Neovisni novinarski portal
14.8.2018.
SCENA
Vojko V - 'Vojko'

Vojko V ‘Vojko’:
Vrućina hrvatskog apsurda

Vojko V - 'Vojko'

Splitski reper i producent objavio je album prvijenac “Vojko”, kao prvi dio trilogije. Navodno su u pripremi i “Dvojko” i “Trojko”.

Sve je vodilo ka ovome. Još od Dječaka i Kiše metaka, no Vojko i Republika Hrvatska dosad još nisu bili dovoljno kompatibilni. Sada je sve poklopilo, tajming je idealan. Idealan za snimanje potpuno apsurdnog albuma u državi koja je krajnju dozu vlastite apsurdnosti upravo dobila preko hotmaila. Za napraviti album koji se bavi glupostima u društvu u kojemu su rasprave o lijevodesnim glupostima jedini razlog postojanja. Za objaviti album koji je toliko aktualan u problematiziranju ničega da je instantno postao soundtrack ovog izgubljenog naroda za koji se čak i predsjednica otišla pomoliti u Fatimu.
Idealan album u idealno vrijeme za idealnu državu. Apsurdom na apsurd. Želite li pjesmu o prekomjernom radu probavnog sustava, Vojko će vam ponuditi “Dump Around”. Pitali ste se zašto na svijetu nema dobre pjesme o pranju suđa, Vojko će vam prodati “Cilit beng”. Sjećate li se mornara Popaja, imate “Popaj”. Fora su vam pjesme o stanju uma kad puše jugo, kliknite “Machare”. Pokazivali ste nekad nekome svoje genitalije u šumi, prepoznajte se u stihovima iz “Marjana”. Nedostaje vam neka nova pjesma koju ćete puštati na svom rođendanu, poslušajte “Rođendan”. Volite Cecu, onda… “Ceca u Parizu”. Za svaku besmislenu svakodnevnu glupariju, Vojko na svom albumu prvijencu ima po jednu pjesmu.

I u svemu tome je nadrealan, izravan, drzak, bahat, bezobrazno duhovit, pleše na rubu genijalnosti i ruga se vlastitoj imaginarnoj besperspektivnosti. Svoje ponašanje s vremena na vrijeme pokušat će i opravdati, kao što je to učinio s Krešom Bengalkom u “Hip Hopu”: “…uvik ćemo bit debili”. I ne samo njih dvojica, nego svi mi. Jer ako nam je pjesma o uživanju u maništri, “Pasta Italiana”, gdje je Vojko na svoj tvrdi rap nasadio i Huljićev trap refren, postala nacionalni hit, onda se moramo pomiriti s tim da nam je “debilizam” trenutačni level mentalnog razvoja. Gledamo Tončija s onim njegovim idiotskim sintićem u spotu i sviđa nam se. Nema nam pomoći.
Posebnu rubriku na albumu čine pjesme čiji su naslovi već postali općenarodne poštapalice. “Ne može”, “Zovi čovika” i “Kako to”. Hitovi koji će ovoga ljeta pregaziti eter (“Zovi čovika” možda i neće, ona je u opticaju već mjesecima), a samo zato što u svojoj suludosti opisuju hrvatski mentalitet bolje od Brešana, Pervana i Tomića zajedno. Istina o nama samima, koju nam Vojko nudi, voda je plitka, no dovoljna da se udavimo u vlastitom beznađu. I za to okrivimo Srbe.
“Vojko” je hip-hop/trap klasik, a Vojko se na coveru prerušio u Johanna Sebastiana Bacha, s ciljem da nam se nametne kao klasik. Album i završava “Bachom”, kako bi koncept bio potpun. I sad bi valjda da mu damo deset od deset. E pa – ne može! Devetka.

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI