Neovisni novinarski portal
16.12.2018.

INTERVJUI / LJUDI
Cabaret a la carte / Karolina Šuša, pjevačica i plesačica Cabareta: Pozornica je poput rentgena, ništa ne možete sakriti

Cabaret a la carte / Karolina Šuša, pjevačica i plesačica Cabareta:
Pozornica je poput rentgena, ništa ne možete sakriti

Karolina Šuša mlada je zvijezda jedinstvenog Cabareta. A la carte. Za sebe veli da je svaštarica, po zanimanju anglistica i profesorica komparativne književnosti, po vokaciji – umjetnica. Plesačica suvremenog plesa koja na pozornicu, po vlastitom priznanju,izlazi sa svojom ukupnom identitetskom i umjetničkom ” poputbinom”. Njezin i kalendar Cabareta ljeti su prekrcani. U Šibenik, neku vrst šireg Karolininog zavičaja, dolaze 26. srpnja. Ni prvi, ni zadnji put. Za one koji ih ne stignu pogledati i poslušati 26. srpnja, eto ih ponovo na istoj šibenskoj pozornici 16. kolovoza.  O Cabaretu, ideji tog specifičnog teatra, o pozornici i životu na njoj, razgovarali smo, uoči šibenskog gostovanja, s Karolinom Šuša, koja ipak jest na neki način  zaštitni znak ovog avangardnog kabaretskog teatra.

– Za početak, tko je Karolina Šuša, pjevačica i plesačica Cabareta a la carte? Što ste po zanimanju, i koliko vaše izvorno zanimanje korespondira s vašom kabaretskom profesijom?

Karolina Šuša je svaštarica koju nisu uspjeli uvjeriti da je u životu najvažnije fokusirati se na jedno zanimanje i biti izvrstan u samo jednoj stvari. Tako da je ispala izvrsna u svaštarenju.
Po zanimanju sam anglistica i komparatistica književnosti. Dugo sam radila u školi, poslije i kao turistički vodič. Uz to sam i samostalna umjetnica – plesačica suvremenog plesa s desetogodišnjim iskustvom nastupanja u suvremeno-plesnim predstavama. Ako mene pitate, to je sve teatar. Pozornica je za mene mnogo širi pojam od drvene plohe omeđene reflektorima.
Na koju god pozornicu izlazili, izlazimo kao sve što znamo i sve što jesmo. Pozornica je svojevrsni rentgen, mjesto na kojem ništa ne možemo sakriti. Tako da sve moje obrazovanje, akademsko, kazališno i životno, kao i naslijeđe, karakter i trenutno stanje, uvijek izlazi s mnom na pozornicu.

– Otkud ideja za tako neobičan projekt kao što je Cabaret a la carte? Zašto ga nazivate “džepni mjuzikl”?

Ideja se rodila spontano i razvijala postupno. Mogu reći da se još uvijek razvija i poprima s vremenom uvijek novu formu. Moja kolegica sa satova stepa, pa onda i učiteljica pjevanja, divna Lela Kaplowitz, vidjela je prije mene da nas dvije trebamo napraviti cabaret. Ubrzo smo razvile ideju, uvježbale repertoar, pronašle bend i krenule nastupati. Zbog svojih obaveza i bogate karijere Lela je s vremenom odstupila iz projekta, ja sam se preselila, sastav se izmijenio i sada vodim šesteročlani ansambl koji donosi poznate pjesme iz mjuzikla i dašak teatra na raznorodne pozornice.
Mjuzikl je velik i skup format, a naš stane u monovolumen. Zato ga zovemo džepnim. A i dobro nam zvuči…

– Nastupate uglavnom po klubovima. Zašto? Mislite da na većim pozornicama ne biste imali dovoljno publike ili zbog ambijenta?

Sviđa mi se ideja prezentacije teatarskih disciplina izvan teatra. Teatar je za mene vrlo prisutan u svakodnevici. Nastupamo u klubovima, ljetnim pozornicama, u cabaret klubu. Oduvijek mi se sviđala ideja izvedbe predstave pred koncertnom publikom, i prije nego sam znala točno što to znači. Gdje ljudi s pivom u ruci dođu zabaviti se. Drugačije je to od teatra, takozvane crne kutije gdje su mrak i tišina potpuni.
Postoje ipak kazališta u kojima bismo uživale nastupiti. To je sljedeća etapa u razvoju kojoj se nadamo ove jeseni. Držite fige…

– Tko su članice Cabareta i koliko ste stalan, uštiman tim?

Članstvo naše trupe vrlo je raznobojno, ali i vrlo postojano. Profesorica klavira Sanja Babić ima najviše stila u odijevanju. Kontrabasistica Lidija Strika je jedina studentica na konzervatoriju. Bubnjarica Martina Matković je kovrčava oluja. Plesačica Ana Maria Papić s grupom kolega s fakulteta sastavlja formulu. Automobil formulu. Plesačica Martina Kolega je prva majka i prvi osmijeh trupe. Dolazimo iz Opatije, Rijeke, Splita, Unešića, Pule. Volimo se i radimo najvrijednije i najiskrenije što možemo.

– Može li se danas kod nas živjeti od takve vrste glazbeno-scenskog izraza? Tko je vaša publika i kako ste je otkrili?

‘Živjeti od glazbe’ najčešće znači zaraditi dovoljno novca svaki mjesec od bavljenja njome. Ne znam što bih vam rekla. Ne računam novac na taj način. Izvođaštvo nije jedino što radim, iskreno vjerujem da će postati. Radim puno i neumorno, radujem se otkrivanju formata izvedbe koji mi je namijenjen, mislim da imam nešto reći svojoj publici. Istina je moja strast. Nastojim ne kompromitirati svoju ideju i činim što god je potrebno da se ona objavi. A novac dođe, neminovno. On je posljedica, a ne razlog ljudskog djelovanja.

– Kako je Cabaret počeo i gdje?

U Zagrebu, 2015., u Lelinom stanu tijekom jednog sata pjevanja.

– Kakvi su vam planovi? Namjeravate li graditi karijeru i izvan Hrvatske? Jeste li dosad nastupali vani i ako niste, planirate li to?

Trenutni plan je odraditi najbolje što možemo ugovorene nastupe u Šibeniku, Silbi, Opatiji, Rijeci, Murteru, Cresu, naplatiti ih, moguće se jesenas pojaviti na televiziji, i do kraja godine nastupiti na nekim većim pozornicama (o tome kada dođe vrijeme:)
Po mogućnosti pronaći osobu koja bi mi pomagala s produkcijom i marketingom, da se mogu posvećenije baviti pjevanjem, kostimima, koreografijom, planiranjem, motiviranjem tima. Ako sve ovo bude pošteno odradimo, ne sumnjam u razvoj projekta, vrlo rado i u međunarodnim okvirima.
Osobno sam mnogo nastupala izvan Hrvatske i ponešto izvan Europe kao plesačica suvremenog plesa u raznim predstavama.

– Uglavnom izvodite pjesme iz poznatih mjuzikla. Zašto ne i autorske pjesme? Ima li među vama i skladateljica?

Voljela bih da sviramo svoje pjesme i općenito izvodimo vlastite materijale, u bilo kom smislu izvedbe, fizičke, verbalne ili muzičke. Njušim nekako da bi se to moglo dogoditi, i prognoziram da će to biti tijekom ovog ljeta. Među nama zasad nema ostvarenih skladateljica, ali nekako predmnijevam da bi se nešto moglo pokrenuti. Da ne copram, kako bi rekli Zagrepčani, ostavimo ove misli za priču u perfektu.

– Vaš fah je primarno ples. Gdje ste naučili plesati? Jeste li pohađali plesne škole?

Počela sam plesati s dolaskom na studij, u Zagrebu. Suvremeni ples je moja prva ljubav. Dugo je ples u meni mirovao i zaista se želio izraziti, pa kad je dobio priliku učinio je to naglo i silovito. Vrlo brzo nakon što sam počela plesati pozvana sam u svoju prvu predstavu, potom drugu, i tako se prilično brzo i jasno ocrtao taj moj kazališni put. Naravno da je temelj svega svakodnevni trening i razvoj, mnoge radionice, mnogi seminari, mnoge upale mišića i prehlade od hladnog poda.

– Izjavili ste da idete u smjeru nečeg pomalo ciganskog, cirkuskog i vrlo staromodnog. Kako sve to spojiti u jedno? Nije li to što radite sličnije nekoj vrsti alternativnog teatra?

Nisam ni sama sigurna kako odgovoriti na ovo pitanje. Davno je bila neka reklama za, čini mi se, banku, na kojoj se dječak prevrtao na jastucima i slogan je bio ‘On će se baviti poslom koji danas ne postoji’. Urezala mi se ova slika u pamćenje i čini mi se da je i sa mnom samom tako. Nisam sigurna što će od toga ispasti, ali nastojim što jasnije vidjeti nit koju dnevno pratim.
Isto tako ne znam što je alternativni teatar. U zemlji u kojoj ogroman dio proračunskog budžeta za kazalište odlazi na šest nacionalnih kuća koje u svojoj potki nose svetu trodiobu opera – balet – drama, a što je prevaziđeno toliko davno da je o tome smiješno i govoriti, pojam alternativnog kazališta vrlo je širok. Iz pozicije često radikalne misli suvremenog teatra iz koje dolazim, ovo što trenutno radim čak je i vrlo main-stream.

– Jeste li ikad razmišljali o standardnoj pjevačkoj/ plesačkoj karijeri ili vas to uopće ne zanima?

Ne planiram mnogo unaprijed, ali nadam se jednome, i molim vas da me upozorite ukoliko se to dogodi. Ne želim da pojavljivanje u medijima samo po sebi bude cilj moje izvedbe. Kad ne budem imala što reći, želim moći šutjeti.

– Čime se bavite kad Cabaret “ne radi”?

Radim kao vodič, vodim plesne radionice, osmišljavam pokret za dramske predstave, smišljam nove poduhvate i produciram naš show

– Koliko je naša publika otvorena za predstave kakve radi Cabaret a la carte?

Što smo iskreniji i ranjiviji, publika nas više voli. To nema veze s nacionalnošću i mentalitetom. Publika je naš medij i iskrena veza s njom je naš najvrjedniji kriterij.

– Što vam je cilj, neka zamišljena mitska točka koju želite doseći svojim Cabaretom?

Kad ste izvođač, postoji to jedno mjesto kad budete jedno s publikom. Kad svi postanu ista grupa i nije više lako reći gdje tko počinje, a gdje završava. To se ako smo sretni dogodi tijekom jedne pjesme, dvije, nekad na nekoliko sekundi. To mjesto je smisao ovog posla za mene. Moj je cilj dati sve od sebe da takvih trenutaka bude što više.

– Jeste li možda razmišljali o autorskom, angažiranom cabaretu?

Nadam se da će do toga doći, prerano je govoriti o ovome.

– Porijeklom ste iz Bukovice, iz Kistanja ( makar otac ). Dolazite li kad u taj kraj i nosite li kakve uspomene iz njega stečene u djetinjstvu?

Naravno!
Dolazim nekoliko puta godišnje. Moj djed Dile još uvijek živi tamo. On je nekad bio pastir i zaslužio je svoju, a i našu egzistenciju, samo svojim teškim radom. Jednom je natovarenog magarca prenio preko potoka kad se ovaj ukopao. Tako da se nadam da nosim nešto iz Bukovice! Imam svakako njegove muške žilave ruke i kosu svoje pokojne bake. Osjećam u sebi bukovački kamen i vukove, pogotovo za jakog vjetra.
Čučevo je za mene miris majčine dušice, prvi put kad sam vidjela zmiju, bunar kojeg sam se bojala kao mala, ogroman kruh moje prabake Joke iza koje bih cijela stala, ogromna tuga poslije izgnanstva odavde tijekom rata, vizure manastira, najveće bube i najmnogobrojnije čančare (najtiši kućni ljubimci u djetinjstvu).

– Kako funkcionira tim od pet-šest mladih ljudi punih snova, ambicija, raznih želja? Ima li i nesporazuma, razilaženja?

Mislite šest žena punih snova?
Bude vrlo burnih trenutaka. Vrlo glasnih. No, ipak zajednički rad i neka suluda sreća kad smo na bini svakako prevlada za nas prepreke.

– Dokad ćete biti “zvijezda” Cabareta?

Dok ne smislim nešto bolje…

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI