Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonko Kusić gostovao je u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2, ponajprije zbog činjenice da je vodio Vijeće za suočavanje s prošlošću koje je, nakon godinu dana, konačno proizvelo dokument umjesto stava. S kojim baš nitko, osim Andreja Plenkovića i Zvonka Kusića, nije zadovoljan. Brojni hrvatski istaknuti znanstvenici o njemu su se krajnje kritički očitovali, a napose Ivica Puljak koji je kazao kako je Akademija o bitnim pitanjima hrvatskog društva ili šutjela ili čak sudjelovala u procesu upropaštavanja zemlje. Kusić to naziva paušalnim ocjenama…
Komentirajuću dokument Vijeća koji ima 33 stranice, kazao je kako bi ih trebalo dobro iščitati prije nego se daju paušalne ocjene. A činjenicu da na dokument ima čak sedam izdvojenih mišljenja, što će reći da se ni članovi Vijeća s tekstom koji se „rađao“ godinu dana, ne slažu, konstatirao je kako se sva odnose na zvijezdu petokraku. Naime, što? Svi koji su se od dokumenta distancirali izdvojenim mišljenjem, htjeli su da petokraka bude jednako tretirana kao i ustaško znakovlje (!?) Pa bi, slušajući njegove komentare, proizašlo da prijepora ni približno nije bilo oko ustaškog pozdrava „Za dom spremni“, koliko oko crvene petokrake.
Petokraka prvi put proglašena spornom…
– Prvi put u povijesti komunistički simboli su proglašeni spornim, a komunistički zločini koji su bili često prikrivani i neosuđivani, prvi put su stavljeni u kategoriju spornih- kazao je Kusić, ne krijući zadovoljstvo dalekosežnošću „akademskih“ pregnuća i postignuća u ovom jalovom Plenkovićevom Vijeću koje se s prošlošću i dalje ne može i ne usudi suočiti.
Unatoč svemu, Kusić dokument smatra staloženim, a rad Vijeća uspješnim. A takvom vidi i HAZU kojoj je na čelu. Ne smeta ga što je prosjek godina u Akademiji 75 i što je „njegova“ akademija najstarija u Europi. Nema ništa protiv ni da članovima Akademije budu neki istaknuti pojedinci koji su svijet zadužili svojom inovativnošću , poput Mate Rimca , od kojega čak i moćni Porshe kupuje pamet. – Ne, zašto bi me smetalo, pa i Tesla je kao elektrotehničar u 40-ima postao akademik, iako nije imao visoko obrazovanje. HAZU ima kao stalnu preporuku prijem mlađih i žena- pohvalio se Kusić.
Kad je o ženama riječ, ta se preporuka u Akademiji baš i ne osjeti, jer, od 139 članova HAZU samo je 14 žena, a nešto su prisutnije među „suradnim članovima“. Sasvim primjereno društvenom statusu žena kod nas…
Nemjerljiv doprinos Akademije pravosuđu (hm)…
Bez osobite nervoze, pa i znakova uvrijeđenosti, Kusić je saslušao kritike kolega znanstvenika na svoj i na račun Akademije kao zatvorenog organizma, nalik kakvom tajnom bratstvu. Tome, vjerojatno, kako je primjetio Ivica Đikić, pridonosi i činjenica da je rad članova Akademije kod nas plaćen, dok je u drugim zemljama volonterski. Zato je HAZU zatvoreno društvo, to je jedan krug ljudi koji se drži za sebe- ocijenio je Đikić.
Kusić svaku kritiku brzo i olako kvalificira kao paušalnu, i suprotstavlja joj uopćene pamfletističke izjave o velikim dosezima Akademije na svim područjima, a napose u području pravosuđa. Tkogod bi zlobno pomislio da je baš zato stanje u pravosuđu takvo…
Ali, nije samo o pravosuđu riječ. – Akademija je, a to Boris Jokić ne zna, napravila i smjernice za obrazovnu reformu i strategiju obrazovanja- pohvalio se Kusić, referirajući se na kritike bivšeg voditelja Ekspertne skupine za Kurikulum.
–Akademici su ljudi koji su stvorili trajna djela velike vrijednosti- „skromno“ je dodao. A što se tiče volonterskog rada, da i to je moguće, priznao je, ali o tome bi morao odlučiti Sabor od kojeg je Akademija i osnovana. Do tada akademici će primati za svoj rad oko pet tisuća kuna mjesečno. Ali, ljudi moraju znati koliko oni rade. – Oni ne rade samo 40 godina, rade doživotno- značajno će Kusić, uz konstataciju vrijednu pamćenja: „Akademija je referentno mjesto nacije.“
Točno. Kakva Akademija, takva i nacija…
Nema stava o Istanbulskoj konvenciji
Nikad HAZU nije bila tako pozivana kao otkako je Kusić na njezinom čelu, a njihovi stavovi sa znanstvenih skupova, kojih je samo lani bilo 428, kapilarno ulaze u društvo u svim područjima. Problem je što to mediji slabo prate, nisu zainteresirani, osim ako se radi o nekom spektaklu, kao što je slučaj s „Istanbulskom konvencijom“. O tome se HAZU nije očitovala, mora imati većinsko mišljenje za svoj stav. Akademija ne smije ići u politička i svjetonazorska pitanja- branio se Kusić.
– Vama je svjetonazorsko pitanje nasilje nad ženama?, lecnuo se voditelj Aleksandar Stanković.
– Ne, ali se pretvorilo u političko i svjetonazorsko pitanje- reći će akademik, odbijajući kazati što osobno misli o tome.
Možda je doista teško i bolno ( za žene , besumnje) pitanje nasilja nad ženama ( IK-a), ali zar je takvo i pitanje egzodusa mladih iz Hrvatske o čemu se Akademija nikad nije javno oglasila.
– Zašto?, pitao je u čak dva navrata Stanković. No, Kusić je tek rekao kako se on osobno o tome sto puta izjasnio, jer ga to stalno pitaju, ali je ostalo nejasno zbog čega to nije učinila i Akademija. Ili joj je to irelevantno…
Štrosmajer i JAZU, Kusić i Aviva
Govoreći o Josipu Jurju Štrosmajeru, inače osnivaču Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a što je na službenim stranicama HAZU-a u Štrosmajerovoj biografiji prešućeno, Kusić je kazao kako ne zna, nije čitao. Ali znade da su njegove zasluge nemjerljive za hrvatski narod i da je Hrvastku učinio europskom zemljom. Riječ Jugoslavija akademik nije uspio izgovoriti…
Komentirajući, pak, paradoks da neki naši nacitiraniji znanstvenici nisu članovi Akademije, od Rudana, Đikića, Jergovića, kamoli Arsena Dedića ( a nije im podoban bio ni Ivo Brešan) , Kusić je kratko kazao: Nisam čuo da su predloženi.
Na kraju, sasvim prikladno, razgovor s predsjednikom HAZU-a zaključen je pričom o njegovu suvlasništvu u Agrokorovoj Poliklinici Aviva, gdje je i predsjednik Upravnog vijeća. – Ta Poliklinika radi vrlo uspješno, otkad sam ja tamo više ne stvara gubitke. To je najstarija privatna poliklinika, s najvećim ugledom…
Šteta da se akademik Kusić više ne može kandidirati za još jedan mandat na čelu HAZU-a kad mu već sve tako ide od ruke.