Neovisni novinarski portal
19.12.2018.

POLITIKA
Urušavanje Sveučilišta : “Šimprage” na antireformskim barikadama

Urušavanje Sveučilišta :
“Šimprage” na antireformskim barikadama

Prorektor zagrebačkog Sveučilišta Miljenko Šimpraga/ Foto: Srednja.hr

Da ponovni izbor Damira Borasa za rektora zagrebačkog Sveučilišta neće donijeti ništa dobro za budućnost hrvatske akademske zajednice i Hrvatske kao priželjkivane zemlje znanja, pokazao je vrlo brzo sasvim neprimjereni istup najbližeg rektorovog suradnika, prorektora Miljenka Šimprage. Besumnje krivi čovjek na pravom mjestu priprijetio je reformskim snagama Ministarstva znanosti i obrazovanja preko Facebooka: „ Srećom po sve nas u sustavu nećete još dugo“. Što je pisac-egzekutor mislio ovom porukom nedostojnom uličnog grafitera, nekmoli prorektora jednog europskog sveučilišta? Doduše, sve niže rangiranog…

Šimpraga se oglasio na Facebooku komentarom na status državnog tajnika MOZ-a Tome Antičića koji je prenio objavu ministrice Blaženke Divjak sa prosvjeda Sindikata hrvatskih učitelja u kojoj ministrica sa zadovoljstvom konstatira kako je izlaskom pred prosvjednike demantirala teze o monologu Ministarstva i da je oduševljena podrškom učitelja reformi. U tome je dobila poticaj i državnog tajnika Antičića koji je podijelio njezinu objavu i dodao komentar: “MZO se ne skriva, dapače. Intenzivno razgovaramo sa učiteljima, posebno sa onima koji shvaćaju da su promjene i reforme nužne, i njihovi inputi su nam jako, jako korisni. Tako da, da, itekako demantiramo sindikalne vođe – strah od reformi je tu očito velik. A bez reformi u školstvu RH nema budućnosti…”, napisao je Antičić.

Zloćudni prorektor i lažna isprika

I odmah ga je dočekala Šimpragina zloćudna „jezikova juha“.

– Srećom po sve nas u sustavu da nećete još dugo- poručio je ministrici i tajniku. No, prava je nesreća za hrvatsko Sveučilište da takva osoba uopće može biti prorektor.
Post festum ovog neukusnog, primitivnog ispada, Šimpraga se brani kako je posrijedi njegova privatna prepiska na društvenoj mreži, ali ako se zbog toga treba ispričati, nema problema. Ako sam ne zna treba li ili ne treba, i ne osjeća potrebu za isprikom, čemu takva isprika uopće služi?!

Ministrica obrazovanja i znanosti Blaženka Divjak, očito je laka meta kojekakvih konzervativnih poluinteligenata, vjerojatno zbog činjenice da nije stranačka osoba ( mada iza nje stoji HNS, no nije član te stranke) i da ne uživa snažniju političku zaštitu. Ovih je dana najprije bila izložena primitivnoj kampanji iz kvazinovinarskih redova s „hrvatske kratkovidnice“ odakle je stigla optužba na račun kurikuluma iz hrvatskog jezika. U HTV-ovoj emisiji „Dobar dan, Hrvatska“ ispaljen je ćorak o navodno suspektnoj literaturi na popisu školske lektire koja promovira pedofiliju ( „opskurna“ knjiga Zorana Ferića kvari našu djecu ) . Pa je u iste diple zvonko zagrmjela i udruga Vigilare optužujući ministricu za „nevoljkost ili nekompetentnost da se ozbiljno pozabavi promoviranjem pedofilije, homoseksulanosti i rodne ideologije u hrvatskim školama“, zbog čega su zatražili od premijera Plenkovića da je smijeni.
Ispostavilo se da je posrijedi sasvim netočna informacija, širenje lažnih vijesti i puka objeda sračunata na diskreditaciju ministrice. Ali, nitko se zbog toga nije ispričao, a niti je HTV glupost, površnost i evidentnu neprofesionalnost svojih djelatnika, sankcionirao.

Seksualno nestabilni “tužitelji” ( ?)

Ministrica Divjak uzvratila je svojim frustriranim i , po svoj prilici, seksualno nestabilnim „tužiteljima“ da ih može biti sram što se upuštaju u etiketiranje i diskvalifikacije bez prethodne provjere činjenica čime pitanja obrazovanja i znanosti skreću na marginalne teme, a učenike drže taocima pojedinaca i skupina kojima unapređenje obrazovanja nije interes.
– Ja mislim da bi njih prije svega trebalo biti sram. Kao što bi trebalo biti sram i sve one urednike i sve one koji prenose lažne vijesti i pri tome ne provjeravaju činjenice- komentirala je ministrica ovaj besprizorni slučaj udruženog medijsko- konzervativnog udara na nju kao čelnu osobu u sustavu, te neinformirane i neuke čuvare nacionalnog ćudoređa koji permanentno iracionalno galame „to je vuk, to je vuk“, pozvala na stranice ministarstva gdje se mogu primjereno upoznati s kurikulima koji su manje-više spremni za eksperimentalnu provedbu.

No, to je bio tek prvi čin po svemu orkestrirane kampanje, očigledno, kontra reforme obrazovnog sustava. To dokazuje i nekontrolirani ispad prorektora Šimprage. Koji se toliko osilio nakon ponovnog Borasovog ustoličenja za rektora, da je izgubio kompas. Pa ureduje i izvan Sveučilišta. Pače u Ministarstvu. Prijeti besramno ministrici da joj je odzvonilo. Ako nije, on će, valjda, učiniti sve da joj ta dužnost prisjedne. I da ode. Da reforma obrazovanja stane. Jer, sustav je tako dobar da ga nipošto ne treba mijenjati. Vjerojatno, ponajprije zato što se u njemu „šimprage“ i „borasi“ ne bi snašli…

Državni tajnik mu je ironično otpisao jedino što je mogao : Lijepo je imati podršku za reforme.

Logična Budakova ostavka

Pogotovo kad takva podrška dolazi od prorektora za inovacije, transfer tehnologije i komunikacije Sveučilišta. Kako adekvatno! Prorektor je ne samo inovativan u svojim prijetnjama nego i vrhunski komunikator. Po mjeri totalitarnih ideologija i konzervativnih egzekutora. Koji strepe nad moralom društva kontaminiranim novotarijama 21. stoljeća. I rado bi kotač povijesti silom vratili unatrag, iako bi prorektor po prirodi svoga zvanja morao vući naprijed. Ali, u tome je njegova snaga, što svoje obrazovanje i svoju poziciju, koristi kao alat za obranu od napretka, reformskih zahvata, promjena uopće.
Otkud Šimpraga znade da Divjak i Antičić neće još dugo? Jel’ mu to Boras obećao ufajući se u svoj crkveni background i reference koje ga čine moćnijim od premijera „nečiste“ biografije i obiteljskog stabla ?

Žalosna je činjenica da društvo koje pretendira biti moderno i razvijeno danas bira Borasa za rektora Sveučilišta, a Šimpragu za prorektora, iako je bjelodano da su oba srednjovjekovnog kova i totalitarne uskogrudnosti neprijemčive bilo kakvim promjenama u sustavu. Jer ih je vrijeme pregazilo. Ali ih politika održava. Pogotovo ona s crkvenim insignijama…

Zar je onda imalo iznenađujuć potez Nevena Budaka koji podnosi ostavku na dužnost člana senata Sveučilišta u kojem vlada atmosfera straha i poslušnosti, u kojem se zatire svaka kreativnost i inovacija ?

Pravo je čudo da dosad kompletna hrvatska slobodnomisleća mladost nije napustila ovu zemlju. Ovdje se nemaju čemu naučiti, ovdje nemaju šanse biti priznati i cijenjeni zbog onoga što znaju i mogu, ovdje se znanstvenici ignoriraju i negiraju, velikodušno im se otvaraju vrata države da što prije odu iz nje kako bi kvaziznanstvenici i plagijatori ( makar i bez Pave Barišića ) kod kuće mogli nesmetano prodavati rog za svijeću i čuvati čistoću hrvatskog nacionalnog bića, misli i djela. U vjekove!

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI