Neovisni novinarski portal
22.7.2018.
HRVATSKA / REPORTAŽE
Smiljari Bukovice: Trava “progutala” tisuće i tisuće sadnica smilja…

Smiljari Bukovice:
Trava “progutala” tisuće i tisuće sadnica smilja…

U svibnju 2015. smilje u Bukovici slavilo se kao formula opstanka i ostanka povratnika u tom kraju. Činilo se kako je napokon otkrivena profitabilna poljoprivredna kultura koja će malobrojnom stanovništvu raseljene Bukovice vratiti nadu da je opet moguć solidan život u zavičaju. Samo tri godine poslije, sasvim dešperatni, dižu ruke od smilja, ostavljaju dozrele sadnice opojnog žutog bilja izgubljenog u moru trave, da ga obere vrijeme, jer oni više ne vide ni smisla ni isplativosti u tom poslu. Što se dogodilo s kistanjskim smiljarima i njihovim nepreglednim poljima smilja? Većina ih kaže- cijene. Ne isplati se za to ni ulaziti u polje, ni plaćati ljude da beru, jer ćete na kraju imati trošak, a ne dobit!

Samo u Kistanjama prije nekoliko godina zasađeno je 3-4 milijuna sadnica smilja. Posao je cvjetao, cijene rasle u nebo, tržište je bilo gladno ove mirisne žute biljke od koje se proizvodi visoko cijenjeno ulje za kozmetičke potrebe kojega je litra, prije samo koju godinu, stajala dvije-  tri tisuće eura, a danas jedva dosegne cijenu od 800 eura. Smilje se tada otkupljivalo za 20-25 kuna po kilu, a danas, priča se među smiljarima, teško da će biti više od 5 kuna. Većina ih je spremna “baciti koplje u trnje” i zaboraviti na taj posao…

Đorđe Lalić svoje smilje nije obrao. “Pojela” ga trava. Zasadio je 25 tisuća sadnica, i ostavio ih na njivi da propadaju. – Ne isplati se. Ako platiš ljude koji će ti brati, a neće doći nitko ako mu ne platiš dnevnicu 300-350 kuna, imaš trošak od 10-ak iljada kuna, a ne možeš zaraditi više od 4 . K’o će to raditi za četri iljade kuna? Neka stoji– zdvojno će Đorđe. Digao je ruke od smilja. A ovo mu je bila treća godina. Prije tri godine dobivao je u otkupu i 25 kuna za kilo, a sad džabe, veli razočarano. Sadnice je plaćao 1,5 – 2 kune. Ali, bilo je dobro dok je cijena bila solidna. Preklani je, kaže, imao čistu dobit od 25 tisuća kuna, a ove godine, na istom broju sadnica ne bi mogao uzeti više od 4 tisuće. E, pa neće ni to. – Kad odlučim raditi- veli, ići ću u Njemačku k’o i svi ostali- poručuje, ilustrirajući stanje duha na ovim prostorima.

Njegov sumještanin, Radovan Štrbac uložio je u smilje oko sto tisuća kuna, imao oko 60 tisuća sadnica. Odustao. Ne želi o smilju više ni prozboriti…
Ajde nekako oni koji su tu, u Kistanjama, bar nemaju troškove puta, ali oni što su u Srbiji, pa zbog smilja dolaze, njima se taj posao uz ove cijene, više nimalo ne isplati, smatra Lalić.

Nikola Bezbradica je jedan od tih. Živi u Srbiji. U Kistanjama zasadio 37 tisuća sadnica, od toga mu je propalo 7- 8 tisuća. Ali, uporan je i odlučan: Nema predaje! Bože sačuvaj da bi odustao- odvažno će Bezbradica. Ove godine su- kaže- svi zakasnili zbog velikih kiša, i nisu stigli okopati. Skupo je to održavati, treba platiti radnike, pogotovo kad niste tu, ali ja sam svejedno zadovoljan i nastavit ću s tim.
Još ne zna cijenu otkupa ove godine, ali je uvjeren da je to roba koja ima svoju stabilnu, visoku cijenu na tržištu, pogotovo ulje. Lani je iz tone smilja dobio nešto manje do tri litre ulja. Mogla je to, tvrdi Nikola, biti dobra priča za Dalmaciju, ali ljudi k’o ljudi, uvijek će vas za…… Kod njega je znalo posla imati i po 20-ak ljudi , što oni koji su radili na frezama, pa na kosilici, pa oni što su okopavali biljke, i svima je bilo dobro. Ove godine, bit će kako bude, veli bez nekih ambicija.
-Očekujem malo jer su i moji zasadi mali. Možda tonu i po smilja, a možde ni toliko. To je dobra količina, jer ovo je tek druga godina mome smilju. Oni koji imaju veće količine i starije nasade, ti će ubrati ozbiljne količine- procjenjuje Nikola. – Primjer dobrog rada za mene je- dodat će- dobrovoljačka udruga iz Unešića i od njih treba učiti kako se smilje radi. Ali, oni imaju svog otkupljivača s kojim direktno posluju. Vrijedit će i nama koji imamo male količine. Pogotovo onima koji su dolje, u Kistanjama, kojima su troškovi puno manji, a nama sve pojede put, daleko je brate…

Najpoznatiji i besumnje najuspješniji bukovički smiljar, Milivoj Macura, koji je zasadio milijun stabljika, a prije tri godine investirao u destileriju, i danas dobro radi. – Ove sezone došlo je- kaže- do hiperprodukcije smilja, a na tržištu ulja je recesija. Samo nas dvojica radimo za poznatog kupca, a ostali za – lager. Još ne mogu reći koja će biti cijena u otkupu smilja, vjerojatno 5 kuna. To je tako. Ulje je prije bilo dvije hiljade eura za litru, a sad ga prodajem za 800 eura. Došlo je do zasićenja tržišta i cijene su pale- konstatira Macura.
Njegova destilerija ima kapacitet 30 tona dnevno u preradi, a smiljari mu dnevno nude i 50 tona smilja. U svijetu su se 2014. i 2015. tražile velike količine ulja i svi su, veli Macura, pohitali u taj posao. No, tržište se zasitilo i cijena je pala.-  Žao mi je što je tako i što su mnogi smiljari razočarani- na kraju će Macura.

Polja smilja ostaju za nama, dozrela, spremna za berbu. Samo su rijetki nasadi očišćeni od trave, održavani i ljeskaju se na suncu zlatnom bojom. Druge je pojeo korov, udaljenost i dešperatnost vlasnika. Ali, što kažu naši ljudi : Nema lake zarade…


VEZANE VIJESTI