Neovisni novinarski portal
25.9.2018.
IZDVOJENO / POLITIKA
Počasni doktorat Draganu Čoviću zbog “smanjivanja depopulacije u Hrvatskoj” ?!

Počasni doktorat Draganu Čoviću zbog “smanjivanja depopulacije u Hrvatskoj” ?!

Ako vas to uopće zanima, Dragan Čović, član Predsjedništva susjedne, BiH države, ponosni je vlasnik počasnog doktorata zagrebačkog Sveučilišta. Njegov genijalni doprinos znanosti u Hrvata prepoznao je prvi, dakako, rektor Damir Boras, koji ga je za ovu počast i predložio. Naposlijetku, pa i Boras je sretni dobitnik nagrade za znanost u BiH… A zamislite, neki od nas su se protivili Borasovom ponovnom izboru na prestižnu rektorsku fotelju!

Da su nam se želje i ostvarile, danas Čović ne bi dobio počasni doktorat! Em što bi znanstvena zajednica time bila ozbiljno zakinuta, em što to ne bi bilo pravedno.  Kako reče u svom epskom, patetičnom obrazloženju Boras, a prenosi portal srednja.hr, taj “velikan” hrvatskog naroda ( Čović) počast je zaslužio jer ” brojne Hrvate koji se iseljavaju iz BiH, prioritetno upućuje u Hrvatsku, čime se snažni odjeci depopulacije u Hrvatskoj manje brojčano očituju”…

“Nacionalist koji šteti regionalnom pomirenju…”

Rektor okom, a specijalno Povjerenstvo za ocjenu prijedloga o počasnom doktoratu ( Tonći Lazibat, prorektor EFZG, Zvonimir Guzović, dekan FSB-a, Nedjeljko Perić (FER), Amir Hamzić (propfesor emeritus SuZG ) i Miloš Judaš ( prorektor, Medicinski fakultet ) skokom. I doktorat počasniku Čoviću je tu. Doduše, ne baš na sveopće oduševljenje znanstvene zajednice, ali, tko te to pita, doktorat je doktorat. Ne mora se baš posebno naglašavati da je počasni, pa još i neaklamacijski… Dovoljno je da je hrvatski, od glave do pete. Zar moramo cjepidlačiti sa statutarnim odredbama koje kažu kako se takva čast iskazuje “osobama od iznimnog ugleda, kao i osobama koje su svojim radom pridonijele napretku Sveučilišta, hrvatskoj znanosti i kulturi”…
Ili nabrijano osuđivati dodjelu počasnog doktorata Draganu Čoviću, kako to danas čini Inicijativa mladih za ljudska prava, navodeći da rečeni počasnik “provodi nacionalističku politiku koja šteti regionalnom pomirenju i sprječava društveno suočavanje s prošlošću”.
Ali, da ne mudrujemo, nakon profesorice Đurđice Ćilić koja je Senatu Sveučilišta, pred samo glasanje, detaljno iznijela argumente za Čovićevu antikandidaturu, nema potrebe da i riječ više kažemo. Sve je kazala profesorica, a mi njezin nadahnuti govor prenosimo s portala srednja.hr, jer, vjerujte, šteta bi bila da to ne pročitate…

Čovićeva antikandidatura profesorice Ćilić

Na zidu ispred ove dvorane stoje fotografije osoba kojima je naše sveučilište dodijelilo počasne doktorate. Među njima su i oni koji su to priznanje dobili zbog političkog oportuniteta ili konjunkturnih procesa međusobnog osnaživanja trenutno utjecajnih političkih figura unutar Hrvatske ili između Hrvatske i drugih zemalja. Ako dodijelimo ovaj doktorat, bit će to još jedna takva politička gesta Senata.
Međutim, vani, na hodniku, među fotografijama počasnih doktora, i ona je Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Mažuranića, Tomaša Masaryka, Dorothy Hodgkin, Vladimira Preloga. Uvjerena sam da Draganu Čoviću među njima nije mjesto.
U izvještaju povjerenstva navodi se da je Dragan Čović započeo karijeru „u teškim trenucima ukidanja Hrvatske Republike Herceg Bosne“. Podsjećam povjerenstvo i sve članove ovog senata da u međunarodnopravnom smislu ta republika nikad nije postojala, a da je bosanskohercegovačkim, a posebno bosanskim Hrvatima, osim onim malobrojnima koji su se njezinim osnivanjem okoristili, donijela nepreglednu štetu. Projekt Herceg-Bosne, koji je prokazan i na Međunarodnom sudu u Hagu, a čiji je Čović dosljedni politički nastavljač, zapravo predstavlja tragediju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Nadalje, u izvještaju povjerenstva navode se i Čovićeve rukovodeće funkcije u mostarskom poduzeću „Soko“, u kojem je šest godina bio i generalni direktor. Tim neospornim činjenicama, potpunoj istini za ljubav, valja dodati još jednu – s kojom povjerenstvo možda nije bilo upoznato ali postoji dokument o tome objavljen nedavno i u hrvatskim medijima – Dragan Čović je u poduzeću „Soko“ za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini ratne logoraše bošnjačke nacionalnosti koristio za prisilni rad. Želimo li doista ovo sveučilište opteretiti hipotekom pristajanja na tako teške kompromitacije u kontekstu ratnih logora?
Argument povjerenstva o Čovićevu zalaganju za vladavinu prava provocira da se podsjetimo: protiv Dragana Čovića vođena su tri sudska procesa – jedan je vezan za organizirani gospodarski kriminal odnosno njegov mandat ministra financija i aferu s iznuđivanjem i primanjem mita od vlasnika mesne firme Lijanović , za što je prvostupanjskom presudom osuđen na pet godina zatvora. Na drugostupanjskom sudskom tijelu presuda je ukinuta. Drugi sudski proces, 2009. godine, pokrenut je optužbom koja Čovića tereti za pogodovanje određenim osobama u kupnji nekretnina. Treći put je optužen 2010. godine, za zloupotrebu položaja u prijenosu duga Hrvatske pošte i telekoma na privatne firme. Ni u jednom od tih procesa Čović nije osuđen.
Danas bi ovaj senat trebao donijeti odluku o dodjeli počasnog doktorata aktivnom političaru iz susjedne države, nositelju velike političke i ekonomske moći stečene dubioznim načinima, za čije se ime vežu i nečasne radnje poput političkog kadroviranja na mostarskom Sveučilištu, kaznene prijave, prisilni rad ratnih zarobljenika u logorima, nerazjašnjene okolnosti naglog bogaćenja.
Podsjećam zato da je Sveučilište prosvjetiteljska institucija, koja pruža utočište i nove mogućnosti ljudima od znanja, i moralo bi uvijek i po svaku cijenu, težiti emancipaciji od političke i ekonomske moći, a ne njezinu dodvoravanju. S pravom možemo posumnjati u autonomiju ovog sveučilišta i njegovih najviših upravljačkih tijela ako ono u trenutku kad je na vlasti HDZ u Hrvatskoj, dodijeli počasni doktorat čelnom čovjeku sestrinske stranke u BiH.
Dopuštam da je glavni motiv povjerenstva i Rektorova prijedloga, želja da se dodjelom ovog priznanja dade simbolička potpora hrvatskom narodu, koji nedvojbeno jest u nepovoljnom položaju u Bosni i Hercegovini, osipa se i napušta BiH, a u Republici Srpskoj i nestaje. Valja u tom kontekstu uzeti u obzir da je za odlazak i nestanak Hrvata u Bosni i Hercegovini a napose u Republici Srpskoj, jedan od glavnih krivaca i politika Milorada Dodika s kojim Čović već godinama njeguje prijateljske odnose i izvrsno surađuje, a jučer je najavljena i koaliciju HDZ-a i najjače srpske političke stranke kojoj je Dodik na čelu.
Sigurna sam da se ovaj senat može dosjetiti drukčijeg, mudrijeg i korisnijeg načina da osnaži položaj Hrvata u susjednoj državi. Pozivam vas da se odlučimo na taj drugi, i za Hrvate u BiH i za ovaj Senat, puno bolji i etički ispravniji put.

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI