Ranko Ostojić, SDP-ov saborski zastupnik i bivši Milanovićev ministar unutarnjih poslova, objavio je na svom Facebook profilu da je Predsjedništvo Sabora odbilo pokroviteljstvo nad obilježavanjem 9. svibnja, Dana pobjede nad fašizmom koji se slavi i kao Dan Europe. Zar takva vijest ikoga čudi? Je li to uopće vijest? Pa jednako je bilo i lani kad je cijeli državni vrh kolektivno sabotirao svečanost održanu tim povodom u dvorani Vatroslava Lisinskog. Prema tome, sve je isto k’o i ranije, i bilo bi doista čudo da se odnos desnog estabishmenta promijenio spram antifašizma kojega zapravo duboko nepoštuje, nekmoli da ga slavi…
Na Ostojićevu objavu na društvenim mrežama iz Ureda šefa Sabora, HDZ-ovog Gordana Jandrokovića, demantiraju Ostojićevu tvrdnju, pravdajući se kako zapravo o prijedlogu zastupnika Ostojića o državnom pokroviteljstvu nad Danom pobjede nad fašizmom, dostavljenim Saboru još u veljači, nisu ni raspravljali. I gle zašto? Jer je zastupnik nedovoljno dobro artikulirao svoj prijedlog!? Što je to Ostojić trebao državnim dužnosnicima jedne demokratske, navodno, uređene države , članice EU , objašnjavati? Zar oni sami, makar i iz skromnog školskog obrazovanja, ne znaju što je bilo 9. svibnja i koliko taj datum znači za modernu , civiliziranu, antifašističku Europu?
A Ostojić je u svom podnesku Uredu predsjednika Sabora sugerirao da se uoči same obljetnice Dana pobjede nad fašizmom, nota bene i Dana Europe, na zagrebačkom Europskom trgu održi slavljenički koncert. Problem je u tome što hrvatska desnica, pa i kad se deklarira kao desni centar poput Plenkovićevog HDZ-a, ne vidi što se tu ima slaviti, jer taj dan ne štuje, baš kao ni antifašizam, kojemu od uspostave neovisne Hrvatske desničarski bukači sustavno oduzimaju “pravo građanstva” u ovoj zemlji. Otkako je s ovog svijeta otišao prvi šef HDZ-a i hrvatske države, partizanski general i komunista Franjo Tuđman, još agresivnije i dosljednije.
Mržnja i povijesni falsifikati
Nije, dakle, problem u Ostojićevom možebitno nedorečenom prijedlogu, problem je u strukturi vlasti koja se odrekla antifašizma kao navodnog relikta komunizma, svjedočeći time svoju politikantsku, konvertitsku plitkost i ordinarno neznanje. Ali, što se može, živimo u državi koja s takvim iskrivljenim stanjem svijesti gradi društveni ambijent evidentno nezdrav i nepodoban za cijele generacije mladih, mržnjom i zlom nekontaminiranih ljudi koji su naučili povijesne lekcije , koji znadu što je dobro, a što zlo, i odbijaju živjeti u svijetu zatrovanom mržnjom i povijesnim falsifikatima.
Ostojić takvo stanje stvari ne prihvaća, on još vjeruje da se “krive Drine” nakon gotovo tri desetljeća sustavne indoktrinacije i reustašizacije Hrvatske dadu ispraviti, pa je šefu Sabora marno i strpljivo pokušao objasniti.
– Čvrstog sam uvjerenja kako Hrvatski sabor, kao središnje mjesto političkog okupljanja u RH i kao najviša politička institucija u RH koja djeluje upravo na temeljima nekadašnjeg ZAVNOH-a, mora, treba i želi stalno i redovito izražavati i odavati počast svima onima koji su pridonijeli tome da 9. svibnja doista bude dan pobjede nad fašizmom i nacizmom, najvećim strahotama s kojima se čovječanstvo suočilo, te vjerujem kako će u tom smislu Predsjedništvo prihvatiti ovu moju inicijativu- napisao je u veljači u obrazloženju svoga prijedloga SDP-ovac. Odbijenicu je dobio već u ožujku, a kad je Ostojić o tome izvijestio javnost posredstvom društvene mreže, iz Jandrokovićevog ureda stali su objašnjavati kako prijedlog nije ni stavljen na denvni red saborske sjednice zbog nepreciznosti predlagača! Ostojić, kažu, nije pojasnio za što traži pokroviteljstvo, tko svečanost organizira i o kakvom se obilježavanju radi, a organizatori su se propustili Saboru tim povodom obratiti. Kao što, primjerice čine organizatori obilježavanja Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica kod Siska itd. Kaj god! Zar Dan pobjede nad nacizmom i fašizmom, 9.svibnja, nije dan kojega slavi cijela slobodarska Europa?
Kontinuitet ignoriranja pobjede nad fašizmom
Da je Jandrokoviću i HDZ-u stalo do praznika antifašističke pobjede, vrlo brzo i lako bi se, s prijedlogom ili bez prijedloga nekog saborskog zastupnika, organizirali i dogovorili oko proslave, nekmoli oko njezina državnog pokroviteljstva. Stvar je u tome da se Dan pobjede nad fašizmom ne želi obilježavati, nego perfidnim izgovorima ignorirati i opstruirati. Samo se o tome radi. I tu nema novosti. Naprotiv, HDZ-ove nomenklature u tome čuvaju postojano kontinuitet…
A onda je prepisku s Uredom predsjednika Sabora, SDP-ov zastupnik Ranko Ostojić sasvim racionalno zaključio:
– Možete odbiti, možete negirati, može vam biti neugodno što cijela Europa slavi pobjedu nad fašizmom, ali koliko god vi bili tužni, proslave će biti. I bolje da vas tamo nema- poručio je Ostojić i stavio točku na još jednu epizodu hrvatskog desnog poricanja povijesnih istina i negiranja antifašizma.
Da u tome nema nikakve slučajnosti, a bogme ni propusta predlagača, per fin ni organizatora, svjedoči nedavno visoko državno pokroviteljstvo nad proslavom 26. obljetnice osnutka postrojbi HVO-a, koja je održana 7. travnja u Kninu pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Unatoč činjenici da je “zvijezda” ove kninske fešte bio osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, koji je dobio 25 godina zatvora za zločine nad civilima i etničko čišćenje u susjednoj BiH.
U slavu IX bojne Rafael vitez Boban- Za dom spremni!
A samo koji dan kasnije, nimalo slučajno baš na 10.travnja kada poletni hrvatski kvaziustaški svijet slavi dan propale, kvislinške NDH, u Splitu je obilježena, uz svu pripadajuću fašističku ikonografiju, modnu i zvučnu, i obljetnica HOS-ove IX bojne Rafael vitez Boban. Uveličana gordom nazočnošću predstavnika vlasti koji su svjedočili glorijama u slavu IX bojne HOS-a i njezinog prigodničarskog ustaševanja uz pomoć nezaobilaznih rekvizita, zastava s grbom HOS-a i s ustaškim pozdravom ZDS, te egzaltiranim pokličima s istovjetnom porukom, ma koliko ona bila ustavno nedopuštena u javnom prostoru. Pardon, osim za potrebe HOS-a, kako je lucidno, nakon godinu dana mudrovanja odlučilo jalovo vladino Povjerenstvo za (ne)suočavanje s prošlošću…
Da je HOS tražio pokroviteljstvo državnog vrha za svoju godišnjicu, nema sumnje da bi se već našlo načina kako im štovanje iskazati. Jer, ipak je to 10. travnja, a ne 9.svibnja, ipak je to datum kada je osnovana NDH kao “izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda”, a 9.svibnja takve su težnje doživjele svoj puni slom, pa se toga datuma ne treba ni sjetiti, nekmoli ga slaviti…
Zato danas, u srcu EU, Hrvatska, mada članica antifašističke pobjedničke koalicije iz Drugog svjetskog rata, ima tri odvojene komemoracije u Jasenovcu, jednom od najvećih stratišta nacifašizma , ustaškom logoru smrti u kojemu je ubijeno na tisuće Židova, Srba, Roma i Hrvata koji nisu slijedili poglavnika. Židovske općine bojkotiraju službenu komemoraciju jer ne žele u trenucima pijeteta stajati uz one koji su dopustili da se u Jasenovcu, postavi spomen ploča HOS-ovim bojovnicima s grbom i ustaškim pozdravom “Za dom spremni”. Nakon židovskih općina, jasenovačke žrtve komemorirat će predstavnici srpske manjine i antifašisti, a tek u trećoj rundi, stići će na to stratište i državni vrh. Položiti vijence i cvijeće, pokloniti se žrtvama i – otići. U tišini i bez riječi. U Jasenovcu obično nemaju što reći, jer, lako bi ih se uhvatilo u licemjerju i laži. A ionako dolaze reda radi, zbog svijeta koji ih promatra i obaveze prema Europi koja Dan pobjede nad fašizmom iskreno i srčano slavi. Dok službena Hrvatska pognute glave šuti, kao da je toga dana i sama poražena…
