Neovisni novinarski portal
25.2.2018.
KOMENTARI / POLITIKA
Franko Vidović i Milijan Brkić (Foto HRT)

Milijan Brkić i novo zazivanje velike, crno-crvene koalicije:
HDZ bi dijelio odgovornost, ne i vlast!

Franko Vidović i Milijan Brkić (Foto HRT)

– Nema nama naprijed dok HDZ i SDP ne sjednu zajedno za stol- izjavio je po povratku iz Frankfurta, valjda potaknut pozitivnim njemačkim iskustvima, a možda i kakvim poticajnim razgovorima, nitko drugi do li potpredsjednik Sabora Milijan Brkić, eksponent tzv. tvrde desne struje unutar ( desnog ) HDZ-a. Što je Brkić htio ovom porukom, koju se potrudio objaviti i na svom FB profilu da zahvati što širi publicum? Zašto HDZ-ova reprezentacija, i to ona uz koju se vezuje atribucija ultraške, ponovo gura ideju tzv. velike crno-crvene koalicije? Jesmo li zbilja tako blizu dna kad je HDZ-u i „ jugokomunistička, antihrvatska“ ljevica ne samo poćudan, nego i poželjan politički partner?

– Volio bih da u Hrvatskoj dođe vrijeme kada će HDZ i SDP napokon u miru razgovarati o budućnosti Hrvatske i da se razgovara snagom argumenata bez ikakvih ideoloških podjela- zazivao je svehrvatsku slogu postfrankfurtski Brkić poput preobraćenog demokrata par excellence. U čemu je stvar? Što se to događa i je li ova država u još težem stanju negoli nam se to i u napadu pesimizma čini?

Brkićeva “svehrvatska sloga” i Tuđmanova vlada nacionalnog spasa

Brkić je u Frankfurtu sudjelovao na tribini koja se bavila teškom i osjetljivom temom „nove hrvatske migracije“ i shvatio, tek kad je otišao vani, da je „iseljenički val puno pogubniji nego svi dosadašnji jer odlaze cijele obitelji i visokoobrazovani ljudi, koji su „gotov proizvod“ i u čije je obrazovanje država uložila“. Neke se stvari, zbilja izdaleka bolje vide…
Samo, zna li Vaso zbog čega nam se to događa, ili mu je bitno jedino kako odgovornost za masovni egzodus iz zemlje podijeliti s drugim političkim akterima? Pa bi i s „crvenim vragom“ paktirao, e da krivnja ne bi pala na „jedina, autohtono hrvatska“, HDZ-ovska pleća! Na one koji su Hrvatsku stvarali i oslobađali, pa su je u ime “zasluga za narod i domovinu” i opljačkali. I sad se čudom čude da mladi, obrazovani ljudi, zajedno s obiteljima, odlaze iz ove „lude kuće“…
Ideje o stvaranju „velike koalicije“ stare su gotovo koliko i samostalna Hrvatska. Jedino je Franji Tuđmanu pošlo za rukom takav politički konstrukt i ostvariti 1991./1992., kroz Vladu demokratskog jedinstva ( nacionalnog spasa) na čelu s Franjom Gregorićem, ali, budimo realni, samo zbog rata na kojem su mobilizirane sve značajnije političke snage u zemlji. Rat je trajao četiri godine, a koalicijska vlada demokratskog jedinstva niti godinu dana. I više nikad ta zamisao nije uspjela postići niti razinu ozbiljnije javne polemike, kamoli kakvog praktičnog razmatranja. Iako u javnosti, pa i među tzv. političkim elitama, ta ideja figurira kao nešto što će nam se dogoditi prije ili poslije. Bilo bi bolje da to bude poslije, jer za takvu koaliciju Hrvatska danas nije spremna.

Savez u kojem bi SDP više izgubio nego HDZ dobio

Ovo je primitivna, nezrela demokracija rodijačkog, lopovskog mentaliteta, isključivosti i netolerancije spram svih koji su drugačiji, s izraženim revizionističkim tendencijama i agresivnim rehabilitiranjem ustaškog zločinačkog NDH režima. Ovo je država u kojoj se zatire i negira antifašizam, ruše antifašistički spomenici, a spomen-obilježja HOS-a s ustaškim pozdravom „za dom spremni“ čuvaju 24 sata . Ovdje se zločini slave i komemoriraju, a heroji rata ignoriraju ili negiraju. Što bi takvoj državi donijela crveno-crna koalicija HDZ-a i SDP-a? Novo jednoumlje. Dokidanje ionako skromnih dosega demokracije i parlamentarizma, a narod ne bi imao više ni motiva ni razloga izlaziti na izbore jer, kako god birao, vlast bi se krojila drugdje. Iza zatvorenih vrata vodstava dviju najvećih stranaka, koje bi dijelile i odgovornost i zasluge. A kako su političari lako kvarljiva roba vjerojatnije je da bi SDP u tom dvojstvu više izgubio na kredibilitetu negoli bi HDZ dobio( na demokratskoj korekciji).

Nije Hrvatska Njemačka ( ili Austrija) pa da ima pravo očekivati da se suradnjom dviju najrelevantnijih političkih opcija država unapređuje i reformski izgrađuje. Prije će biti da bi izgubili i ono što smo u demokratskom smislu jedva u ovih 28 godina stekli…
HDZ, pa i ovaj navodno umiveni, predvođen Andrejem Plenkovićem, 2016. je pakt sa SDP – om odbacio kao nepoželjan, i priklonio se Mostu. Ali, bila je to jalova koalicija koja je dvaput podbacila u dvije godine. Srećom na Ivanu Vrdoljaku i pragmatičnom HNS-ovom restlu koji je nakon javnih laži i tajnih istina spremno popunio prazninu nastalu u HDZ-ovoj koalicijskoj prtljazi. Taman kad se činilo da HDZ više nema s kime formirati vlast, našao se Vrdoljakov HNS željan moći i vlasti bez izbora.

Vlada se hvali uspjesima, a priželjkuje “demokratsko jedinstvo” ?!

Kao i sve njihove prethodnike koji su dosad na sličan način kolaborirali s HDZ-om, cijenu političkog konvertitstva i prevare birača platit će već na sljedećim izborima. Izađu li sa samostalnom listom teško će preko praga, pa je izglednije da će ih se nekolicina šlepati doživotno s listom HDZ-a bez vlastitog političkog identiteta i obraza. Uostalom, sve smo to već vidjeli s HSLS-om, dijelom i s HSS-om, a ni HSP nije prošao bolje. Zašto bi takav savez SDP- u bio honoriran?

Danas nismo u ratnoj opasnosti, a HDZ i Plenković ne propuštaju nijednu priliku pohvaliti se blistavim rezultatima koje ova vlada postiže, od smanjenog deficita, javnog duga, nezaposlenosti do rasta BDP-a, izvanrednih turističkih rezultata, reformskog zamaha u obrazovanju, zdravstvu, upravi itd. itd. Čak će, navodno, i Agrokor uspješno restrukturirati ostane li i lipa za poslovanje zdravih dijelova koncerna nakon što ga temeljito pohara ergela preskupih savjetničkih genijalaca. Ako je tako dobro, čemu tražiti pomoć i potporu političkog suparnika?
Konsenzus se ionako može postići kad su doista bitna pitanja od nacionalnog interesa posrijedi, kao što je bio slučaj s arbitražom o granici sa slovenskim susjedima. Na isti način se može ostvariti konsenzus oko populacijske politike i problema s masovnim „odljevom mozgova“ i novom hrvatskom emigracijom, ako tu politiku vlast znade kvalitetno artikulirati.
No, Vaso Brkić priželjkuje zajedničku politiku HDZ-a i SDP-a oko zaustavljanja iseljavanja iz Hrvatske a da ne prepoznaje razloge, ili ih ne želi prepoznati, zbog kojih nam najpotentniji dio društva okreće leđa i svoju priliku traži drugdje. Saučesništvo u politici bilo bi i saučesništvo u mogućoj krivnji.

Svi su oni isti!

Nije da je i SDP sasvim imun na taj sirenski zov iz vladajućih HDZ krugova. Neki bi htjeli biti dio vlasti, pa i kad bi to značilo ostati bez časti. Nije ni Saucha jedini! Ima takvih itekako, i istrčat će jednog dana na taj teren kad u vlastitoj stranci ne budu vidjeli doglednu priliku da participiraju u vlasti. Što SDP bude slabiji, to će takvih igrača na HDZ-ovoj klupi biti sve više. Možda tvrdi, robusni Milanović ne bi paktirao s Karamarkom iz temeljne mentalne higijene, ali ni s Plenkovićem zbog taštine, ali „svileni“ Bernardić i Plenković taj bi deal mogli jednog dana napraviti. Jer, niti je Plenković „autentični HDZ-ovac“, a niti je Bero punokrvni SDP-ovac. Konačno, zar nije odmah nakon izbora za šefa SDP-a uputio ljubazno pismo premijeru Plenkoviću i zatražio razgovor s njime?

O velikoj koaliciji govorio je i Vlado Šeks, Mostovi Grmoja i Petrov,  ali i Ivan Jakovčić, bilo je njezinih tiših i glansijih zagovornika s desne i lijeve strane. No, nikad motivi nisu bili valjani ni iskreni. A rezultat takve suradnje u današnjim okolnostima rastućeg nacionalizma, natražnjaštva i konzervativno-klerikalne zadrtosti, reduciranja prava manjina i prava žena, ignoriranja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, što nas u svijetu predstavlja kao jednu malu, antipatičnu, svadljivu zemlju za rastući govor mržnje i regresije, potvrdio bi staru tezu rezigniranog puka: Svi su oni isti. I da, tada bi doista i bili – ISTI!

Tags: , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI