Andrej P. i Ante R.
Prije nekoliko dana na TRIS-u smo prognozirali da bi Ante Ramljak mogao Andreja Plenkovića doći glave, ili će premijer svoju glavu spašavati Ramljakovom. Možda u paketu s Martinom Dalić, potpredsjednicom Vlade kojoj je premijer bezrezervno vjerovao. No, to su, izgleda tempi passati. Danas se čini vrlo izglednim da bi izvanrednom vladinom povjereniku za Agrokor moglo odzvoniti, ali ne prije ugovornog roka koji istječe 10.travnja, jer bi u protivnom državu mogao preskupo koštati. Je li Plenković izmanipuliran i preveslan poput pučkoškolca od svoje prve suradnice u Vladi?
Oko Ramljaka se slaže afera za aferom. Otkako je izbio skandal sa enormnim honorarima jakih savjetničkih snaga, njih čak 141, među kojima je i bivša tvrtka izvanrednog povjerenika Texo Management, pa potom uhićenje Marijana Stričevića osumnjičenog za pronevjeru 833 tisuće kuna iz TLM-a gdje je 2015. bio predsjednik uprave čak triju TLM-ovih društava, a tek s uhićenjem ispostavit će se da je i on jedan od Ramljakovih posebnih savjetnika za Agrokorove nekretnine u Srbiji, javnost se zbunjeno pita što je sljedeće.
Odlaze Ramljak, a i Dalić… ?
Prema informacijama iz izvora bliskih Vladi, saznajemo da bi premijer dao sve da se može ovog trenutka riješiti Ante Ramljaka, ali to nije moguće ponajprije zbog njegova ugovora s velikim financijskim osiguračima, a k tome otvorilo bi se i pitanje što s mnogobrojnim konzultantima, angažiranim kao podizvođači glavnog konzultanta AlixPartnersa, koji su se također ugovorno osigurali za slučaj jednostranog raskida ugovora. Kad bi se sav taj teret financijskih obveza sručio na državni proračun, uz havariju koja se već dogodila s Agrokorom, država bi se našla pred pravom kataklizmom. A teret odgovornosti pao bi na nikog drugog nego predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Koji panično pokušava detektirati krivca koji ga je doveo u ovu situaciju. Slučaj Agrokor za ovu Vladu dobiva efekte najrazornije bombe.
Ako je naš izvor u pravu, premijer intenzivno traži Ramljakovog nasljednika, a od srpnja bi se odrekao i daljnjih usluga svoje potpredsjednice, ministrice gospodarstva Martine Dalić koja je, kažu, odgovorna za angažman Ante Ramljaka kao izvanrednog povjerenika za Agrokor. Doduše, uvijek je prije svih odgovoran predsjednik Vlade, a njegov je problem što je apsolutno vjerovao Dalićki i prepustio joj vođenje cijelog postupka sanacije i restrukturiranja Agrokora uključujući i pisanje Lex Agrokora. Sivu eminenciju cijelog postupka čine, tvrde naši izvori, Martina Dalić, Borislav Škegro, Tomislav Matić iz Texo Managementa… Ali, nakon recentnih afera definitivno je poljuljano Plenkovićevo povjerenje u potpredsjednicu Dalić, i početkom ljeta i ona bi mogla napustiti Vladu, uvjeravaju nas iz dobro obaviještenih krugova.
Inače, slučaj Agrokor dobiva pomalo sve karakteristike punokrvnog krimića, ili još bolje filma katastrofe. Malo pomalo klupko se odmotava, pa se tako razotkriva kako su stari pajdaši iz ranijih godina , a napose iz vremena kada su bili angažirani na sanaciji TLM-a, Ramljak i Stričević, s istim ambicijama zaigrali svoje role i u Agrokoru. Doduše, u TLM-u je Ramljak bio lobist-savjetnik za mjesečnu plaću od pet tisuća eura, a Stričević je bio predsjednik uprave čak triju društava TLM-a s plaćom od 60-ak tisuća kuna.
Ramljak-Stričevićeva obećanja i “veze”
Ramljaka je iz banke u Klagenfurtu, navodno, u Vladu doveo još Radimir Čačić za pomoćnika ministra gospodarstva zaduženog za energetiku. Zbog te njegove pozicije Loran i Marko Pejčinoski, bivši vlasnici TLM-a, vjerovali su da im Ramljak može pomoći osigurati jeftiniju struju iz HEP-a za Tvornicu. No, od njega tu nije bilo nikakve pomoći. Baš kao što ni Marijan Stričević nije osigurao obećani kredit HBOR-a kasnijem vlasniku TLM-a, ruskom biznismenu Igoru Shamisu kojega je, prema tvrdnjama samog Rusa, upravo Stričević nagovorio da dođe u Hrvatsku i TLM. Uvjeravao ga je, kako će kasnije novinarima ispričati sam Shamis, da će mu sva vrata Vlade biti u svako doba biti otvorena, da će mu HBOR dati kredit, da će mu investicijska sredstva biti zajamčena za pokretanje proizvodnje, a sve zbog Stričevićevih, navodno, jakih političkih veza. Na kraju , ni kredita ni pomoći od Stričevića, tek izdaja koja je neočekivano uslijedila…
Jer, u međuvremnu se Shamisov predsjednik uprave Marijan Stričević “ skompao“ s bivšim čelnikom TLM-a Tonćijem Kandidom, postali su kućni prijatelji i skovali, pričat će poslije Shamis, pakleni plan. Shamisu su dali “nemoralnu ponudu”, da od njega preuzmu TLM za tričavih 300 tisuća eura koje su bili spremni platiti u tri godine i tri obroka, a s tim svojim “spasonosnim” planom za TLM navodno su upoznali i tadašnjeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka. Ruskom vlasniku su čak zaprijetili ako ne prihvati ponudu da će mu biti zatvorena sva vrata kod Vrdoljaka, a da će ga u medijima diskreditirati kao prevaranta i kriminalca, per fin, da će mu za vrat sjesti i SOA ( ???)
Stričevićeva “urota” protiv Shamisa
Igor Shamis TLM je preuzeo u ožujku 2015. od Lorana i Marka Pejčinoskog i na čelo uprava triju društava instalirao Stričevića kao svog čovjeka od povjerenja. Kako su Stričević & com. upravljali kompanijom dostatno govori podatak da su u 40 dana uspjeli spiskati na reprezentaciju, putovanja, odvjetničke i savjetničke usluge, PR, ručkove itd. gotovo 4 milijuna kuna! Samo za plaću Marijana Stričevića otišlo je, o čemu je obaviještena javnost, čak 109.464 kuna plus gorivo koje je potrošio u iznosu od 6.240 kuna. Ukratko, kako su tada objavili mediji, uprava TLM Aluminiuma ( Stričević i Kandido) u 40-ak dana imali su izdatke od čak 3,8 milijuna kuna.
I tako je, nakon “nemoralne ponude” svoga dojučerašnjeg prijatelja i partnera, Shamis bio prisiljen već u srpnju ( nakon četiri mjeseca od preuzimanja TLM-a) smijeniti cijelu upravu na čelu sa Stričevićem, pače, podijeliti im otkaze zbog planirane „ urote“. I tada, kao privremeno rješenje, u funkciji zamjenika predsjednika uprave na Stričevićevo mjesto dolazi član Nadzornog odbora TLM-a Živko Lakoš, inače djelatnik Jadranske banke, najvećeg TLM-ovog vjerovnika. Lakoš je, stoga, zajedno sa Stričevićem, osumnjičen za izvlačenje 833 tisuće kuna iz TLM-a, jer je potpisivao račune Shamisu za, navodno, neopravdane izdatke. U TLM-u, međutim, mnogi tvrde da je Lakoš kolateralna žrtva, i da je u dobroj vjeri potpisivao sporne račune “gazdi” ( tereti ga se za oko 80 tisuća kuna ) , držeći opravdanim njegova putovanja i pregovore sa Švicarcima oko osiguranja investicijskih sredstava za pokretanje proizvodnje u TLM-u. Također se ističe kako je Lakoš bio jedan od najvećih zagovornika dolaska slovenskog Impola u TLM kao spasonosnog rješenja, pa je, ističu, dvojbeno zašto bi on zajedno sa Stričevićem bio na optuženičkoj klupi. No, to je stvar institucija kaznenog progona…
Kako bilo, kad je smijenjen Stričević, i “veliki TLM-ov lobist” Ante Ramljak ostao je bez angažmana i apanaže od pet tisuća eura mjesečno u TLM-u, za koje nitko ne zna reći čime ih je zaslužio.
-Mene je u Hrvatsku doveo Marijan Stričević, i on je napravio ovu atmosferu i kriv je za sve što se dogodilo u TLM-u- optuživao je ruski poduzetnik u rujnu 2015. na konferenciji za novinare svoga prijatelja Stričevića
– Ja nisam znao ni situaciju ni ljude kad sam došao ovdje i na veliku žalost, odluke koje sam donio bile su pogrešne. A nakon svega Stričević je odlučio i mene maknuti iz poduzeća- žalio se izigrani Shamis novinarima. TLM je otišao u stečaj koji je Igor Shamis doživio kao svoj moralni i financijski poraz. A Stričević, Ramljak i Kandido, protiv kojeg se također vodi postupak zbog gospodarskog kriminala, odnosno inkriminacija u TLM-u gdje je, prema optužnici, zajedno s Markom i Loranom Pejčinoskim te Andrašom Brodnjakom, oštetio TLM i Jadransku banku za oko 170 milijuna kuna, našli su se “na ulici”. Kandido je bio pritvoren mjesec dana, ali je nakon plaćene jamčevine od milijun kuna pušten da se brani sa slobode. U međuvremenu je “zaradio” još jednu optužnicu za izbjegavanje plaćanja carinskih pristojbi. Ima vlastitu privatnu tvrtku Canal d.o.o., a sa Stričevićem je tijekom njegovih šibenskih dana bio kućni prijatelj. Neki se pitaju nije li i on dobio kakav savjetnički angažman u Agrokoru…
Godišnja direktorska plaća u Americi mjesečni je honorar u Agrokoru!
Ramljak je poput top- menažera i prvorazrednog znalca nakon neslavne epizode u TLM-u, avancirao do položaja vladinog izvanrednog povjerenika za Agrokor i dobio de facto odriješene ruke da postupak sanacije i restrukturiranja posrnulog Todorićevog koncerna vodi kako zna i umije. Kao glavnog konzultanta izabrao je tvrtku AlixPartners , koja je , pak, kao svoje podizvođače angažirala domaće konzultante. Ramljaku ih je ukupno na dispoziciji čak 141 ,a među njima je i njegova bivša tvrtka Texo Management u kojoj su sjedili samo on i Tomislav Matić s dvije administrativne djelatnice, i obilato je nagradio – honorarom od 250 tisuća kuna tjedno, odnosno 12 milijuna godišnje! Kako je ovih dana izjavio Goranko Fižulić komentirajući precijenjene Agrokorove savjetnike, direktor u Americi zarađuje 120 do 180 tisuća dolara godišnje bruto, a toliko u Agrokoru naplaćuju mjesečno!
Nije „izvanredni“ Ramljak zaboravio ni svoga starog prijatelja Marijana Stričevića , koji je nekoć radio u tvrtki Delta srbijanskog tajkuna Miroslava Miškovića na ruskom tržištu, pa je i njega u prosincu 2017. zaposlio kao savjetnika za Agrokorove tvrtke u Srbiji ( preko Idee Beograd). Da nije prije neki dan uhićen na prijelazu Bajakovo i odmah nakon davanja iskaza u policiji svojevoljno podnio ostavku na savjetničku dužnost, teško da bismo znali da je i on u Ramljakovom savjetničkom timu. Tko zna ima li još takvih iznenađenja…
Da se takve stvari mogu događati u nekoj kompaniji, još nekako, ali da takve ljude može angažirati Vlada jedne, navodno, uređene demokratske države, i to na rješavanju apsolutno najvećeg gospodarskog problema koji dramatično prijeti nacionalnoj sigurnosti zemlje, e to je, pak, posve neshvatljivo. Hoće li, zaboga, bar ovaj put itko odgovarati za ovu neprocjenjivu štetu za državu i njezinu nezamislivu blamažu?
