Baš šteta da je notorni Mladen Pavković, šef Udruge hrvatskih branitelja i veterana domovinskog rata 91. ( UHBDR91 ) odustao od namjeravanog, pače već zakazanog, igrokaza s dodjelom odličja za “najveće i najzaslužnije među nama”. Da je svečanost, sazvana za 5. lipnja, izdržala test javnosti, mogli smo čuti koju pametnu i poučnu od tih “velikana” domovinskog otpora, ali i vidjeti našeg ministra obrane, potpredsjednika Vlade Damira Krstičevića, inače dokazanog “državnog poduzetnika” MSan kalibra, kako sjaji zlatnim sjajem iskovanim u radionici Pavkovićeva UHBDR91. Budimo realni, zar bi Krstičević odbacio “pobjedničku bižuteriju”, kojom su se ponosno okitili Thompson, Sedlar itd., da mediji ( Index.hr) nisu digli buku oko moralnog kredibiliteta notornog M.P., nepravomoćno osuđenog za bludničenje nad tinejdžericom?
Pretenciozni Pavkovićev happening zakazan u dvorani HVIDR-e Grada Zagreba, podržan i od drugih braniteljskih udruga, odaslao je pozivnice, najavio velevažne uzvanike, te osvanuo s prigodnim upitnikom u zagrebačkim školama od kojih je zatraženo da izaberu po sedam osmaša-adoranata koji će uveličati ovaj svečani skup svojim oduševljenim pljeskom ministru Krstičeviću i uvaženoj uzvaničkoj sviti. S još jednim ministrom na čelu, Tomom Medvedom, ministrom branitelja. A zastavicama sa šahovnicom pozdravljat će, zamislio je u svom scenariju organizator, i državnog tajnika u ministarstvu obrane Tomislava Ivića, predsjedničina savjetnika za braniteljska pitanja Antu Deura, i još mnoge druge hrabre i veleuvažene junake.
Zauzeti “ranije preuzetim obvezama”
Ravnatelji su se našli u čudu, što im je činiti, kako politiku iz škole eliminirati, kako branitelje ne uvrijediti. Roditelji su se još više snebivali kad su im djeca donijela na potpis suglasnost za izbivanje s nastave radi “izvannastavnih aktivnosti na najvišoj razini”. Učenja povijesti , samo za odabrane, iz prve ruke. Zanimljivo je da u onoj suglasnosti adresiranoj na roditelje ni slova nema o predavanju iz povijesti, tek “čast” ukazana učeniku da svjedoči uručivanju nagrade jednom ministru…
Portali su stali propitkivati što se to zbiva, tko to na dodjelu ministarskih odličja djecu iz osnovne škole poziva, tko se to na pozive kriminaliziranih likova, poput Pavkovića, odaziva. Odjednom, iz svih kontaktiranih institucija koje su trebale biti na UHBDR91.skupu predstavljene svojim prvim, svakako reprezentativnim ešalonom, stižu priopćenja kako baš nitko od pozvane “elite” neće moći Pavkoviću u goste doći!? Ni ministar-laureat, Damir Krstičević, ni ministar branitelja Tomo Medved, ni savjetnik KGK Ante Deur… Svi redom su zauzeti, baš toga dana, baš u to vrijeme, ranije preuzetim obavezama. Kakva slučajnost?!
Mediji “razbucali” Pavkoviću posao !
Zar predsjendik UHBDR91. kao organizator svečanosti nije konzultirao sve pozvane i na pozivnici najavljene goste i provjerio njihov dolazak? Zasigurno jest. I teško je vjerovati da su ga odbili. Jer, da su to učinili, čak ni Pavković ne bi mogao učiniti drugo nego odustati. Dakle, mediji su Pavkoviću razbucali posao. Natjerali ministre, državne tajnike i savjetnike, da oprezno uzmaknu dok je na vrijeme, jer će šteta od njihova sudjelovanja na takvom skupu biti veća od njihova nenadanog otkazivanja. A šatoraška družba velikih političkih ambicija i još većih apetita, čak je navodno, planirala organizirati za špalir- školarce predavanje o Domovinskom ratu. Nije poznato tko je trebao održati to, navodno, predavanje, a bilo bi zgodno, i vrlo prikladno, da je to bio baš notorni Pavković. Mada, kakvo predavanje, kakvi bakrači. “Djeca su naše najveće blago” i to je njihova uloga u politici od socijalizma do današnjih dana…
Kako bilo predstava je propala. Organizator kaže kako su zbog ministrove ( Krstičevićeve ) “zauzetosti ranije preuzetim obvezama” morali svečanost dodjele zlatne plakete odgoditi. Za kada, to ne kažu. Možda trajno. Što ne bi bilo loše. S obzirom na male izglede da ministri, državni tajnici i savjetnici ne budu ponovo “zauzeti ranije preuzetim obvezama”, koje su , slučajno previdijeli (!) Sačekajmo do sljedeće zgode, u kojoj bi baš bilo zgodno vidjeti što bi naši politički prvaci u sličnoj situaciji učinili kad bi izostala uzbuna iz medija.
Šatorski recidivisti, trajno su nepomireni činjenicom da protok vremena čini svoje, i neumitno ih stavlja tamo gdje spadaju. U dio povijesti. Za njih je ta mirnodopska pozicija neprihvatljiva, čak uvredljiva. Za one s mrljama na biografiji i savjesti, pogotovo. Stoga sustavno perpetuiraju stanje pripravnosti, ili u najboljem slučaju nametljive, iracionalne privilegiranosti koja sudioništvo u ratu kontinuirano drži aktualnom mjerom svake stvari, a ratne priče, mitove i legende, obaveznom literaturom za sve uzraste. Njima je rat alibi i za predraće i za poraće, neka vrst gumice s automatskim djelovanjem. U protivnom, nikomu razumnom i kredibilnom ne bi palo na pamet za predsjednika udruge branitelja birati suspektnog Pavkovića. S nepravomoćnom optužnicom za posebno degutantan krimen. A niti bi ikomu razumnom, ako takvih hrvatska politika još ima, palo na pamet u skeču kojemu je M.P. organizator, sudjelovati…
“Specijalna bojna” za posebne akcije
Od šatora u Savskoj 66 kao metafore etabilirane društvene nejednakosti, jer oni su jednakiji od drugih pred zakonom, dospjeli smo do škola u koje se na sve moguće načine “domovinski zaslužnici” nastoje infiltrirati. Bilo da ciljaju na ravnateljske položaje, pod sintagmom ” s bojišta na mjesto ravnatelja”, ili kakvu drugu sinekuru u javnim službama, bilo da podučavaju profesore povijesti što će i kako u školama predavati a od ministrice obrazovanja traže na reviziju kurikulum povijesti i udžbenike proglašavaju (ne)podobnim, nego i važni kakvi jesu, na svoje svečanosti pozivaju, iz edukativnih razloga, i školarce, tjerajući roditelje da im potpišu suglasnost za izbivanje s nastave. Tako se najbolje odjeljuje žito od kukolja, domoljubi od nacionalnih izdajnika. Koji ne cijene ni svoje osloboditelje ni njihova znamenja, pa ni djeci neće dati suglasnost za takve parade dokonih, prerano umirovljenih ratnika.
Veterani “pod naponom”, oni koji su godinu dana tetošili svoj ego bez pokrića u šatoru Savske 66, tako postaju tempirana bomba ovog društva, koje pred njima nekritički plazi ili od njih već pomalo dobija alergijske napadaje. A establishment, iz kalkulantskih i samoživih razloga, udvornički im podilazi podgrijavajući tako njihov osjećaj da su nedodirljivi, svemoćni, jer su specijalna bojna, koja, ako se pobuni protiv vlasti, može biti opasna. No, tko je stvorio tu bojnu, tko je regrutirao, financirao, njome manipulirao za svoje perfidne, političke interese? Oni koji danas od njih strepe…
Damir Krstičević/Izvor:N1
