Neovisni novinarski portal
22.7.2018.
LJUDI
Osnovna škola u Africi bez robotike i 3D tehnologije (Foto: Udruga 'Možemo zajedno')

Znanstvenik Sven Maričić 3D isprintao vjetroelektranu za školu u Africi

Osnovna škola u Africi bez robotike i 3D tehnologije (Foto: Udruga 'Možemo zajedno')

Pionir primjene tehnologije 3D printa u medicini, stručnjak za biomodeliranje doktor znanosti Sven Maričić, koji već desetak godina printa rezervne dijelove za ljude, istom je tom aditivnom tehnologijom isprintao vjetrolektranu koja je prije neki dan proizvela prve vate električne energije. Nosi je u Afriku, na sjever Tanzanije, kako bi u tamošnjoj školi, koju najnovijim tehnološkim dostignućima oprema humanitarac Dejan Nemčić, proizvodila struju.

Sven Maričić jedan je od onih ljudi koji čvrsto vjeruju da je njihova temeljna dužnost i obaveza iskoristiti sva stečena znanja kako bi ovaj svijet učinili boljim mjestom za život. Za nekoliko mjeseci pridružit će se profesoru geografije Dejanu Nemčiću koji već dvije godine oprema afričke škole i educira tamošnju djecu, i na sjever Tanzanije odnijeti vjetroelektranu izrađenu tehnologijom 3D printa. U okviru projekta uvođenja 3D tehnologije i robotike u afričke škole koji su zajedničim snagama pokrenuli humanitarna udruga ‘Možemo zajedno’ iz Garešnice i Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, tanzanijski će osnovnoškolci dobiti i 3D isprintane robotske ruke.

Sven Maričić prilikom nedavnog posjeta vjetroparku Glunča kod Šibenika (Foto: privatna arhiva)

-Ono što je stvarno velika stvar jest da smo dokazali da iz jedne relativno male zemlje iz koje se ljudi iseljavaju možemo itekako slijediti svjetske tehnološke trendove, prvenstveno vezano za upotrebu 3D tehnologije, ali isto tako da možemo pomoći nekome tko je u situaciji u kojoj smo mi bili prije jako puno vremena. Cijeli smisao života jest pomoći drugome. Naša prva namjera bila je odnijeti djeci u Africi 3D printer, međutim, u tim dijelovima u koje idemo nemaju stabilnu opskrbu električnom energijom, i onda smo odlučili pokušati motivirati ljude kod kojih idemo, pokazati im da je uz pomoć novih tehnologija moguće razviti rješenje koje može proizvesti struju. Malu vjetroektranu smo napravili kao koncept kako bi osvijestili i najavili promjenu da se u školstvu mogu rješavati stvarni problemi i da se pored teorije koja je apsolutno potrebna trebaju potaknuti djeca u kojem god dijelu svijeta živjela na kreativno i znanstveno promišljanje i rješavanje problema. Uostalom, zato i živimo u razvijenom svijetu, jer je neka generacija prije nas istraživala i došla do rezultata. Mislim da su ove tehnologije naša šansa da svijet učinimo boljim mjestom – entuzijastičan je znanstvenik koji uz funkcije pomoćnika rektora za razvoj novih tehnologija i vršitelja dužnosti ravnatelja Znanstveno-tehnološkog instituta na Sveučilištu u Puli vodi i Centar za biomodeliranje i inovacije u medicini na Medicinskom fakultetu Sveučililšta u Rijeci.

Osnovna škola u Africi bez robotike i 3D tehnologije (Foto: Udruga ‘Možemo zajedno’)

Svaka priča bila je jednom na početku

Prva isprintana vjetroelektrana na svijetu još je u ranoj fazi razvoja. Funkcionalna je i može proizvesti struju dovoljnu za napajanje LED žarulja, a u idućih nekoliko mjeseci prije odlaska u Afriku Maričić je sa svojim timom, asistentima Ivanom Veljovićem i Mietom Bobanović, fokusiran na dovršetak i optimizaciju prototipa stručnoj javnosti predstavljenog na ‘Danima dobroga vjetra’, znanstveno-stručnom skupu u organizaciji gospodarsko-interesnog udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske, održanog ovoga mjeseca u Šibeniku. Da bi isprintana vjetroelektrana mogla proizvoditi struju treba puhati minimalno slab do umjeren vjetar snage 3-4 bofora, a ideja je razviti je kako bi mogla davati dovoljno struje za napajanje mobitela, baterija i drugih mikro i malih uređaja. Količine struje koje sada proizvodi ne mogu pogoniti ni laptop, namijenjena je samo za povremeno osvjetljavanje, no svaka priča bila je jednom na početku.

Čast da zavrti prvu 3D printanu elektranu imala je Maja Pokrovac, direktorica OIEH (Foto: OIEH)

-Nemojmo zaboraviti da su prve vjetroelektrane većih snaga instalirane kod nas prije nekih desetak godina. Sad zamislite kakav bi to bio početak kada bi ovaj naš projekt iznjedrio rezultate i da te naše 3D printane vjetroelektrane postanu hrvatski proizvod. Bila bi to jedna velika i lijepa priča. Svi koji su vidjeli našu vjetroelektranu kako radi bili su oduševljeni, reakcije su bile izvrsne, a vodili smo i neke preliminarne razgovore sa ljudima koji su se voljni uključiti u daljnji razvoj projekta. Printani su svi dijelovi osim generatora i jednog kugličnog ležaja, te dakako magneta i električnih dijelova, a uskoro planiramo printati i generator – kaže nam Maričić o vjetroelektrani sastavljenoj od pet osnovnih isprintanih dijelova koja se u ovoj eksperimentalnoj fazi razvoja printala 32 sata.

Prva hrvatska slikovnica za slijepu i slabovidnu djecu

Tanzanijski obrazovni sustav unaprijedit će i donacijom 3D isprintane robotske ruke, jednostavnog modela uz pomoć kojega će tamošnji osnovnoškolci učiti osnove robotike. Nakon iskustva u afričkoj školi, u koju će hrvatski dvojac osim robotske i 3D tehnologije uvesti i pametne klupe i solarne ćelije, plan je robotske ruke printati i za potrebe domaćih osnovnih škola. Maričić je i do sada radio na motivaciji djece i mladih i poboljšanju obrazovnog nam sustava. Sa studentima Sveučilišta u Puli lani je izradio prvi hrvatski 3D printani mikroskop. Osam mjeseci volontirao je na projektu izrade prve hrvatske taktilne slikovnice za slijepu i slabovidnu djecu, ‘Palica svetog Nikole’ Ivane Brlić Mažuranić. Mentor je prvog studentskog startupa na Medicinskom fakultetu u Rijeci, koji se sa projektom ‘Braille Riddles’, taktilnim slagalicama za slijepu i slabovidnu djecu, plasirao u finale ‘Startup Europe Awards’. Ovaj je znanstvenik uvjeren da je znanost tu da pomogne ljudima.

Sven Maričić kao mentor riječkog studentskog startupa (Foto: privatna arhiva)

Uskoro će printati i organe

-Svjestan sam ograničenja i svjestan da u našem društvu, nažalost, uglavnom nisu prepoznati ljudi s rezultatima i da se u znanost ulaže jako malo, ali, eto, mi na neki način uspros svemu, usprkos sustavu koji je takav kakav je, nastojimo graditi jednu pozitivnu priču. Imamo dobre temelje, imamo jako puno ljudi sa kojima surađujemo i čini mi se da je ova priča sa Afrikom bila logičan slijed svega toga. Smatram da je znanost tu da doprinese okolini i društvu. Sa svime time mijenjamo paradigmu onoga što se događa oko nas i dajemo ljudima motivaciju i priliku. Tko god hoće surađivati s nama apsolutno je dobrodošao – vedro i optimistično promišlja ovaj znanstvenik.

Ono što ga je plasiralo na naslovnice medija koji su prepoznali važnost biomodeliranja jest proizvodnja rezervnih dijelova ljudskoga tijela. U posljednjih desetak godina isprintao je tridesetak rezervnih dijelova za pacijente, u što su uključene i vizualizacije i pripreme za operacije te epiteze kao što su uška, dio nosa i obraza. Izrađivao je modele na kojima kirurzi vježbaju prije operacije, a među prvima u svijetu na opremi osiguranoj kroz projekt RISK isprintao je anatomski model za operaciju aneurizme koju je osmislio i izveo prof. dr. sc. Dinko Štimac na Klinici za Neurokirurgiju KBC-a u Rijeci, a značajno je doprinio i Duje Kalajžić sa Sveučilišta u Rijeci. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci isprintali su i prve pametne kosti, modele opremljene elektronikom kojima se služe studenti učeći anatomiju, a Maričić najavljuje da će vrlo skoro biti moguće printati i ljudske organe.

Sven Maričić najavljuje da će uskoro printati organe (Foto: Privatna arhiva)

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI