Neovisni novinarski portal
20.10.2018.
GOSPODARSTVO / POLITIKA
Hrvatsko poduzetništvo i “institucije sustava”: Kako je neočekivano izdašan kamenolom Željka Ćurka stajao i obitelji i financijskog sloma

Hrvatsko poduzetništvo i “institucije sustava”:
Kako je neočekivano izdašan kamenolom Željka Ćurka stajao i obitelji i financijskog sloma

Kninski poduzetnik Željko Ćurko tvrdi da je žrtva udružene gospodarsko-političke interesne skupine čije funkcioniranje možda najbolje ilustrira spregu kapitala i “institucija sustava” na koje se svi kod nas pozivaju. Vjerojatno kao na dobrodošlu frazu u koju nitko zapravo ne vjeruje, ali može poslužiti kao alibi za bilo čiju (ne)odgovornost. Ćurko, doduše, upire prstom u pojedince iz sustava koje otvoreno proziva za “udruživanje” radi ostvarivanja osobnih interesa i interesa skupine kojoj su se stavili na raspolaganje. Je li riječ samo o ogorčenom čovjeku čiji su se projekti i snovi urušili kao kule od karata, jer je htio i zapasao više nego je mogao i  trebao,  ili o grubom poigravanju sustava s pojedincem kojeg je “krenulo”,  a sve u ime zakona, zaključite sami.Imajte na umu da ovo nije ekološka priča, nego priča o jednom sustavu u kojem je sve moguće…

Željko Ćurko je poduzetnik koji je s privatnim poslom počeo još davnih godina u Sloveniji gdje je nekoć živio i radio. U to je vrijeme proizvodio specijalne radijatore s mramornim pločama, a kako mu je kamen zavičajno i genetski zadan, povratkom u Hrvatsku odlučio se upustiti u proizvodnju arhitektonsko- građevnog kamena ( AGK ) . Krenuo je s kamenolomom, a početnu ideju proširio pogonom za finalizaciju, računajući u tom poslu osigurati radna mjesta za stotinjak Vrličana. Kamenolom Brestovci nalazi se u općini Civljane, a tvornica AGK Dinarit za obradu kamena, u Vrlici, radna zona Kosore bb. I Civljane i Vrlika područja su posebne državne skrbi, samo je država u međuvremenu zaboravila i na kakvu -takvu skrb, kamoli posebnu…

 

“Zlatni rudnik” u Civljanima

Opredijelio se za kamenolom u zoni Brestovci, gdje su stručnjaci još 70-ih godina prošlog stoljeća proveli istraživanja i zaključili da na tom lokalitetu nema kvalitetnog kamena. Ćurko u to nije vjerovao, i, kako sam priča, slutio je da se iza fasade brda kriju obilate naslage visokokvalitetnog vapnenca. Upustio se u rizičan posao i investirao u strojeve, opremu, ljude. Vjerovao je da će uspjeti. Njegovu vjeru nisu dijelili i drugi, pa je bez velikih teškoća, nakon što je pribavio dokumentaciju koja ga je sama po sebi skupo stajala, 1999. dobio koncesiju za istraživačke radove, a 2001. i koncesijski ugovor za eksploataciju kamena u zoni Brestovci. Počeo je raditi , kreditno se zadužio, i dok nije otkrio kako je riječ o kamenolomu čija se vrijednost, navodno, procjenjuje na oko 2 milijarde eura, nije bilo problema. Kamen je izvozio, na njemu zarađivao, i što je posao išao bolje, to su njegove ambicije bile veće, pa je sve to rezultiralo pogonom za finalizaciju u Vrlici. Ali i za njegov “zlatni rudnik”, kako naziva svoj kamenolom, zanimanje je postajalo sve veće.

Iz Ministarstva gospodarstva stiže optužba za nelegalnu eksploataciju kamena i od tog trenutka počinje kalvarija Željka Ćurka i njegove tvrtke Interier Ćurko d.o.o. kojoj je i danas vlasnik, ali bez ikakvih upravljačkih prava. Nota bene, zbog kamenoloma Brestovci Ćurko je doživio financijski i obiteljski brodolom. Ali ne odustaje, i uporno tvrdi kako je žrtva udružene skupine koja mu preko državnih institucija pokušava “ukrasti koncesiju” na spomenutom kamenolomu. Na tu su ga opasnost, veli, svojedobno upozorili i neki rudarski inspektori. Uostalom, njegovi nesuđeni talijanski partneri ( kojima sličan posao nije uspio na Lastovu ) danas upravljaju njegovom tvrtkom i eksploatiraju kamen iz kamenoloma za koji je Ćurko dobio koncesiju i skupo platio svu potrebnu dokumentaciju,  dok njegov ambiciozni projekt obrade kamenih ploča u Vrlici guta šuma i drača. Devastiran, napušten, presječenih kablova i uništenih kamenih ploča koje je u boljim danima dopremio radi finalizacije. Od takvog prizora, takve štete i indolencije sustava, normalnog čovjeka zaboli glava. Bogme i srce…

Nelegalna eksploatacija i zatvaranje kamenoloma

U Ugovoru o koncesiji, kojeg je s Ministarstvom gospodarstva sklopio 2001., kaže nam u razgovoru kninski poduzetnik, stajalo je da u roku od godinu dana treba riješiti “pravo služnosti” na državnom zemljištu. Odmah je zahtjev, tvrdi, dao u proceduru. Ali, godina dana je prošla, a pravo služnosti i dalje nije bilo riješeno. Vlada RH 2003. donosi odluku kojom nalaže da se tvrtki Interier Ćurko riješi pravo služnosti na 1,7 ha ( na pet godina) od ukupno koncesioniranih 24,48 ha površine. I danas Željko Ćurko smatra da je pravo služnosti trebalo biti riješeno prije dodjele koncesije, a ne nakon sklopljenog koncesijskog ugovora i ne razumije zbog čega on ispašta pogrešku institucija i odgovornih osoba u njima. Konačno, dodaje, u članku 30. Zakona o rudarstvu, stoji da se potpisivanjem Ugovora o koncesiji stječe pravo na eksploataciju. Očito je, veli, da su ga htjeli navesti na “sklizak teren” kako bi mu perfidnim interpretacijama zakona “oteli” koncesiju. A sve zakonito!
Pravo služnosti dobit će tek 2008. kada mu je odobreno i proširenje eksploatacijskog polja na 4 hektara. Ali, stvari su već bile izmakle kontroli…

Ćurko je optužen za nelegalnu eksploataciju, stišću ga kreditne obveze prema Partner banci, i da bi mogao kredit vraćati mora i raditi. Međutim, u ljeto 2007. inspekcija mu zatvara kamenolom, i kako nije mogao nastaviti s radom, a nije imao od čega podmirivati preuzete financijske obaveze, Ćurko pristaje na izvansudsku nagodbu. Unatoč tome, paralelno se za istu stvar ( kako je to moguće, pita se ogorčeno Ćurko) vodi i kazneni postupak protiv njega na sudu u Kninu gdje je osuđen na 10 mjeseci zatvora uz rok kušnje od tri godine.
Uspijeva dogovoriti izvansudsku nagodbu kojom je obvezan platiti, za račun nelegalne eksploatacije kamena i za pravo služnosti, oko 5 milijuna kuna. U međuvremenu su u kamenolom počeli hodočastiti zainteresirani poduzetnici ( braća de Camelis, iz Trania, južna Italija), koji su svojedobno pokušali realizirati biznis s kamenom na Lastovu, ali zahvaljujući pobuni mještana nisu uspjeli. Nakon što su se informirali o Ćurkovom “zlatnom rudniku”, Talijani u proljeće 2007., kako nam priča Ćurko, nakon prisilnog zatvaranja kamenoloma, dolaze s ponudom o suradnji.Ubrzo će postati pijun u njihovim rukama, spreman na sve…

Izvansudska nagodba

Izvansudska nagodba okončana je u rujnu 2008. i dogovor je bio da Ćurko plati 3,6 milijuna kuna u 4 rate, zbog nelegalnog vađenja kamena. Prvu ratu je platio, ali je uslijedila i nova procjena zemljišta od Hrvatskih šuma. Prva procjena je iznosila 350 tisuća kuna, i Ćurko je odmah platio. No, Državna uprava za upravljanje državom imovinom to ne prihvaća, radi se nova procjena i ona sada iznosi, iako je radi isti čovjek, uz onih 350 tisuća, još milijun kuna koje mora platiti bez odgode . Jasno mu je da neće sve tražbine moći platiti, a Talijani, odnosno tvrtka “Kraški mramor”, nude pozajmicu od 5 milijuna kuna i podmirenje svih Ćurkovih financijskih obveza, pod uvjetom da potpiše predugovor kojim im prodaje 50 posto udjela tvrtke Interier Ćurko i sklapanje “ortačkog ugovora” dok se ne dobije proširenje koncesije ( na 4 ha ) .

Stjeran je u slijepu ulicu, ne vidi izlaz, čeka ga druga rata od 900 tisuća kuna po izvansudskoj nagodbi , milijun kuna za procjenu zemljišta da bi dobio pravo služnosti itd., pa pristaje na prodaju 50 posto udjela za 1,7 milijuna eura i 800 tisuća eura u strojevima. Sklapaju i “ortački ugovor” uz koji stoji i izjava da će talijanski partneri nakon dubinskog snimanja tvrtke kupiti 50 posto udjela po dogovorenim kondicijama.
S pozajmicom od 5 milijuna kuna Ćurko podmiruje svoje obveze, a kod javnog bilježnika ovjerava se pozajmica s rokom povrata do kraja lipnja 2009. Talijani ne plaćaju dogovorenih 1,7 milijuna eura za 50 posto udjela Interiera, nego stalno odugovlače, veli Ćurko, i čekaju lipanj 2009. do kada mora vratiti pozajmicu, računajući kako će u slučaju nepoštivanja roka, ovrhom preuzeti udjele u njegovoj tvrtki! Mada su prema presudi šibenskog suda još 14. siječnja 2009. , pod prijetnjom ovrhom, morali platiti dogovoreni iznos za polovinu udjela tvrtke Interier Ćurko…
-Da su mi u zakonskom roku platili udjele, tih 1,7 milijuna eura, vratio bih im pozajmicu i izvukao se iz krize, ali njima to ne odgovara, pa čekaju ovrhu. U međuvremenu su, kako bi me spriječili da uđem u kamenolom i eventualno nastavim vaditi kamen i prodavati ga, čime bi se rekuperao i vratio im dug, postavili zaštitare u kamenolom koji su tamo dežurali dva mjeseca. Sve dok Općinski sud u Kninu, temeljem privremene mjere koju je donio, nije izdao nalog interventnoj policiji da ih izbace s posjeda.

“Ortački ugovor”

Ubrzano sam radio na traženju novca, i dogovorio partnerstvo s investitorom Josipom Mihalićem, vlasnikom tvrtke Jedinstvo Krapina. Međutim, uslijedile su prijetnje, čak i smrću, i Mihalić odustaje. Najteže mi ja palo, priznat će nam Ćurko, što su nahuškali i okrenuli protiv mene i moga brata, i to im je bilo u obračunu sa mnom najjače oružje.
A kako je Mihalić odustao, početkom srpnja Općinski sud u Sinju pokreće ovrhu na poslovne udjele Interiera. Sudac traži da se napravi procjena vrijednosti tvrtke, i ona tada iznosi 28 milijuna eura. No, postupak traje tri godine, rade se čak tri procjene, vrijednost u svakoj pada i na kraju iznosi tek nešto više od 3 milijuna eura. Ćurko i dalje ne odustaje, traži novog investitora i partnera da bi spasio kamenolom. Nalazi ga u Želimiru Kruljcu iz Zagreba i s njim sklapa ugovor.

– No, klika koja je naumila oteti mi kamenolom, kupuje moga odvjetnika i on na svoju ruku povlači privremenu mjeru, a sud vraća upravljanje kamenolomom Talijanima i njihovim jatacima, odnosno tvrtki Kraški mramor. Partner banka raskida jednostrano ugovor o kreditu, dug mi raste do neba i u takvoj situaciji, ponovo se pojavljuje ista ekipa i predlaže mi kao “spasonosno rješenje” da im predam upravljačka prava na 38 mjeseci, uz uvjet da podmire ukupni kredit Partner banci, i da meni mjesečno uplaćuju na račun dvije tisuće eura. Kako nemam alternativu, potpisujem s njima “ortački ugovor” i predajem im upravljanje svojom tvrtkom. Kredit Partner banci vraća moja tvrtka Interier Ćurko, a Kraški mramor je jamac. Kredit je doista vraćen. Meni nikad nisu uplatili ni kune, a Partner banka sve hipoteke i moje poslovne udjele kojima sam jamčio za kredit, predaje Kraškom mramoru- kazuje kninski poduzetnik.

Interier Ćurko vode kao da je njihovo vlasništvo, imenuju za direktora Joška Jabuku, ali ne zadugo, jer Jabuka sam daje otkaz.
Umjesto Jabuke za direktora je postavljen Petar Panjković, dijelu javnosti poznat kao pjevač, koji je glazbu ipak zamijenio pravom. Panjković radi što mu se kaže, uvjerava nas Ćurko. Pa je tako odlučio, veli , i da “ortački ugovor” sklopljen na 38 mjeseci, i tri godine nakon isteka roka i dalje traje.

 

Direktor Panjković tvrdi: Ugovor o ortaštvu je na snazi!

No, na naše upite o njegovoj ulozi u tvrtki, Panjković ističe kako je legalno izabran za drektora društva Interier Ćurko d.o.o. Vrlika, te da ga zastupa pojedinačno i samostalno od 9. travnja 2015., a to dokazuje i e-Izvatkom iz sudskog registra. Funkcija mu, kaže, nije istekla, a može prestati jedino odlukom Skupštine društva koje ga je imenovalo, ili njegovom ostavkom.

-Ja ne radim za “talijanskog partnera”, niti za bilo kojeg pojedinačnog osnivača, već samo i isključivo za društvo Interier Ćurko d.o.o.- izrijekom će Panjković, dodajući kako je i iz e-Izvatka vidljivo da su osnivači/ članovi društva Željko Ćurko, Željko Vrabec i Jasna Kotarac.

Poznato mu je, kaže, da se između osnivača/članova društva vodi više sudskih sporova, pa između ostalih i postupak u kojem Milorad Ćurko tuži (svog brata) Željka Ćurka i Željka Vrabeca radi vlasništva na poslovnim udjelima u tvrtki Interier Ćurko, a u kojem je nepravomoćno presuđeno u Miloradovu korist, ali se zbog uložene žalbe predmet nalazi u rješavanju na Visokom trgovačkom sudu. Međutim, reći će Panjković, ti sporovi se ne tiču Interiera, niti mene kao direktora tog društva. A u vezi s “ortačkim ugovorom” precizira:

-Poznato mi je da je između društava Interier Ćurko d.o.o. Vrlika kao Ortaka I, te Kraškog mramora kao Ortaka II, uz sudjelovanje AGK Dinarita d.o.o. Vrlika,zaključen Ugovor o ortaštvu od 26. studenog 2008. na razdoblje od 20 godina, te Ugovor o uvjetima aktiviranja Ugovora o ortaštvu od 26. lipnja 2012. čije se trajanje automatski produžuje i zavisno je od ostvarenja svrhe tog Ugovora prema članku 7.2 istog- informirao nas je direktor Interiera, dokazujući time kako je njegov legalitet neupitan.

Željko Ćurko se, pak, poziva na Izjavu Carmine De Camelisa ( na dnu teksta ) koja je sastavni dio “ortačkog ugovora”, a iz koje je razvidno da će 15 dana nakon dubinskog snimanja tvrtke, koje je obavljeno 20.prosinca 2008., kupiti 50 posto udjela Interiera i da tim danom prestaje važiti sporni “ortački ugovor”. No, ništa od toga nije realizirano…

Ćurko u međuvremenu sklapa ugovor sa Željkom Vrabecom i prebacuje na njega 50 posto svojih udjela u tvrtki, za 1,6 milijuna eura. Međutim, ni Vrabec nije ispoštovao ugovorne obaveze pa ga Ćurko tuži 2014., a u veljači 2015. sud donosi presudu kojom se Vrabecovi udjeli vraćaju Ćurku koji bi time, prema nepravomoćnoj presudi, bio vlasnik svoje tvrtke u cjelosti, ali bez ikakvih upravljačkih prava. Tvrtkom i dalje upravlja Petar Panjković…Formalno Željko Ćurko ima 50 posto udjela, Željko Vrabec 49 posto, a Jasna Kotarac 1 posto koje je na nju prebacio Kraški mramor.

Ministarstvo tvrdi: Eksploatacija kamena je legalna tek od 10. prosinca 2008.!

Zatražili smo i očitovanje Ministarstva gospodarstva i poduzetništva, bez kojega se ova dramatična storija, nalik kakvom kompliciranom filmskom scenariju, i ne bi mogla odigrati.
Ministarstvo potvrđuje da je u studenome 1999. trgovačkom društvu Interier Ćurko Knin odobreno istraživanje mineralnih sirovina u istražnom polju Brestovci, a u siječnju 2001., navode, nakon javne rasprave, odobreno je i eksploatacijsko polje arhitektonsko-građevnog kamena ( AGK ) u zoni Brestovci i to na površini od 24,48 hektara, te tvrtka Interier Ćurko s Ministarstvom gospodarstva sklapa Ugovor o koncesiji na eksploataciju kamena. I taj bi dokument, kako drži Ćurko, morao biti zadnji u postupku ishodovanja koncesije. No, ispostavit će se da prema interpretaciji Ministarstva tome nije tako. Na naš izravan upit zašto je eksploatacija, unatoč dodijeljenoj koncesiji, nelegalna, iz Ministarstva tvrde da tvrtka Interier Ćurko nije smjela eksploatirati kamen, nego , sukladno zakonu, izraditi i provjeriti rudarski projekt, riješiti imovinsko-pravne odnose te ishoditi odobrenje za izvođenje rudarskih radova na eksploatacijskom polju Brestovci. Zašto je s Ćurkom Ministarstvo sklopilo Ugovor o koncesiji prije negoli je investitor sve to obavio?

Interier Ćurko je dao splitskoj tvrtki Rudar d.o.o. izraditi Glavni rudarski projekt eksploatacije kamena ( 2003.), ishodio je lokacijsku dozvolu ( srpanj 2006. ), i sklopio ( u prosincu 2008. ) sa Središnjim državnim uredom za upravljanje državnom imovinom Ugovor o osnivanju prava služnosti na zemljištu ( koje je državno vlasništvo) površine 40 tisuća kvadrata. Tvrtka Interier Ćurko ishodila je od Ministarstva i rudarsku koncesiju, odnosno,10. prosinca 2008. s Ministarstvom sklopila Ugovor o koncesiji na rok do 5. prosinca 2018. Kako kažu u resornom ministarstvu, tvrtka je mogla tek od tog datuma legalno eksploatirati kamen na koncesioniranom eksploatacijskom polju.

Interier Ćurko dobio koncesiju do kraja 2032. ( !?)

Ministarstvo u siječnju 2015. donosi rješenje kojim je utvrđeno ( smanjeno) eksploatacijsko polje arhitektonsko-građevnog kamena Brestovci površine 8,30 ha. Ćurka o tome nitko ništa ne pita. On svojom tvrtkom ne upavlja…
U međuvremenu je donesen novi Zakon o rudarstvu kojim je propisano da se kod budućih proširenja eksploatacijskog polja ide na natječaj. To je trebao , smatra Ćurko, biti osigurač da će firma Kraški mramor dobiti na natječaju i da će se Ćurka konačno izbaciti iz igre, zajedno s koncesijom koju je dobio 2001.!
Ministarstvo utvrđuje da je tvrtka Interier Ćurko promijenila sjedište iz Knina u Vrliku radi čega je trebalo sklopiti dodatak Ugovoru o koncesiji ( za razdoblje od 10. prosinca 2008. do 5. prosinca 2018. ). Dodatak je sklopljen u veljači 2015., navode iz Ministarstva gospodarstva, Interier donosi Dopunski rudarski projekt eksploatacije AGK na polju Brestovci ( izradila ga je tvrtka Klaritac d.o.o. Gornje Selo) te je tvrtka Interier Ćurko Vrlika s Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom sklopila Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumi ( šumskom zemljištu u vlasništvu RH ) u kolovozu 2015. na površini od 83 tisuće kvadrata. Konačno, detaljno su nas informirali iz Ministarstva, tvrtka Interier Ćurko s Ministarstvom sklapa Ugovor o koncesiji od 4. rujna 2015. do 31.prosinca 2032.

Što se Ćurka tiče, kažu u Ministarstvu, njegov je Interier dok je još imao sjedište u Kninu, s Ministarstvom ugovorio koncesiju za eksploataciju AGK na polju Brestovci u siječnju 2001.No, po tom ugovoru Ćurko je trebao u roku od godinu dana, odnosno do 15. siječnja 2002., ishoditi odobrenje za izvođenje rudarskih radova. A kako se u međuvremenu promijenio Zakon o rudarstvu ( sic!), objasnit će nam iz Ministarstva gospodarstva, pojam ” odobrenje za izvođenje rudarskih radova” zamijenjen je “rudarskom koncesijom”, te, temeljem ugovora, društvo Interier Ćurko Knin nije smjelo eksploatirati kamen i to je, ističu, bilo poznato Željku Ćurku, vlasniku društva.
Prema tome, zaključuju u Ministarstvu,  Interier je nelegalno eksploatirao kamen, bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa za nekretnine na kojima su obavljani rudarski radovi, a što je tada bilo u nadležnosti Državnog inspektorata. Ministarstvo se “brani” i od bilo kakvih saznanja o poslovnim odnosima unutar rudarskih gospodarskih subjekata i nema saznanja o Ćurkovim talijanskim partnerima ( braći De Camelis). Protiv kninskog poduzetnika, napominju, nije postojala nikakva zavjera, niti je nadležno ministarstvo poduzelo bilo kakve radnje protivne propisima, a na štetu Željka Ćurka. Saznanja o Ćurkovom pogonu za finalizaciju kamena u Vrlici u Ministarstvu, kako tvrde, nemaju, a tvrtka Interier Ćurko u ovom trenutku konzumira koncesiju za eksploataciju kamena u zoni Brestovci. Reklo bi se, svi sretni i zadovoljni. Pa što onda Željko Ćurko jamra?

 

Čiji je Interier presudit će Visoki trgovački sud

Imao je sve i ostao bez svega. Uvjeren je da za to nije on kriv, nego one “institucije sustava” s početka priče i njihova umreženost s vlasnicima kapitala, odnosno investitorima. Jer, kaže, da nije dobio koncesiju 2001., kao dozvolu za rad u kamenolomu, nikad ne bi zapao u nevolje koje su ga svele na obespravljenog i razvlaštenog roba prisiljenog na sve i sva kako bi zaštitio svoju imovinu. Čini se da je upravo time sve izgubio…

O epilogu ove teške i komplicirane priče, koja vrlo dobro ilustrira defektni hrvatski sustav , odlučit ćeVisoki trgovački sud na kojemu je predmet Interier Ćurko već tri godine u rješavanju, kako su nam kazali i iz VTS-a. A za Željka Ćurka svaki je dan nerješavanja sporova, koban. Nekmoli godine! Čeka se da VTS potvrdi ili ospori nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Splitu kojom se Željku Ćurku vraća 50 posto udjela tvrtke jer ih Kraški mramor nikad nije kupio. U tom bi slučaju Ćurko postao stopostotni vlasnik, što znači i Skupština društva te u poziciji da imenuje novu upravu i zahvali se Petru Panjkoviću. Za Kraški mramor bit će dovoljno da sud predmet vrati na ponovno postupanje, i da mogu nesmetano nastaviti vaditi i izvoziti vrijedan kamen koji im se i dosad obilato isplatio…

Ministarstvo gospodarstva sudbina Ćurkovog pogona za finalizaciju kamena AGK Dinarit ne zanima, niti o tom pogonu imaju saznanja, ma koliko da je na području posebne državne skrbi. Teško da i sudbina Željka Ćurka ikog, osim njegovih najbližih, posebno zanima, iako je u posao ušao s koncesijom , a tek potom upao u ralje “sustava”.Zašto je Ministarstvo s njim sklopilo Ugovor o koncesiji prije nego je riješeno “pravo služnosti”? Bi li pravo služnosti bilo riješeno bez odugovlačenja i vladinih požurnica ( nalog Vlade 2003. ) da se radilo o kamenolomu koji nije tako izdašan, a kakvim su ga neki stručnjaci davno procijenili i otpisali kao neisplativ… ?

Tags: , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI