Neovisni novinarski portal
16.11.2018.
POLITIKA
Ploča na brodaričkoj školi

U osnovnoj školi Brodarica, na rubu Šibenika:
Zidne novine o temi “Umjetnici domovini” promicale NDH i ustaški režim

Ploča na brodaričkoj školi

Javnost je nedavno bila konsternirana prizorima nezapamćenog vandalizma na novoj šibenskoj gradskoj plaži “Rezalište” u Brodarici, u koju je Grad investirao oko 11 milijuna kuna. Kraj školske godine slavila je razuzdana mladež, osnovnoškolskog uzrasta, u jeku puberteta, na pragu odrastanja. Ali, kako su slavili?  Uništavanjem javne imovine na kojoj su ostavili pečat svoga odgoja i obrazovanja. Stjecanog u ranoj dobi. U kući i školi. Slučaj osnovne škole Brodarica, gdje se kroz “umjetnost” revidira povijest, govori upravo u prilog tome. Ne niču svastike i ušata “U” posvuda, na stadionima i gradskim fasadama, slučajno ili tek kao posljedica lošeg kućnog odgoja. U tome i neke škole, primjerice brodarička, imaju svoju ulogu…

Plaža “Rezalište” i njezini tek otvoreni objekti uključujući i sanitarni čvor ispisani su prošlog tjedna najpogrdnijim psovkama, ustaškim znakovljem i simbolima, govorom mržnje i političke indoktriniranosti kojom su očito uspješno kontaminirani. Samo nekoliko dana nakon toga saznajemo gdje se i kako uzgajao taj “cvijet hrvatske mladosti i budućnosti” . Zapravo, na mjestu zločina, u samoj Brodarici…

Hrvatska himna uokvirena ustaškim “U”

Na porijeklo i pozadinu brodaričkog vandalizma upozorio nas je šibenski poduzetnik, vlasnik i osnivač domicilnog trgovačkog lanca Djelo, Josip Slamić. Uvodno nas je obavijestio da s obitelji seli iz Šibenika, cijeneći da to nije više zdrava sredina za odgoj i razvoj njegove djece. Na naše iznenađenje, ispričao nam je cijelu genezu te dalekosežne odluke…

Otac je dvoje malodobne djece koja su prošlu školsku godinu ( 2016./ 2017.) pohađala ( prvi i drugi razred ) u školi na Brodarici. Bio je pozvan na roditeljski sastanak i dok je čekao da sastanak počne, pogled mu padne na zidne novine u školi. Bio je zaprepašten. Ali, unatoč tomu sjetio se da bi bilo dobro zidne izloške fotografirati i tako sačuvati corpus delicti. Tema izložbe bila je “Umjetnici domovini”, a među eksponatima, preslik starog novinskog teksta o proglašenju Nezavisne države Hrvatske ( NDH ), o poglavniku Anti Paveliću, pa stihovi “Lijepe naše” uokvireni hrvatskim pleterom u obliku ustaškog ” U”.

-Nisam mogao vjerovati da dobro vidim- ispričao nam je Slamić.

– Čudio sam se par trenutaka, pokušavajući razumjeti kontekst, što rade NHD i Pavelić među zaslužnim hrvatskim umjetnicima, zbog čega je hrvatska himna uokvirena prepoznatljivim ustaškim “U”, što se, zaboga, događa. Naravno, obratio sam se ravnatelju škole Emilu Božikovu i upozorio ga na neprihvatljivost sadržaja zidnih novina i to u jednoj osnovnoj školi- kazuje Slamić, napominjući kako je poslije čak čuo da je ista školska izložba gotovo godinu dana stajala na zidu učionice 6. b razreda, i nitko nije u tome vidio ništa sporno ili neprihvatljivo…

Slamić: Ispisao sam djecu iz škole, ne mogu dozvoliti da takvi nastavnici uče moju djecu!

Ravnatelj se, veli Slamić, branio da nije vidio, nije za to znao, ispričavao se i tvrdio da nije bilo nikakve tendencioznosti i zle namjere u spornoj izložbi. Brzo se otkrio autor ovih neobičnih novina, a radilo se o nastavnici glazbenog odgoja ( ???) . Ravnatelj je s njom obavio razgovor, ona mu je ponudila svoje objašnjenje, bez puno premišljanja i cjepidlačenja ravnatelj je to prihvatio, i cijela je priča stavljena ad acta. A zidne novine skinute i spremljene, možebitno za neke druge političke okolnosti. Nikad se ne zna…

Joso Slamić, međutim, trenutno je donio odluku da njegova djeca više neće pohađati tu školu, ispisao ih je i odmah prebacio u drugu ( na Vidicima ).

-Te sramotne zidne novine bile su isključivi razlog zbog kojeg sam djecu ispisao iz škole Brodarica. Nisam mogao dozvoliti da takvi nastavnici predaju mojoj djeci i da ih takvi ljudi odgajaju i uče. Prebacio sam ih u susjednu školu, ali ni tamo nije bilo u skladu s mojim očekivanjima od jedne odgojno-obrazovne ustanove. I na kraju sam shvatio da je najbolje preseliti se s obitelji u novu, zdraviju sredinu. I tako, selimo iz Šibenika- ispričao nam je poduzetnik Slamić.

Obratili smo se ravnatelju škole u Brodarici, Emilu Božikovu. Zanimao nas je epilog priče, htjeli smo znati što je ravnatelj poduzeo, je li autorica zidnih novina o “hrvatskoj domoljubnoj umjetnosti” sankcionirana…

-Nemojte biti smiješni- odmah je na prvi upit o primjerenosti sadržaja spornih zidnih novina u njegovoj školi uzvratio ravnatelj.

Božikov: Tu se radi o umjetnosti, ništa drugo…

– Aludirate na nešto čega nije bilo- pokušao je izložbu zanijekati.- Zar bi jedna nastavnica tako nešto učinila? Odakle vam to?- krenuo je Božikov samouvjereno.

– Rekao mi je gospodin Slamić čija su djeca kod vas pohađala nastavu, dok ih radi tog događaja nije ispisao. Ali, ne samo da mi je ispričao, priču je i dokumentirao fotografijama, tako da nema nikakve sumnje što je na zidu vaše škole stajalo. S vašim odobrenjem- sasvim otvoreno kažem.

-Pozdravite mi gospodina Slamića- zajedljivo će ravnatelj, nakon što je ostao bez prikladnog teksta obrane.

– Treba vidjeti u kojem je to smislu bilo izloženo, treba znati objašnjenje. Meni je nastavnica koja je postavila izložbu sve objasnila i ja sam objašnjenje prihvatio. Pitajte nju, pa ćete shvatiti- preporučuje posve nekritički ravnatelj škole. Za njega nema ništa sporno što su stihovi himne uokvireni “našim hrvatskim pleterom”.

– Pa, u redu, je u obliku slova “U”, ali nije u tome bilo nikakve primisli. Ja bi je prvi osudio da je to tako. Tu se radi o umjetnosti, ništa drugo, nikakva politika, ništa sporno nije nastavnica učinila. A vi očito aludirate na veličanje jednog vremena i njegove simbole. Budite pametni, držite se svog zanimanja- na kraju me “dobrohotno” savjetuje ravnatelj Božikov, prepun razumijevanja za nastavnicu koja djecu uči umjetnosti kroz rehabilitaciju ustaške NDH i povijesni revizionizam, iako je njezin nastavni predmet- glazbeni odgoj, a za profesionalnu novinarsku znatiželju ne samo da nema strpljenja nego pokazuje i otvoreno nepoštovanje prema poslu koji je besumnje od javnog interesa.

Kućni i školski odgoj…

Uzgred priupitam što kaže na vandalizam na plaži Rezalište u Brodarici i ne misli li da je to u vezi i s onim što djeca uče u školi, pa i njegovoj.

-To što se dogodilo to je žalosno. To je za svaku osudu. Ali, nema to nikakve veze sa školom. Odgoj djeca donose iz kuće- ustrajao je ravnatelj.

Šibenski gradonačelnik Željko Burić, kao i svi ostali čimbenici izvan škole, nije imao nikakvih saznanja o spornom događaju u brodaričkoj školi. Ali, zgrožen je destruktivnošću koju su osnovnoškolci, vjerojatno i iz te škole, pokazali na plaži “Rezalište”. Taman su stasali da pokažu što su naučili…

Natpisi na brodaričkoj plaži Rezalište

-Užasnut sam time što radimo djeci. Kojim pravom? Što će koji nastavnik misliti privatno, što će govoriti u svojoj kući i u svome užem krugu obitelji i prijatelja, to je njegova stvar. Ali to ne može raditi u školi. Takav postupak je za kaznenu prijavu. Tu ne može biti tolerancije- smatra gradonačelnik Burić.

Zanimljivo, retorički i osnovna škola Brodarica promovira “nultu toleranciju na nasilje”, ali istodobno svojim zidnim novinama promiče zločinačku ustašku državu koja je počivala na rasnim zakonima, diskriminaciji, i “zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda” . Uz punu toleranciju odgovornih…

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI