U srcu kamenite Dalmatinske zagore, negdje u blizini mjesta Prapatnica i Ljubitovica, baš na besmislenoj granici između Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije, uz državnu cestu broj 58 može se naići na slikovita brda smeća. Usred ljupke prirode divljaci među nama kontinuirano odlažu svakojaki otpad, od građevinskog smeća preostalog od preuređenja soba, kuhinja i kupatila u apartmane za iznamljivanje turistima, plastičnih kanti od boja, motornog ulja i goriva, starog željeza, plastičnih cerada i vreća, razlupanih keramičkih pločica, razvaljenog betona, kaučeva, frižidera, ormara, automobilskih guma… i tako dalje.
Prizor uz cestu Šibenik-Boraja-Trogir je samo jedna od bezbrojnih lokacija, tzv. divljih odlagališta, a kakva najčešće na proljeće, uoči građevinskih priprema za turističku sezonu, niču posvuda po vrtačana, žbunjima i šumarcima.
Da žalost bude veća, domaćinstva imaju pravo besplatno odložiti tonu otpada na službena odlagališta, a svaku sljedeću tonu plaćaju tričavih 25 kuna. Ali ne: jednostavnije je smeće utovariti u autoprikolicu ili kombi, pa ga istresti u majku prirodu, u opjevani dalmatinskozagorski zavičaj.
I zadnjem optimistu postane jasno da ova država i dalje nastanjena bezumnim divljacima koji nemaju ni namanju svijest o potrebi očuvanja vlastite sredine, te su potpuno ekološko onesviješteni, i usput sami sebi truju i vodu i zemlju. I da će tako vjerojatno ostati još desetljećima.
Jednako dugo koliko će i talog društva najčešće obavljati najvažnije funkcije u bitnim institucijama.
Prigodni natpis u Tromilji kod Šibenika (foto TRIS/G. Šimac)
Dobro došli na smeće (foto TRIS/G. Šimac)
Dobrodošli na smeće (foto TRIS/G. Šimac)
Brda obnovljivog smeća na granici (foto TRIS/G. Šimac)
Eh… (foto TRIS/G. Šimac)
