška Popovića, sveučilišnog profesora i ministra zdravstva u bivšoj državi.

Foto: TRIS/A.Tešić

Za blago Starih Popovića, vrhunski ruralni lokalitet kakav ne postoji nigdje u državi, usporediv donekle samo sa kulturnim krajolikom Pustinja Blaca na otoku Braču, konzervatori znaju više od deset godina. Konzervatorski elaborati u međuvremenu su dovršeni, a Milan Đurđević, mladi načelnik siromašne Općina Biskupija svjestan je potencijala.

Foto: TRIS/A.Tešić

-Riječ je o 38 kuća na kojima su završeni konzervatorski elaborati. Sljedeći korak jeste da se ovo ovdje zaštiti odnosno da svaka naredna sanacija i rekonstrukcija bude proces koji je zadan, da se zna pod kojim uslovima se može raditi da se sačuva autentičnost – govori 30-godišnji načelnik koji se u rodni kraj vratio iz Beograda prije nepune tri godine.

Foto: TRIS/A.Tešić

U cijelim Starim Popovićima za sada je koliko-toliko po pravilima struke obnovljena jedna jedina kuća. Vlasnici žive u Rijeci i služi im kao vikendica. Bilo je interesa za kupovinu i obnovu pojedinačnih kuća, no vlasnici ih ne žele prodavati, a najveći problem u potencijalnoj obnovi i stavljanju u funkciju cijeloga sela neriješeni su imovinsko-pravni odnosi.

Foto: TRIS/A.Tešić

-Neće niko da proda, ljudi bi najviše volili da se to može vratiti u neko prvobitno stanje, da se zaštiti, obnovi, privede nekoj svrsi. Tu stanovnici neće više živjeti, ali može se iskoristiti u turističke svrhe. Prije svega se trebaju riješiti imovinsko – pravni odnosi jer tu u svakoj kući ima dosta vlasnika. Ljudi znaju šta je koga zapalo i čime se ko koristi, ali u sudu je situacija dosta složenija, treba te neke stvari raščistiti, a onda nakon toga i na osnovu konzervatorskih elaborata i na osnovu glavnog projekta obnoviti kompleks. Ljudi naprosto trebaju pristati na to, a ja mislim da je jedini  način da ovo zaživi neka vrsta turizma. Ovo je stvarno arhitektonski biser, ne samo kninskog kraja i općine Biskupija nego i šire – logično promišlja načelnik o turističkom potencijalu nesvakidašnje arhitektonske cjeline Starih Popovića.

Foto: TRIS/A.Tešić

Nikakav projekt, međutim, ne postoji, kao što nema niti grubih procjena koliko bi trebalo uložiti u obnovu i privođenje turističkoj svrsi. Razmišljali su u općini načelno i o fondovima Europske unije, no Općina Biskupija kao i mnoge općine u zaleđu dalmatinskih gradova toliko su siromašne da za vlastiti udio u nekom ozbiljnijem ulaganju, a koji zahtijeva briselska administracija, jednostavno nema. Zato bi obnovi, dozvole li vlasnici, pristupili u etapama.

Foto: TRIS/A.Tešić

-Ljudi trebaju biti saglasni sa tim što dalje. Mi kao općina možemo pričati što god ali to nije naše. Kada bismo napravili projekat za obnovu jedne ili dvije kuće i kada bi to prošlo kako treba, da pristanu vlasnici na to, ako bi se nakon te obnove vidjelo da je to zaživjelo i krenulo u pravom smjeru onda bi to vjerojatno bio poticaj za druge. Nešto moramo pokrenuti – oprezno govori načelnik, svjestan da bi samo jedan nezadovoljni Popović koji bi radije da njegova starina propada nego da služi nečemu korisnom mogao zaustaviti revitalizaciju.

Foto: TRIS/A.Tešić

Oživljavanje Starih Popovića pokrenuto je ovoga tjedna, koncertom zagrebačkog etno benda Kazan u organizaciji Juga Ramljaka, spirutus movensa kninske kulturne scene, koji zadovoljan podrškom, odazivom i reakcijama lokalnog življa iz obližnjih Novih Popovića i drugih sela i zaselaka općine Biskupija te onih koji su potegnuli iz Knina, planira ovdje i nove projekte.

Foto: TRIS/A.Tešić

Impresionirana viđenim je i Dunja Bahtijarević, pjevačica Kazana, benda koji u svojim aranžmanima izvodi glazbu nadahnutu tradicijskim pjesmama i napjevima, ritmovima i melodijama Balkana.

Kultura i turizam od kojih bi lokalna zajednica imala koristi

-Ovo je stvarno prekrasan ambijent i totalno je ludo da smo tu. Predivno je. Mašta proradi onda kada je nešto urušeno i zaraslo i tada se pitaš tko je sve ovdje živio, kakva je to bila zajednica, koliko je to povijesti. Trebalo bi ovo konzervirati, ali tako da je dostupno zajednici, ljudima koji žive u ovom kraju. Kao cjelina je prekrasno. Mislim da bi se trebalo rekonstruirati kao cjelina u kojoj bi se mogli organizirati koncerti ili neki drugi događaji, da zajednica ima više koristi, u turističkom i kulturnom smislu, ali ne na način da se nekome proda – proradila je mašta i Dunji, kao što će vjerojatno proraditi svakome maštovitom tko prošeta kalama i nadsvođenim prolazima bajkovitih Starih Popovića.

Foto: TRIS/A.Tešić

Pretvaranje Starih Popovića u prvorazrednu kulturnu i turističku atrakciju neizmjerno bi značilo za siromašnu i demografski opustošenu općinu naseljenu pretežno staračkim stanovništvom i vjerojatno pridonijelo odluci o povratku mlađih i radno sposobnih koji su ostali u Beogradu, Novom Sadu, Banja Luci i drugim gradovima u koje su izbjegli za vrijeme akcije Oluja.

Foto: TRIS/A.Tešić

Načelnik Milan Đurđević koji se iz Beograda vratio nema ni tri godine vjeruje da će biti još onih koji će slijediti njegov primjer i umjesto u Irskoj ili Njemačkoj okušati sreću na rodnoj grudi i zemlji svojih predaka. Potencijala ima. Turizam je prilika za opstanak ovdašnjih ljudi, mentalitetom, naslijeđem, balotama i bevandom puno manje sličnima Srbima u Kraljevu nego Hrvatima u Kninu ili Šibeniku.

Foto: TRIS/A.Tešić

Iz današnje perspektive svakidašnjih jadikovki koje u pasivnim krajevima zvuče zericu ozbiljnije možda je teško zamisliti da bi Stari Popovići za koju godinu ljepotom i sadržajima mogli konkurirati istarskim biserima Motovunu i Grožnjanu, ali u petak navečer, poneseni zvucima Kazanovog sevdaha na ispunjenom seoskom trgu, mašta je proradila, a mi smo jasno i bez zadrške vidjeli upravo to – kale i nadsvođene prolaze pune umjetnika i turista sa svih krajeva svijeta koji su otkrili skriveno blago bajkovitih Starih Popovića.

Foto: TRIS/A.Tešić

 

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI