Neovisni novinarski portal
25.9.2018.
HRVATSKA
Razvaljeni zid koji gleda na glavnu prometnicu (foto TRIS/G. Šimac)

Produženi antifašistički vikend:
Antifašizam je civilizacijsko dostignuće, kao i pranje zubi

Razvaljeni zid koji gleda na glavnu prometnicu (foto TRIS/G. Šimac)

Da je Hrvatska uljuđena država čije se vlasti ne srame partizana i u kojoj ne bujaju inicijative za uskratu prava ženama i nacionalnim manjinama, ne tolerira slavljenje ustaškog pokreta i stadionski pozivi na ubijanje Srba, antifašizam bi najvjerojatnije bio podrazumijevajuće stanje svijesti, sveden na čuvara sjećanja i ne bi iziskivao osobitu hrabrost niti bi bilo potrebe za ikakvim izlascima iz ormara.

U ovakvoj kakvu imamo postaje, međutim, atrakcija kada antifašisti u Šibeniku iskorače u javnost, pa pod petokrakom na trgu u centru grada pred nekoliko stotina ljudi debatiraju o partizanskim bitkama ili otvore prvi novi muzej posvećen pobjedi u narodnooslobodilačkoj borbi. U državi bez jasnih manifestacija fašizma ne bi nastajale ni konspirativne antifašističke grupe niti bi se šibenska proslavila diverzijama poput zalijevanja crnom bojom bespravno podignutog mula u Bilicama koji su općinari nazvali imenom ustaše, pisca rasnih zakona i ministra NDH Mile Budaka.

Festival alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ) koji se održao pet godina za redom, prije godinu i pol dana otvoreni Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu i noćne akcije Antifa Šibenik ekipe priskrbile su Šibeniku status dalmatinske antifašističke metropole, izazivali blago čuđenje medija i laganu zavist istomišljenika iz drugih sredina u kojima vrlo vjerojatno ne bi bilo moguće bez incidenta u strogom centru grada razviti crvenu zvijezdu niti na ulici pjevati ‘Po šumama i gorama‘, jednu od najvećih uspješnica partizanskog pokreta.

1316 i 535

-Kada smo otvorili prvu izložbu došlo je nas sedam koji smo bili inicijatori i šest novinara. Sada na izložbi o Sutjesci imali smo ovdje preko stotinu ljudi koje nismo ni znali niti smo ih pozivali, koji su došli sami, koji se više nikoga ne stide, koji se više ničega ne plaše, koji ovdje ispred počnu pjevati. Ono što je bilo skriveno sada se polagano počinje vaditi vani. U jednom trenutku se mislilo da se o antifašizmu ne smije pričati, a kada su shvatili da mi o tome pričamo i da im se ništa ne može dogoditi ljudi su se polako oslobodili. Nismo imali apsolutno nikakvih neugodnosti.-govori nam Zoran Restović, predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Šibensko-kninske županije u tišini antifašističkog muzeja kojega je lani posjetilo oko četiri tisuće ljudi.

Zoran Restović na nedavnoj komemoraciji za Šibenčane koje su ubili fašisti (foto TRIS/G. Šimac)

Brojčano stanje posjetitelja debatnog, govorničkog i nedinamičnog FALIŠ-a na kojem se okupi po nekoliko stotina ljudi po večeri začudilo je u prvi mah i njegovog direktora Emira Imamovića Pirkea. Treće izdanje festivala bilo je posvećeno 70. godišnjici kraja Drugog svjetskog rata, a vizualni identitet krasila je crvena petokraka i dvije brojke – 1316 i 535, na ponos da je Šibenik od svih gradova dao najviše boraca na Sutjesci, u jednoj od ključnih bitaka Drugog svjetskog rata i odajući počast tamo poginulim Šibenčanima.

– Te godine kada smo imali petokraku dolazili su i ljudi iz HDZ-a i pitali za plakat. Pitali bi ih otkud ti, a oni bi odgovarali da među onih 1316 boraca koji su branili Vrhovni štab i praktički pokret otpora u Jugoslaviji ima i članova njihovih obitelji. Zbog složene šibenske identitetske konstrukcije u kojoj ništa od značajnih vrijednosti nije upitno mi smo ovdje uspjeli. Antifašizam, dakako, nije ekskluzivno ljevičarsko pravo, iako ne možemo antifašistički pokret u NOB-u odvojiti od Komunističke partije Jugoslavije iz jednostavnog razloga što ga je ona organizirala, ali antifašizam jest civilizacijsko pitanje. Čovjek može biti i neoliberal i antifašist. To što je antifašist jednako je tome da pere zube, to je civilizacijsko dostignuće. – slikovit je Pirke.

Složena šibenska identiteska konstrukcija o kojoj govori podrazumijeva neodbačeno sjećanje na narodnooslobodilačku borbu u mnogim obiteljima čiji su članovi u njoj sudjelovali i potisnuto sjećanje na ljepša vremena u kojima je Šibenik bio bogati industrijski grad. Podrazumijeva i činjenice da u njemu nije bilo jakog ustaškog pokreta, da za razliku od Zadra i Splita u Šibeniku devedesetih godina nisu minirani kafići i partizanski spomenici niti su Srbi iz stanova izbacivani na ulicu. Dominantni identitetski osjećaj jest pripadanje Šibeniku, primijetit će Pirke, i zato je valjda Šibenik jedino mjesto u Hrvatskoj u kojem je bilo moguće da umrli hrvatski branitelj pravoslavne vjeroispovjesti poželi biti sahranjen na gradskom pravoslavnom groblju ali uz vojne počasti.

Časna sestra Teresa Forcades i Emir Imamović Pirke na FALIŠ-u

Antifašizam unutar četiri zida

Restović je, međutim, mišljenja da je kada je odnos prema antifašizmu u pitanju, iako dominantno antifašistička sredina, Šibenik grad u kojemu je poželjno ne talasati i da je dobar dio ljudi ako se i nije odrekao antifašizma, onda ga je ostavio unutar svoja četiri zida, dok vlasti nastupaju sa figom u džepu.

– Danas imamo stvarnost da zbog toga što je aktivni antifašist netko neće nekog našeg člana primiti na posao ili da može imati problema na poslu i onda na svoja leđa preuzimamo mi malo stariji. Mislim da vlasti na antifašizam reagiraju na način da ne mogu protiv njega i prihvaćaju ga zato što moraju. Ja sam uvjeren da se većina toga radi zato što se ne bi znalo odgovoriti na pitanje kako to da ste vi protiv antifašizma, protiv jedine tekovine na kojoj je zasnovana moderna Europa. Čini mi se da im je lakše ne biti protiv toga. HDZ-ova vlast nas tolerira, ali neće staviti muzej u turističku ponudu niti se njime javno pohvaliti. Možda su ga mogli financirati sa 50 tisuća kuna, a ne da sve ostane na našoj udruzi i da sami pred sezonu moramo farbati gdje je izbila vlaga. Ako ne idu sa antifašistima stavljati vijence ne moraju ništa objašnjavati, a ako idu netko će ih nešto i pitati pa to i ne čine – rezonira Restović.

Sakrivanje od antifašizma Pirkea ne čudi, u državi u kojoj se od njenog osnutka sustavno radi na izjednačavanju, kako se to voli reći, dva totalitarizma i izjednačavanju dvije vojske u zločinu, zaboravljajući temeljne činjenice da je NDH bila zločinačka tvorevina koja je počinila genocid nad Srbima i Židovima dok su antifašisti obranili Hrvatsku.

Muzej pobjede u Šibeniku (foto TRIS)

-Taj dugogodišnji proces umanjivanja značaja NOB-a rezultira time da danas ljudi sa zadrškom istupaju da kažu da su antifašisti ili to govore u četiri zida kad nema nikoga da ih čuje. Mislim da je to pogrešno i mislim da bi se suvremena hrvatska država morala postaviti tako da traži kontinuitet između sebe današnje, demokratske i slobodne i one socijalističke republike koja je izborena antifašističkom borbom. Naravno da će se jaki revizionistički pokret tome stalno suprotstavljati, ali zato bi intelektualne i političke elite trebale da ga svojim djelovanjem i svojom hrabrošću naprosto marginaliziraju. Nema drugog načina osim da ljudi koji djeluju u javnom prostoru iskoriste javni prostor za promociju antifašističkih vrijednosti – mišljenja je Pirke koji antifašizam vidi kao stalnu borbu za prava rodnih i nacionalnih manjina i protiv različitih oblika ekonomske kolonizacije.

Da postoje manifestacije fašizma protiv kojih se treba boriti uočava i Restović, prkoseći teoretičarima koji bi fašizam htjeli svesti na ubijanje drugoga i drugačijeg.

-Fašizam je, međutim, i zatiranje slobode po pitanju žene u pravu na abortus. Mi danas imamo i zatiranje prava nacionalnih manjina, to je prva karakteristika fašizma. Prema tome, ta priča da antifašizam nema što danas raditi ne stoji. U izrazito razvijenim društvima antifašizam bi trebao biti sjećanje, ali uz sjećanje mi danas imamo i borbu. Zadatak antifašizma je prvo da razotkriva sve oblike fašizma i da se protiv njih bori. Manifestacije fašizma zaslužuju puno veći otpor i puno veću borbu. Međutim, kao što to obično biva, da će bogatija momčad pobijediti slabiju, tako je i u ovom trenutku, mi smo slabiji i po mogućnostima organiziranja i mogućnostima financiranja – priznaje Restović, kao i da bi sramežljivu i mlaku antifašističku borbu trebalo zaoštriti.

‘Borba mlaka, ljevica generalno u groznom stanju’

Pitate li Pirkea, borba je mlaka jer je ljevica generalno u groznom stanju i inferiornom položaju, što prvenstveno treba zahvaliti SDP-u u kojem, kaže, stalno kalkuliraju, ne bave se radničkim pravima i zaboravljaju tko su ljudi koji za njih glasaju i koje vrijednosti baštine.

Zapušteni spomen-park stradalim antifašistima u Šibeniku (foto TRIS/G. Šimac)

– Ljevica mora biti hrabrija, politički aktivnija i, naravno, mora izaći iz sfere teorije u sferu real politike. Možemo ti i ja pričati o tome kako bi bilo divno da imamo ponovno TEF, ali budimo realni, u toj tvornici više nitko ne bi radio. Tamo je plaća bila minimalna, posao paklen, uvjeti rada grozni i puno je isplativije voziti Uber nego raditi u TEF-u. Danas naprosto moramo tražiti nove modele djelovanja i obraćati se novim grupama ljudi, a to su prekarni radnici, uslužni djelatnici na privremenim ugovorima, ljudi kojima nije riješeno stambeno pitanje, koji su dužnici. Ovdje je uvijek to kalkuliranje: ovaj mi je zaposlio malu u Fini, onaj mi je zaposlio rodicu na tvrđavi, ona treća ima tetku koja radi u školi pa ćemo šutjeti – kaže Pirke i zaključuje kako su direktne akcije poput onih koje izvodi Antifa Šibenik neophodne, ali i da su ako ostaju samo na medijskom efektu beskorisne i da imaju smisla samo kontinuirane i umrežene sa drugim oblicima djelovanja, jer da nema smisla ako ćemo se samo igrati Otpisanih, ali ima smisla ako ćemo to raditi s ciljem da se antifašizam vrati u žižu i postane opet vrlo bitno političko pitanje.

Da je antifašizam bitno političko pitanje ne bi se valjda dogodilo da Sabor odbije biti pokrovitelj obilježavanja 75. obljetnice bitke na Sutjesci uz obrazloženje da je izvan državnih granica, dok pristaje biti pokrovitelj obilježavanja Bleiburga.

Niti bi Dan antifašističke borbe u dalmatinskoj antifašističkoj metropoli vlasti jučer obilježile isključivo sramežljivim polaganjem vijenaca uz nedorečenu konstrukciju ‘za sve one koji su dali svoj život za stvaranje samostalne hrvatske države temeljene na demokratskim i antifašističkim vrijednostima‘.

I požurile na produženi vikend.

Zaslužuje li žrtva 573 građana Šibenika ovakav tretman (foto TRIS/G. Šimac)

Foto:FALIŠ

Razvaljeni zid koji gleda na glavnu prometnicu (foto TRIS/G. Šimac)

Spomenik (foto TRIS/G. Šimac)

Tags: , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI