Neovisni novinarski portal
22.7.2018.
POLITIKA
Pet godina članstva u EU : Nije uspjeh što nam se otvorilo europsko tržište rada, neuspjeh je što hrvatski građani ne mogu računati na hrvatsko tržište rada

Pet godina članstva u EU :
Nije uspjeh što nam se otvorilo europsko tržište rada, neuspjeh je što hrvatski građani ne mogu računati na hrvatsko tržište rada

Taman se naš premijer Andrej Plenković zadovoljno opustio u svečanoj loži HNK sa svojim stranačkim prijateljima, redom visokim državnim dužnosnicima iz zemlje, pa čak i susjedstva ( Dragan Čović, BiH, za ne reći HR HB ??? ), i onako, baš bruxelleski ( za ne reći “svjetski”), svečanim koncertom proslavio petu obljetnicu hrvatskog pridruživanja ujedinjenoj Europi, i već ga sustigla nova pitanja sitničavih novinara. Morao im je objašnjavati zašto Austrija nije ukinula ograničenja za hrvatske radnike. A predsjednik Vlade, u državi iz koje se sustavno iseljava, jer njezino perspektivno stanovništvo kod kuće ne vidi budućnost, stao objašnjavati kako su i za to, kao i za sve drugo, krivi migranti.

Tkogod bi pomislio da će premijer, pa makar i ironično, poentirati na toj neočekivanoj uvoznoj „demografskoj mjeri“, učinkovitijoj od domaćih demagoških promašaja populacijske politike, a on se stao braniti. Optužujući migrante…

Krivi su migranti…

– Da nije bilo migrantske krize i Austrija bi hrvatskim državljanima potpuno otvorila tržište rada- uvjeravao je puk Plenković, samo dan nakon velikog slavlja povodom pet godina članstva u EU. Što nam je ono donijelo? Liberalizaciju tržišta rada koje se otvorilo našim ljudima koji sada mogu još puno lakše i masovnije odlaziti iz zemlje radi boljeg života i veće zarade. I da nije bilo migranata i ta zadnja ( austrijska) vrata bi se otvorila i apsorbirala naše ljude koji svakodnevno napuštaju Hrvatsku tražeći red i rad umjesto klijentelizma, uhljebništva i zaslužničkog nerada.
Nema razloga da to Austrijanci ne naprave čim prije, smatra Plenković, jer su sve druge članice EU to već učinile, pa čak i Slovenija s kojom je RH u permanentnom sporu. Ali, čak su i Slovenci shvatili, i u petak objavili, da hrvatskim državljanima treba ukinuti ograničenje na slovenskom tržištu rada, jer gdje ćeš naći bolje radnike od Hrvata za tako malu nadnicu, a da ti istodobno nisu prijetnja u smislu useljavanja. Iz Hrvatske će u Sloveniju na „privremeni rad“ uglavnom stanovništvo u pograničnom dijelu zemlje, što sugerira da dolaze zbog rada i nešto bolje zarade nego je imaju kući. Ali, ne dolaze da bi ostali. Nego isključivo da bi zaradili više nego kod kuće, dakle, da bi u Sloveniji radili, a u Hrvatskoj živjeli.
Austrijanci se takvom aranžmanu s Hrvatima ne nadaju. Strahuju da bi im se trajno doselili. Sa sobom donijeli svoje običaje i navike, svoje domoljubne parade i revizionističke, proustaške ispade. I zato, hvala lijepo, ali ne, ne želimo vas, poručili su iz Austrije i tržište rada ostavili, do daljnjega , zatvoreno.

Uspjeh i neuspjeh

– Da nije ove migrantske krize i ovog šireg konteksta, otvorili bi i oni tržište, sto posto- ponavljao je premijer novinarima na marginama komorske ( HGK ) konferencije o hrvatskoj petoljetki u EU, pravdajući se zbog tog „neuspjeha“ migrantskom krizom. Je li naš premijer liberalni pobornik „mobilnosti“ hrvatskog radno sposobnog stanovništva koje odlazi iz zemlje s kartom u jednom smjeru? Što bi mu na to rekla njegova stranačka kolegica, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja ga je napokon uspjela dovući za stol radi demografske kataklizme.
Andrej Plenković je za slobodu svuda i svima, neka idu ljudi kuda žele i kad žele. Makar se i ne vraćali. Zar se i on ne sprema otići dočim obavi što ima kod kuće? Zar i sam ne kani na otvorenom europskom tržištu rada nuditi svoje znanje i iskustvo? Baš kako je to činila i KGK, a sada licemjerno tuli zbog mobilnosti stanovništva kao slabosti ulaska u EU. Kao da je EU kriva za srozavanje svih vrijednosti u Hrvatskoj?!”

Tkogod bi pomislio da je Plenkoviću važnije da se liberalizira austrijsko tržište rada prema hrvatskim državljanima, jer bi to destigmatiziralo hrvatsku radnu snagu kao nepoželjnu, a Hrvatsku kao neravnopravnu članicu EU, negoli povećanje odljeva stanovništva iz zemlje. To je više resor KGK. Njegov je EU, zato uvijek gleda “širu sliku, širi kontekst”…

Što nas manje ostane, lakše će s nama manipulirati, lakše će nas na uzdi držati. Dobro je i to što odlaze obrazovani, samosvjesni, ljudi s dostojanstvom i samopoštovanjem, a takvi su svakoj državnoj tvorbi uvijek velika glavobolja. Jer misle, ne daju se obmanjivati, ne kite se lažnim diplomama ni poraženim simbolima, ne paradiraju s barjacima. Njihov je barjak njihovo znanje i ono im otvara put svuda. Pa i u Austriju. Njih svi žele, za njih nema ograničenja tržišta rada.

U EU se živi daleko najbolje, a u EU- Hrvatskoj- najgore ?

Naš premijer kao da jedva čeka da se Austrijanci ugledaju na ostalih 27 članica EU i za svoju subraću iz europske Hrvatske širom otvore vrata. Vidi se da je naš premijer bruxelleski đak. Za njega je činjenica da su sve ostale države EU do kraja liberalizirale svoje tržište rada za hrvatsku radnu snagu, veliki, pa i osobni, uspjeh. Ergo, premijer navija za što veći izvoz domaće radne snage kako bi povećali uvoz tuđe. Još jeftinije od naše. Nama i inače uvoz ide bolje od izvoza. Kvote uvoznih radnika svaki dan su sve veće, a hrvatske tvrtke, turizam pogotovo, nemaju radnika ni dalje.

-Da nemamo demografskih problema, ovo bi bilo doživljeno kao uspjeh. To je i bio cilj, jedan od glavnih magneta za članstvo bila je jedna od te temeljne četiri slobode – slobodno kretanje radnika- izjavio je Plenković, zadovoljno poručujući, javlja Hina, da je “strateški cilj ostvaren- ulazak u zajednicu najrazvijenijih zemalja, gdje se živi daleko najbolje. Naše članstvo pomoći će i dizanju standarda i kvaliteti života te uređenosti društva”. Kada? To nije rekao. Jer Hrvatska je danas samo dno EU ( dijeli ga s Bugarskom ), što nikada nije bila, pa ni u socijalizmu. I umjesto kićenih fraza bilo bi bolje da se premijer suoči s istinom i pozabavi rješavanjem uzroka koji naše ljude u punoj snazi i na kreativnom vrhuncu tjera da napuštaju svoju zemlju i svoj dom. U ovih pet godina EU članstva Hrvatska nije ostvarila ni kvalitetniji život za svoje građane ni veću pravnu sigurnost, što nam opetovano obećava premijer. Postala je, nažalost, močvara prepuna malarične larve iz koje svi koje još snaga i hrabrost nisu izdali, bježe glavom bez obzira.

Nije problem u Austriji, niti je problem u migrantima, problem je u Hrvatskoj. I nije uspjeh što nam je 27 od 28 članica EU otvorilo svoje tržište rada, neuspjeh je što hrvatski građani ne mogu računati na hrvatsko tržište rada…

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI