Neovisni novinarski portal
18.11.2018.
INTERVJUI / LJUDI
Jug Ramljak, dobri duh kninske kulturne scene

Jug Ramljak:
Gerilsko režanje i pastirski bejzbol u dinarskom kršu

Jug Ramljak, dobri duh kninske kulturne scene

Je li bilo razloga za režanje i je li gerila usponom na najveću tvrđavu u Dalmaciji postala mainstream? Što su Pikuća i Pala i kako pokrenuti umrtvljeni grad na sedam rijeka koji je napustila polovica stanovništva? Zašto je trubač Hladnog Piva prao čaše za šankom institucije dobroga zvuka i pozitivne energije? O svemu tome, o kulturi, turizmu, politici, financijama, podmetanjima i osmijesima, razgovarali smo sa Jugom Ramljakom, dobrim duhom kninske kulturne scene, čovjekom koji se ne predaje, inspirira i pokazuje kako se gura, pokreće i opstaje u teškim vremenima. U četrnaest godina rada, kroz njegov je kafić A3 i u deset godina GRR Festa na nekoliko lokacija prošlo 300 domaćih i inozemnih bendova. Danas i sutra, na jubilarno izdanje gerilskog festivala, u grad koji odbija biti slučaj, dovodi još neka poznata imena.

Da demistificiramo odmah na početku to GRR. To nije, kako bi netko neupućen možda mogao pomisliti, nekakvo režanje. Ti mi ne izgledaš kao tip koji bi na nekoga režao.

Ja da ne izgledam kao tip koji bi režao? Sa 115 kila?

Meni izgledaš kao tip koji se najčešće smije.

Treba biti vesel u ovome svemu. A GRR je skraćenica za Gerila Rock’n’Roll. Zašto gerila? GRR Fest je prije deset godina zamišljen tako da svake godine bude na različitoj lokaciji. Knin ima dosta toga za pokazati i šteta je ne pružiti ljudima priliku da uz kulturu bolje upoznaju Knin i okolicu.

Je li svih ovih godina tvoga rada ipak bilo razloga za režanje?

Je i nije. Da nije, bila bi to olakšavajuća okolnost za dodatno razvijanje u nekom drugom pravcu, da ne zazvuči grubo, u pravcu biznisa. Bili bi u boljoj ekonomskoj situaciji, ne bi ljudi toliko odlazili i mogli bi se širiti u pravcu kulture koja otvara nova radna mjesta. S druge strane, ako je i bilo nekih razloga za GRR, za režanje što kažeš, to nam je bio sam još dodatni motiv i poticaj da dalje radimo. Imam i ja iz Knina gdje ići, ali to je moj grad, tu sam se rodio, tu mi je obitelj, tu su prijatelji, tu je sve ono što nas drži ovakvima kakvi jesmo. Loše stvari koje se događaju većinu ljudi čine jačima.

Te loše stvari o kojima govoriš, misliš li i u smislu podrške od strane sredine u kojoj živiš i radiš? Je li kninska sredina prihvatila ono što radiš ili je bilo opstrukcija i podmetanja?

Ma bilo je, ima svega, ali ne treba to gledati ta taj način. Evo, recimo, netko drži kiosk pa ima konkurenciju preko puta. Uvijek ima podmetanja, ali kultura je opet nešto specifično. Dok imaš pet ili deset ljudi koje to zanima, a mi ih sada imamo u Kninu pedeset do stotinu, to je super. Dođu nam ljudi iz cijeloga svijeta i sviraju ovdje. Neki kažu da kada sviraju u većim gradovima kao što su Zagreb, Beograd, Rijeka, Skopje ili Sarajevo da im na koncert dođe deset do petnaest ljudi, prijatelja i poznanika, a ovdje kod nas su koncerti uvijek masovno posjećeni. Bukirani smo do kraja godine i već sada dogovaramo gaže za slijedeću godinu. Tolika je potražnja da to nije normalno. Ne samo zbog nas koji tu u kulturi nešto radimo nego zato što bendovi vole doći u Knin. Ovdje su ljudi jako dobri i druželjubivi i ugostit će ove sa strane, ali kako kažu: dabogda komšiji crkla krava. Tako je u svim branšama. Više te cijene ljudi sa strane nego lokalpatrioti, ako uopće jesu patrioti. Mi jesmo.

Jug Ramljak, spiritus movens kninske kulturne scene.

Na kojim je sve lokacijama do sada bio GRR? Sjećam se Krčića i Strmice, negdje na početku.

Zadnji GRR Fest na otvorenom bio je 2012. godine u Strmici. Nakon toga je lagano ušla apatija u društvo. Već je kriza bila nastupila par godina prije toga. Kultura u takvom stanju ljudima postaje nebitna. Poslije toga smo nastavili raditi GRR Fest ovdje u A3, dva dana pred Uskrs i to zato što je tada u Kninu veća koncentracija ljudi koji su otišli na fakultete i trbuhom za kruhom, koji dođu na praznike. I evo sada, kao da smo znali da ćemo dobiti tu ponudu da napravimo deseti jubilarni GRR Fest na Kninskoj tvrđavi. Baš mi je prije neki dan jedan od ovih momaka iz Udruge Atribut napomenuo: sjećaš li se kada si rekao prije pet ili šest godina da će deseti biti na tvrđavi?

Malo si ove godine prkosio pravilu da se festivali održavaju jednom godišnje. Kako to?

Evo ovako. Ovaj jubilarni deseti GRR Fest bi trebao u pravilu biti jedanaesti. Deseti je bio onaj uskršnji ovdje u A3. Kada smo dogovarali bendove koji će svirati na uskršnjem GRR Festu već smo paralelno dogovarali deseti jubilarni na Kninskoj tvrđavi. I onda smo taj uskršnji stavili da je 9,99-ti. Možda je to nekima asocijacija na akcije u dućanu, ali nema veze s tim.

Prvi je, dakle, bio 2009. godine. Moram te sad pitati ono – di si bio 2009.?

Prvi je trebao biti na otvorenom, na jednom ranču konja na Burnumu kojega vodi Udruga Grabarije, ali zbog nesuglasica sa vlastima i nesređene papirologije prebacili smo ga ovdje u lokal. Namjerno ili slučajno, ne znam, ali neka je njima na dušu. Radimo i živimo dalje, nema veze.

Kninska tvrđava trebala bi se razvijati po uzoru na šibenske

Sada si, sa GRR Festom na tvrđavi, ušao, dakle, u mainstream, nisi više gerila i underground?

Ma kakav mainstream. Pa na tvrđavi smo odrasli. Tamo su nam bili neki od prvih izlazaka. Na tvrđavi smo svirali gitarijade na kojima je bilo po tri i pol tisuće ljudi. Tvrđava je nešto predivno.

Jug Ramljak, vlasnik kafića A3 i pokretač GRR Festa

Dugo se na tvrđavi nije ništa događalo osim političke smotre za obilježavanje Oluje?

Bude poneka svirkica, budu Zvonimirovi dani, događa se nešto, ali ako me pitaš čemu danas služi tvrđava i čemu bi mogla služiti, mislim da može biti daleko više iskorištena i u bolje svrhe.

To što su vas pustili gore znači da vlast na čelu sa nezavisnim gradonačelnikom Markom Jelićem ima više sluha za Rock’n’Roll nego što su imali oni prije predvođeni HDZ-ovom Josipom Rimac?

Kultura je potrebna svakoj politici, ali politika ne smije biti u kulturi. I to je dobro što su to neki ljudi shvatili i idu u tom pravcu, a oni koji budu kulturu gušili politikom to neće uspjeti jer joj tu nije mjesto. Što se tiče tvrđave, mi smo uvijek bili spremni sa svima pregovarati o kulturi. Kninska bi se tvrđava trebala razvijati u pravcu u kojem se razvijaju šibenske tvrđave. Ja mislim da možemo biti na tom nivou ili čak i jači. Šibenske tvrđave jesu predivne, ali sorry, naša je ljepša i veća.

Dobitak je na dobrom koncertu ne izgubiti više od tri tisuće kuna

Na obali i na kontinentu u zadnje vrijeme imamo poplavu festivala. Neki od njih zarađuju, neki ne, neki su propali, ima dosta stranaca koji ih organiziraju za inozemnu publiku. Jesi li ti od svega ovoga, od GRR Festa i svirki u A3 uspio išta zaraditi ili si na nuli ili na gubitku?

Ugostiteljstvo kao ugostiteljstvo mene ne zanima. Nikad ne bih otvarao kafić da nije kulture. Imao sam tu sreću da sam spojio hobi i posao. Da mi je do zarade iznajmio bih lokal na moru i bavio se ugostiteljstvom. Nije isključeno da se to jednoga dana neće dogoditi, ali za sada ovako funkcionira.

Pa funkcionira li financijski, jesi li na gubitku?

Na gubitku nisam. Nisam dužan nikome, plaćam porez uredno, isplaćujem plaće. A dobitak? Radiš, stvaraš, ne možeš očekivati da će u četrnaest godina rada uvijek teći med i mlijeko ili da ćeš uvijek tonuti, imaš uspona i padova. Kada govorim o poslu, kultura je ispred svega. Sada ćeš se smijati, ali meni je dobitak ako na nekom dobrom koncertu ne izgubim više od tri tisuće kuna.

Jug Ramljak, predsjednik kninske Udruge Atribut

A kako se ti u svemu tome i u takvim dobicima, gubicima i poteškoćama uspijevaš stalno smijati? Svaki put kad te vidim ti si nasmijan i veseo, a situacija u Kninu i nije baš takva.

Situacija u Kninu. Ljudi su iz Knina otišli trbuhom za kruhom, mladi odlaze sve više. Nadam se da će se jednog dana vratiti, da im možemo reći da ima posla za njih, nadam se da ćemo to dočekati.

A osmijeh? To je nešto iznutra?

Nemam pojma, kažu da mi da nisam zdrav, a ja sebe uvijek smatram ozbiljnim dečkom.

Svi koji su ovdje bili, bendovi koji su ovdje svirali, kažu da je kod Juga uvijek super atmosfera i dobra energija. To je vjerojatno zbog toga što sve radiš iz iskrenih pobuda?

Pa je, ali ne bi ništa od toga radio da nemam podršku svoje obitelji, sina Petra i supruge Marine koji su mi glavni sponzori. Ovim putem im zahvaljujem:  i očekujem od vas i dalje sponzorstvo. Ljudi vole doći u Knin, ne samo kod Juga,  skuhati, pojesti, popiti, svirati, zaplesati… Ljudi koji dolaze ovdje, njih bendovi strašno vole. Oni su iskreni, tu nema glume. Bend kada osjeti dobru frekvenciju iz publike daje sto posto od sebe, publika onda daje sebe i to je žurka, da ne kažem sad do jaja.

Trubač iz Hladnog piva oprao pun sudoper čaša

Tko je ono bio jednom ovdje od većih faca i prao čaše za šankom? Hladno pivo, čini mi se.

Stipe, trubač Hladnog piva. To je bila gungula teška. Hladno pivo je došlo svirati takoreći za putne troškove, skupilo se oko 250 ljudi, to je bilo davne 2008. godine. Vidiš, mogli bi sada napraviti deset godina od tog koncerta, ako mi žena da nešto novaca mogli bi opet dovesti Hladno pivo.

I pustio si Stipu za šank da pere čaše?

Stipe je satrao pun sudoper čaša. To je bilo u vrijeme prije perilice za suđe. Stipe navalio da hoće Jeger pa Jeger, a ja mu kažem: Stipe, dosadan si, dobit ćeš ako budeš prao čaše, dobit ćeš cijelu bocu Jegera, samo peri, ne izlazi iz šanka i pij. To je, naravno, bilo poslije koncerta. I Stipe uđe u šank, a klinci zadovoljno plješću jer tip iz Hladnog piva za šankom kod Juga u A3 pere čaše.

God save the Knin, mural u muškom WC-u u kultnom A3

Kroz A3 su prošli skoro svi koji na domaćoj Rock’n’Roll sceni nešto znače.

Jesu, manje-više svi. Ima još nešto bendova koji nisu, ali hoće, doći će na red. I ovom prilikom se ispričavam svima koji su htjeli doći, a nisu još uspjeli. Nama je poseban gušt raditi neafirmirane bendove, prepoznati nešto u njima i bude nam drago kada kasnije vidimo da su nešto napravili, da praše po regiji. Nikoga nismo namjerno zapostavili, jednostavno fizički ne možemo sve stići.

Kod tebe je, znači, lista čekanja kao u bolnici. Koliko je bendova prošlo ovuda?

Sada će uskoro biti tristoti bend, a bilo je preko četiri stotine koncerata, neki bendovi su bili više puta. Osim svirki radimo i razne radionice, kazališne predstave, večeri slam poezije. Za ovo ljeto, ako stignemo, tražimo lokaciju za moderni ples, negdje u prirodi, uz radionice i neki koncert. Radit ćemo i turističke ture, izlete u okolicu uz vikend ponudu u Kninu raznih radionica, kazališnih predstava, koncerata. Da ljudi iz drugih gradova dolaze u Knin zbog kulture i prirodnih ljepota. Cilj nam je uključiti ljude koji rade slične stvari i žele da se Knin razvija u pravcu kulture i turizma. Gušt nam je to, samo da postoji dobra vibra i da se radi iskreno i transparentno, bez laži i prevara.

Grad na sedam rijeka

Kultura i turizam su, dakle, smjer u kojem bi Knin trebao ići?

Normalno. Mislim da Knin ima stvarno što za pokazati. Sjednite sada na biciklu i napravite đir od samo pola sata i vidjet ćete da na deset mjesta možete stati i napiti se pitke vode. Ima lijepih mlinova, jezera, planina, rijeka. Malo ljudi zna da je Knin grad na sedam rijeka.

Krčić, predivna pritoka Krke

Pričao si mi da ste se mislili kandidirati za Guinnessovu knjigu rekorda. Što je to bilo?

Da, to smo htjeli. KUD Hartić iz Tisnog, njih je ovdje sviralo 45. Ali zakasnili smo sa prijavom, bio je neki rok. Šteta, bio bi to svjetski rekord sigurno. U ovako malom bircu da svira 45 ljudi.

U posljednje vrijeme radite svirke i u drugim mjestima. Bio je koncert u Kistanjama.

Da, imali smo koncert prošle godine u Kistanjama gdje je zadnji prije toga bio Jura Stublić i Film 1981. godine. Napravili smo koncert u Domu kulture i bilo je dvjesto ljudi. To je bilo nešto predivno. Došao je autobus iz Šibenika, autobus iz Knina i još ljudi iz Benkovca, Zadra, Sinja, Drniša, došlo je mještana Kistanja, skupilo se dvjesto ljudi sa dobrom energijom. Svirala je klapa Zvono iz Kistanja, etno grupa Kazan i Antenat iz Zagreba. Bilo je izvrsno.

Nitko nije došao u Stare Popoviće da se nije naježio

Kazan će uskoro svirati u Starim Popovićima.

Tako je. Tjedan nakon GRR Festa, 6. srpnja, idućeg petka, etno grupa Kazan iz Zagreba svira u zaseoku Stari Popovići sela Biskupija kod Knina. Za taj predivni zaselak čuo sam od prijatelja. Raspitivao sam se gdje bi mogli napraviti etno koncert, gdje su neke stare kamene kućice, suhozidi, šuma, hladovina, nešto divlje, a on mi je onda otkrio napuštene Stare Popoviće. Otišao sam tamo, vidio to i ne znam je li itko tamo došao a da se nije naježio. To je nešto neopisivo. Ima 36 očuvanih kuća koje su specifične, kamene na dva kata, sa potkrovljem od masivne drvene građe gdje se sušilo žito, skoro kao zgrade. Nevjerojatno nešto.

Dinara, detalj sa Brezovca

Kako mladi u Kninu na sve to što radiš reagiraju? Jesi li ih odgojio ili su cajke preuzele više njih?

Ljudi slušaju ono što vole. Mi smo ljudi takva vrsta koja se povlači za masom. Mladi ljudi, ne znam što reći. Činjenica je da sada u Kninu ne djeluje niti jedan bend. Zadnji je svirao pretprošle godine, otišla je generacija studenata, a ove generacije sadašnje, to izgleda njih ne zanima. Prije desetak godina u Kninu je bilo dvanaest bendova. Išli su jednom svirati u Dubrovnik, autobusom, šest ili sedam bendova, bila je večer kninskih bendova u tada poznatom dubrovačkom klubu Orlando.

Tko je kriv ili što je krivo da je danas ovako? Cajke, Facebook ili nešto treće i četvrto?

Nije kriva cajka. Da je kriva cajka bilo bi bendova koji sviraju cajke. Sad je to IN, tu je lova. Ima ljudi koji znaju svirati, a nitko ne svira. Kompletno je ušla apatija u društvo, pojela je mlade ljude, a Facebook je dokrajčio sve. Nažalost, Facebook je preuzeo puno ljudi i drži ih pod kontrolom,

Jug Ramljak, dobri duh kninske kulturne scene

Kada dođu ovdje na kavu je li svatko na svom telefonu ili malo i pričaju međusobno?

Malo i pričaju.

Iz Knina otišla skoro polovica stanovništva

S druge strane, mladih je puno. O Kninu se govorilo kao o najmlađem gradu u državi.

Puno ih je odselilo, ali ne može se reći da ih nema. Ima mladih samo što su ljuta pasiva. Mislim da bi se kada bi se počelo nešto stvarati, zarađivati, da ljudi rade, da bi sve to bilo bolje. Nažalost, sve se vrti oko novca. Apatija je jer ljudi nemaju love, nemaju osiguran posao, nemaju za egzistenciju i onda im se ništa ne da. Svi pričaju kako će ići vani.

Iz Knina je otišlo baš jako puno ljudi, oko četiri ili pet tisuća.

Prije par godina imali smo 11.200 ljudi, sada kažu da nas je 6.000. Skoro pola stanovništva je otišlo.

Plakat za GRR Fest i oglas za prodaju nekretnine,, na trafici u Kninu

Nisi tu da rješavaš problem iseljavanja ljudi iz Knina, ali imaš li neki recept?

Treba početi raditi. Danas gradske vlasti imaju dovoljno sluha. Počinje se nešto, vidi se pomak, ali opet, ništa se ne može dogoditi preko noći. Uz dobre projekte, novcem iz EU fondova, možemo dovoditi turiste u grad, organizirati biciklističke ture, jahanje konja, veslanje niz Krku, radionice, kuturnu ponudu već imamo. Idemo u tom smjeru i mislim da je to dobra priča.

Pikuća i Pala

Dobru priču radite i ovoga vikenda na GRR Festu.

Mislim da smo sa bendovima pogodili. Ima ih za mlađe, starije, još malo starije. Različiti su žanrovi, a birali smo bendove koji ovoga ljeta neće svirati po svim festivalima. Od dodatnog programa bit će kamp na Marunuši, podno Kninske tvrđave, pored Krke i u kampu će u subotu, drugoga dana festivala, od jedan sat poslijepodne Dr. Smeđi Šećer svojim vinilima lagano razbuđivati umorne kampere. Slijedi radionica šivanja udruge Carza, a i bit će i radionice stare pastirske igre Pikuća i Pala koju će prezentirati mlađi članovi kninskog KUD-a Kralj Zvonimir, a najstariji članovi tog KUD-a predstavit će nam stari način pjevanja, kninsku grohtalicu i ojkavicu.

Posebno mi je zazvonilo Pikuća i Pala. Što je to?

Pikuća i Pala, to smo svi igrali kao klinci u kvartu. To je stara pastirska igra iz ovih krajeva, iz dalmatinskog krša, ali čujem da se igrala i u Bosni. To je igra koja se igra tako da se od drvene drške od metle naprave pikuća i pala. Pala je palica dužine šezdesetak centimetara, a pikuća je veličine pedlja, ajmo reći dvanaest centimetara, koja se sa obje strane zašilji kao olovka. Igra se na taj način da se zemlja malo potkopa, stavi se ta pikuća preko, igra se dva na dva ili tri na tri igrača, sa palom, tom velikom palicom, se između nogu, sa leđa, udara pikuća i baca se uvis. I ona leti, a protivnički igrači je moraju uhvatiti. Ako je ne uhvate, ona gdje padne imate pravo iz tri pokušaja da dignete tu pikuću i tučete je palicom. Mjeri se dužina i tko je više bacio je pobijedio

Nešto slično kao bejzbol.

Tako je, bravo. Ludi bejzbol, bejzbol iz krša koji je sigurno izmišljen prije bejzbola.

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI