Neovisni novinarski portal
19.8.2018.
POLITIKA
Lice i naličje nogometa: Predozirana nacija, izdajnici i idoli

Lice i naličje nogometa:
Predozirana nacija, izdajnici i idoli

Hrvatska nogometna reprezentacija , nakon srebra na SP-u u Rusiji, dobila je svetačku auru. Ne dao Bog da ih tkogod poprijeko pogleda, da im štogod zamjeri, prigovori. Takav čin tretirao bi se kao veleizdaja. Jer, Vatreni su Hrvatska. Tko nije s njima, makar i iz sasvim prozaičnih razloga sportske neupućenosti i indiferentnosti, taj je protiv Domovine, protiv Hrvatske. Čak je i Plenković, i to s oltara, proglašen neprijateljem br. 1, jer ne dijeli njihov “glazbeni ukus”. Nacija je, u kolektivnoj euforiji koja traje, predozirana neočekivanim uspjehom i nogometnom slavom,  ponovo otkrila davno izgubljeno “zajedništvo”. I htjela bi ga (pri)silom održati. Hraneći nas danima nogometnim svetinjama …

I dok je u svijetu nogometna groznica minula sa zatvaranjem SP-a, kod nas se ona sustavno podgrijava poput nove religije kojom nas danomice kljukaju kako bi se otrijeznili što kasnije. I suočili s istinom o sebi. I hrvatskom nogometu. I činjenicom da naši nogometni heroji nisu tako savršeni idoli…

Nogomet zagađen politikom

Oni su izvrsni sportaši, prvoklasni nogometaši, skupo plaćeni za svoju izvrsnost. I ginuli su na terenu, na SP-u u Rusiji, dali su sve od sebe, nisu posustajali i kad su padali, i na tome im svaka čast. Hrvatsku su promovirali u svijetu na najbolji način. Visokom razinom profesionalnosti i nogometnog umijeća. I višestruko podigli svoju cijenu. A što su skuplji, to su magnetičniji. Cijela Hrvatska im se poklonila masovnije i srčanije no ikad. Tako gladna pobjede, uspjeha, izvrsnosti. Tako zahvalna na postignućima Vatrenih da je jednako egzaltirano slavila i pobjede i poraz. Zašto je, dovraga, sve to trebalo kontaminirati politikom?! Jer je kod nas politika mjera svake stvari…

Počelo je s Domagojem Vidom i Ognjenom Vukojevićem koji su “prigodnim videom” usred Rusije slali poruke potpore “protivničkoj momčadi” kličući “Slava Ukrajini”. Srećom, prošlo je bez težih posljedica, tek ukorom i upozorenjem. Potom je idilu novostečenog “zajedništva” narušila thompsonizacija svečanog dočeka Vatrenih na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Pa je obožavani izbornik hrvatske nacionalne vrste, samozatajni, ponizni Zlatko Dalić prokazan u zagrljaju notornog Velimira Bujanca. Uslijedila je varaždinska fešta gradonačelnika Ivana Čehoka za najdražeg sugrađanina, a samo koji dan poslije nepravomoćna dvogodišnja zatvorska kazna za Dalićevog “prvog Varaždinca”. I Luku Modrića čeka sudnica zbog lažnog svjedočenja u slučaju odioznog Zdravka Mamića…

Je li moguće da smo to mi, oni kojima se svijet divio koliko na nogometnom umijeću i plasmanu toliko i na slavljeničkom duhu nacije koja se masovno poistovjetila sa svojom nogometnom vrstom?

Thompson ” u grlu”

A jesmo. Sve to smo mi. Štošta znamo i možemo, ali, zaludu, prije ili poslije gotovo svako postignuće uspijemo pokvariti. Kome je trebao u općenarodnom veselju Marko Perković Thompson, proskribirani, ustašofilni pjevač kojemu se u Sanaderovo doba masno plaćalo da ne pjeva? Čime je Thompson zaslužio voziti se kilometrima u autobusu s reprezentacijom i nogometnim stožerom kroz špalir oduševljenih građana? Nije li to onaj čiji su koncerti zbog poruka mržnje zabranjivani u zemlji i inozemstvu?
Pozvali su ga da im se pridruži, izbornik Zlatko Dalić i “zlatni nogometaš” Luka Modrić, objasnio je ponosno Marko Perković, kao da je srebrni sjaj SP-a s hrvatskih reprezentativaca prešao i na njega. Pitao ih je, jesu li sigurni u to da im je on dobrodošao u tom trenutku i na tom mjestu. Za njih oko toga nije bilo dvojbe. Za Thompsona, očigledno jest. Ali je odlučio priliku ipak zgrabiti. Da je imao imalo pameti i dobronamjernosti, da nije egocentrik i profiter, odbio bi Vatrene ma koliko mu to teško bilo. Jer bi time učinio najveću korist. Ali, Thompson je, kao i onomad kad je u predizbornoj kampanji pristao na Sanaderovu nemoralnu ponudu da za popriličan novac ne pjeva, mislio na sebe. Eto ga, Vatrenima zahvaljujući, opet u epicentru.

Mnogima je njegova uloga u dočeku srebrne reprezentacije bila poput kosti u grlu. Kako je rezignirano zaključila hrvatska glumica Lana Barić: “Šteta. Malo je falilo da pobijedimo i u dočeku, ali protivnik je bio jači.”

Najdalje je, reklo bi se, u interpretaciji Thompsonova sudjelovanja u spektakularnom slavlju za Vatrene otišao jedan tweeteraš koji je u nezapamćenoj masovki prepoznao “meki ustaški državni udar”. Da se opaskom – “koji nije uspio”- na taj tweet nije nadovezao Plenkovićev “strateški komunikolog” Krešimir Macan možda bi i danas sjedio u Banskim Dvorima i savjetovao premijera, a ovako je morao otići. Navodno je ekspresno razriješen “na osobni zahtjev”, a  na FB-u je prepotentno poručio ” idem tamo gdje je sve po mom”. Hm, po njegovom…

Ponizni Dalić i proskribirana sljedba

Da je Thompson izbornikov prvi glazbeni izbor, vidjelo se i na proslavi u njegovom Varaždinu. Vida je izabrao Miroslava Škoru, Vrsaljko Mladena Grdovića, Ćorluka Tonija Cetinskog… a Dalić Thompsona.

Ivana Ćehoka, varaždinskog gradonačelnika koji se pobrinuo da sve prođe kako srebrni izbornik zaslužuje, nije izabrao. On mu je bio zadan . Danas je s Thompsonom i Dalićem slavio, a dva dana poslije sud mu je odrezao dvogodišnju zatvorsku kaznu zbog zloupotreba položaja i ovlasti. Nepravomoćno.

Luka Modrić također će morati na sud. Zbog optužbe za lažno svjedočenje u slučaju svoga nekadašnjeg šefa Zdravka Mamića. Zlatni Luka u istrazi je teretio Mamića, ali je na suđenju naglo dobio amneziju. Ničega se više nije sjećao. Zaborav je s Modrića prešao i na još jednog “vatrenog”- Dejana Lovrena. Naši su momci zajedno u dobru i zlu…

Na stadionu Lužnjiki u Moskvi ukazao se i bivši premijer Ivo Sanader. Na SP-u u Rusiji bio je u čak dva navrata. Na suđenja ne dolazi, zdravlje mu šteka, ročišta se stalno odgađaju. Sanader se žali na zdravstvene probleme. Ne prija mu domaća, hrvatska klima. Ona ruska je kompatibilnija njegovim potrebama…

Ali, što se može, neki to ne razumiju. Pa ga je nakon finalne utakmice na Lužnjikiju jedna mlada Splićanka žestoko izvrijeđala. – Kako vas nije sram doć’ ode? Kako vas nije sram?- čudila se i zgražala žena istodobno kad ga je ugledala na izlazu sa stadiona. Zbunjeni Sanader ostao je bez teksta, ali mu je u pomoć priskočio dopredsjednik HNS-a Ante Kulušić koji je odmah stao propitkivati: ” Koja’s ti?” Što tebe nije sram?- branio je svog bivšeg stranačkog šefa. A sreli su se na Lužnjikiju slučajno, tvrdio je. Sanadera nije vidio do Moskve, sedam godina. No, rekao je Kula i nešto vrlo indikativno. Dok je s ekipom iz HNS-a čekao da kiša prestane, vidio je stotinu ljudi koji su se smjenjivali uz Sanadera i slikali s njim za uspomenu. Kao da se radi o prvorazrednoj rock zvijezdi ili kakvom holivudskom prvokategorniku. A ne optuženiku s desetak optužnica za milijunske štete …

Idoli pred zakonom

Ali, takvi smo mi. Ovdje su veći idoli oni koji zakon izigravaju i krše, negoli oni koji ga poštuju.
Na valu nogometnog trijumfa, premijer je obećao i nacionalni stadion. Tko će ga i kojim novcem graditi? Država, Grad Zagreb i HNS. Plenković, Bandić i Šuker. Jer je vlast tako odlučila. Svjesno perpetuirajući stanje nogometne predoziranosti. A pravi su se našli!

Nije li i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić , čija “povijest bešćašća” počinje s vožnjom u pijanom stanju nakon koje je policajac koji ga je zaustavio, ostao bez posla a gradonačelnik dobio novi mandat, najbolja ilustracija za relativizaciju poštivanja zakona u ovoj državi, i stvaranje fake idola? I Bandiću, koji sada pokušava dio srebrnog sjaja “Vatrenih” prisvojiti stadionskim zaslugama ( što je sa Sveticama?), za vratom stoje tisuće stranica optužnica koje ga terete za kojekakve krimene, ali njegovoj popularnosti u Zagrebu to nimalo ne škodi. Već je najavio, svim kaznenim prijavama i optužnim prijedlozima usprkos, pohod na svoj sedmi gradonačelnički mandat…

Zar je sa Šukerom bolje? Kompromitiran bijednom krađom zlatnika u avionu, i perfidnim spletkarenjima u HNS-u koji funkcionira kao privatni bankomat, leno nekolicine nogometnih “poglavara” o čijoj sudbini će se također odlučivati u sudnicama, postao je jedan od omraženijih likova u hrvatskom nogometu. Ali, ako pitate bilo koga u vrhu HNS-a možemo li očekivati kakve promjene u krovnoj nogometnoj organizaciji, kao neku vrst pročišćenja nakon uzleta “repke” na sam svjetski vrh, s čuđenjem će vas gledati, jer, Šuker je nedavno dobio , kažu, sasvim legalan novi mandat, a HNS funkcionira bez greške…

Takvi smo mi. Nama ne smeta ni Šuker, ni Mamić, ni Vrbanović, ni Sanader, a bogme ni to što naša predsjednica države slavi rođendane s notornim Maminjom, kojeg DORH tereti da je, sa svojim ortacima, GNK Dinamo oštetio za preko stotinu milijuna kuna. A onda taj hrvatski idealtip domoljublja pobjegne u BiH kako bi izmakao hrvatskom pravosuđu. Jer, gle čuda, hrvatskom pravosuđu ne vjeruje. Ma koliko da je hrvatsko… Mamić je, dok nije jedno državljanstvo zamijenio drugim, trenutno sigurnijim, kod nas bio prvorazredni celebrity, svugdje rado viđen gost, prijatelj ovdašnjih političkih elita,  samog državnog vrha, gazda, ne samo nogometa…

Uspjeh se ne mjeri znanjem, nego novcem

Što možemo, takvi smo. I naši najvatreniji, najsrebreniji a zlatni, u Thompsonu vide idola, ma koliko on mahao mačem i klicao Za dom spremni, slaveći poglavnika i njegovu zločinačku NDH iako je to najveća povijesna hipoteka ovog naroda. Njima ne smeta što Thompson, veliki vjernik i katolik, nota bene Hrvatina od formata, zarađuje kad ne pjeva, i kad širi govor mržnje i profašističke poruke. Njima povijest nije fah, obrazovanje im je tanko, za to, uz nogometne karijere, nisu imali vremena, u politiku se ne razumiju, ali svejedno Perkovića slave.

A što je njima uzor, bit će i tisućama mladih, nezrelih, neiskusnih i nedovoljno obrazovanih kojima su Modrić i ekipa zakon! Sve što bi i sami htjeli biti. Kakav sustav vrijednosti oni promiču, dobar dio mladih ljudi ga preuzima bez ostatka i rezerve. I zato je nepopravljiva šteta što se naši prvorazredni sportaši ne drže sporta, što sportsku izvrsnost ne šire sportskim sredstvima i sportskom filozofijom, nego nerijetko i sami uče od svojih kvarnih mentora i skrbnika.

Ali, takvi smo. Kod nas se uspjeh mjeri novcem, neovisno je li čist ili prljav. A najviše ga je u nogometu. Zato biti prvak svijeta u košarci ili vaterpolu nije nipošto isto kao biti prvak svijeta u nogometu. Još manje ako ste znanstveni prvak. Znanje kod nas nije na cijeni. Ono je prezreno. Ono je teret. Ponajviše onima koji ga imaju. Jer se s primitivizmom i neznanjem teško mire. Oko njih se ne tiskaju političari ni tajkuni, jer samo je nogometna lopta okrugla…

‘Vidim te da me snimaš’ poza (foto TRIS/Damir Senčar)

 

Tags: , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI