Neovisni novinarski portal
15.12.2019.
POLITIKA
Glavni državni odvjetnik, Dinko Cvitan, odlazi, a zašto točno, ne zna se…

Glavni državni odvjetnik, Dinko Cvitan, odlazi, a zašto točno, ne zna se…

Dinko Cvitan je “odradio” svoje. Mada se činio vrlo kooperativan, mada mu se ne može poreći da je otvarao i one najteže slučajeve, od Milana Bandića, preko Todorića i Vrdoljaka, do Tomislava Sauche, ali, nekako je stvorena percepcija da je puno više htio ( obećavao) negoli učinio. Suviše je taktizirao. Puno zujao, malo meda davao. Tako da sad, kad odlazi, kao da nitko posebno i ne žali. Uostalom, nije li baš taj glavni državni odvjetnik zajedničkom konferencijom za novinare u povodu afere Agrokor, posvjedočio dosad nezabilježeno “bratstvo” izvršne vlasti i pravosuđa.  Navodno neovisnog. A ipak mu je politika presudila. Još da znamo što je bio “okidač”…

Umjesto Cvitana, čije izvješće o radu u 2015. i 2016. tek sada dolazi na zastupničke klupe kao u lošem vicu o tvrdokornoj balkanskoj birokraciji, dolazi njegov dosadašnji prvi suradnik, pače, njegov zamjenik, Dražen Jelenić. Kolege iz struke upravo se utrkuju tko će više pohvala na njegov račun izgovoriti. A ako je i samo pola od toga istina, a druga polovica puka kurtoazija, ne trebamo strahovati za hrvatsko državno tužiteljstvo.

Prijetnje likvidacijom

Ali, čini se da razloga strahovati ima sad već bezmalo bivši glavni državni odvjetnik. Kako javlja Hina, Cvitan se danas, podnoseći račun Saboru za svoj minuli rad, više pro forma negoli zbog stvarnog zanimanja hrvatskih parlamentaraca, što je bilo razvidno i iz prazne sabornice ( kakvo poniženje za glavnog državnog odvjetnika !), požalio kako su on i njegova obitelj pod policijskom zaštitom i da je, navodno, naručeno njegovo smaknuće ( ?! ) Kakav dramatičan oproštaj s glavnim tužiteljem…
Ali, čak ni ta vijest nije bila dovoljno motivirajuća za zastupničku kastu da se sredi, kontrolira i kultivira, i Cvitana isprati s pažnjom i poštovanjem. Onaj koji odlazi ne može kod nas više ni za trenutak ničiji pogled na sebe svrnuti. Ma i da odlazi u samrtnom hropcu. On je već bivši. Sva pozornost tzv. elita i javnosti sada je na novom, budućem glavnom državnom odvjetniku Jeleniću kojemu se pjevaju zborno glorije.

Čovjek je, doista, nepodijeljeno je mišljenje, profesionalac od formata, dolazi iz sustava, u najpotentnijem je životnom razdoblju ( ima 52 godine), cijeli je radni vijek proveo u DORH-u i, tko zna zašto, svi vjeruju da bi mogao učiniti Državno odvjetništvo doista neovisnom i samostalnom sudbenom institucijom. Ako je već Cvitanu trebalo ( nema objašnjenja zašto ) uskratiti novi mandat, onda je Jelenić najbolje rješenje, smatraju neki ( Peđa Grbin, SDP).
Jelenić je bio zamjenik ravnatelja USKOK-a, voditelj odjela za međunarodnu suradnju, a par godina kasnije postaje županijski državni odvjetnik u Zagrebu. U mandatu Mladena Bajića kao glavnog državnog odvjetnika, Jelenić je postao njegov zamjenik, a kad je Cvitan naslijedio Bajića, naslijedio je, s punim povjerenjem, i njegova zamjenika Jelenića. Korektnog, čistokrvnog tužitelja, profesionalca par excellence. Dakle, nema razloga za zdvojnost i nespokoj. DORH ostaje u dobrim rukama.

 Tko je potegao “okidač”?

Ali, nevjerojatno je kako malo koga zanima zašto drugi mandat Cvitanu uopće nije bila opcija vladajućih? Što je njegov glavni krimen? Čime se zamjerio establishmentu? Što ga je diskvalificiralo kod Plenkovića i družbe?

U HTV-ovoj emisiji “Otvoreno” ministar Dražen Bošnjaković posve neuvjerljivo objašnjava Cvitanovu “smjenu”:  ‘Mi ga ne mijenjamo. Njemu je istekao mandat. Smatramo da je potrebno malo nove energije’, reći će ministar. Nije bitno što je Cvitan imao 98-postotni uspjeh u podizanju optužnica, Bošnjaković lakonski konstatira:  Problem su medijski eksponirani slučajevi ( ?! )

A još mu se i prijeti. Likvidacijom. Policija je iz čak dva izvora, kako je rekao, dobila informacije o tome da mu je život ugrožen, ali i njegovoj obitelji, i da bi mogli biti žrtve naručenog ubojstva.

Unatoč svemu, u finišu svoga mandata, u ispovjednoj maniri, obraćajući se onima koji ga niti slušaju, a niti poštuju, pohvalio se da je zadovoljan svojim radom i da se osjeća kao slobodan čovjek. Što implicira da ga nitko nije ničim zadužio. A to na ovim našim prostorima, u dužnosničkim krugovima, nije mala stvar…
No, mnogi u tu tvrdnju Dinka Cvitana ne vjeruju. Pače, “živozidaški” zastupnik Branimir Bunjac izravno ga je pitao je li točno da je DORH usporavanjem predmeta poput Sauche, Vrdoljaka, Bandića, de facto održavao na životu vladajuću većinu. Za sporo rješavanje sudskih predmeta, veli Cvitan,  puno je razloga, a svakako među njih ne spadaju politički pritisci. Uostalom, pozvao se na statistiku, čak 85 posto istraga završava se u roku od šest mjeseci, iznimno do godinu i pol.

Statistika i percepcija

Tijekom 2016. državna su odvjetništva zaprimila kaznene prijave protiv 39.244 osobe, ili 2,7 posto više nego 2015., a održano je čak 47.632 rasprave.  Impresivno! Bilo je čak 75 posto uvjetnih osuda, 13,8 posto zatvorskih kazni, a u 8,9 posto slučajeva dosuđen je rad za opće dobro. U 2016. ostalo je 1087 nepresuđenih osoba koje su osuđene od USKOK-a, ili gotovo 25 posto više nego 2015. Ukupan iznos oduzete imovinske koristi temeljem prvostupanjske presude iznosio je, za 2016., 192 milijuna kuna… Državni proračun DORH stoji oko 342 milijuna kuna godišnje.

Državno odvjetništvo je 2015. i 2016., tvrdi Cvitan, zadržalo visok stupanj ažurnosti, kvalitete i uspješnosti u radu zahvaljujući iznadprosječnom angažmanu svih državnih odvjetnika i njihovih službenika i namještenika.

A ako nečim ipak nije zadovoljan, to je procesuiranje ratnih zločina nad hrvatskim stanovništvom u Domovinskom ratu, jer, kad se još moglo, dokazi nisu kvalitetno prikupljani, a danas je za to prekasno jer nema više ni dokaza ni počinitelja, a ni svjedoka, koji su se sklonili na sigurno ( u druge države). Spomenuo je zločine koji su procesuirani 2014., od Voćina i Četekovaca, Trpinjske ceste i dalmatinskog zaleđa,do raketiranja Banskih dvora. Svjestan da mu javna percepcija nimalo ne govori u prilog, svjestan da je čak i njegova šutnja radila protiv njega, dakle, svjestan svojih slabosti koje bi, možda, da je imao još jedan mandat na raspolaganju, uspješno neutralizirao. Možda i ne bi. Možda bi se na toj poziciji tek cementirao. I postao još kooperativniji…

 

Tags: , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI