Neovisni novinarski portal
20.8.2018.
IZDVOJENO
Prepuna dvorana HND-a (Foto: TRIS)

Komemoracija za Predraga Lucića:
Nije bio urednik s velikim ‘u’, nego s velikim ‘the’

Prepuna dvorana HND-a (Foto: TRIS)

Nekoliko stotina ljudi jučer je dupkom prepunilo veliku dvoranu Novinarskog doma u Zagrebu na komemoraciji za splitskog novinara, pisca, redatelja i urednika Predraga Lucića. Jedan od osnivača tjednika Feral Tribune, preminuo je proteklog tjedna u 54. godini života.

– U svim novinama u kojima je radio, Predrag je ostavio jasan i neizbrisiv trag. U svim formama u kojima se izražavao dosegnuo je vrhunac. Ostaje nam samo da i dalje učimo od njega. Znam da zvuči kao otrcana fraza, ali to je jasna i neupitna istina. Kao novinar i kao čovjek, Lucić je uvijek odbijao biti dijelom čopora. Bio je novinar ne samo s velikim „n“, već sa svim velikim slovima, onakav novinar kakvi bismo svi trebali biti – nepokolebljiv i nepotkupljiv, predan istini i pravednosti – rekao je na početku komemoracije Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.
– Hrvatski P.E.N. centar bio je ponosan što je Predgrag Lucić bio naš član – rekla je Nadežda Čačinović. – To nije svojatanje, niti mogu tvrditi da je bilo obrnuto. Na njegovu primjeru moramo shvatiti da ne smijemo misliti da je borba za slobodu izražavanja i istinu nešto tegobno i surovo. Lucić nam je pokazao da se to može raditi radosno. Kad sam se s njim družila, i kad vidim vas ovdje, shvatila sam da mi ipak živimo bolje od onih koji lažu, kradu i tlače.
U ime Hrvatskog društva pisaca, okupljenima se obratio Kruno Lokotar, urednik Lucićevih knjiga. – Zapravo mu i nisam bio urednik. Predrag je bio urednik. Bio je urednik novina i knjiga biblioteke Feral Tribune. Ja sam bio samo skretničar. Nije bio urednik s velikim ‘u’, nego THE urednik.
Govorila je i novinarka Sanja Modrić. – Za Predraga smo se već neko vrijeme bojali da ide. Predragova škola, neregistrirana u ministarstvu Blaženke Divjak, i dalje radi. Kad čovjek piše, sa stražnje strane glave uvijek ga neki glas pita: „Što bi o ovome tvome što pišeš rekao onaj netko koga poštuješ?“ Taj autoritet ostat će Predrag. Nije on nikad sebi na glavu stavio aureolu, no njegovu veličinu ovdje ne treba dokazivati. Ta mu uloga ostaje da novinarstvu pokazuje put, da postanemo bolji ljudi i veći profesionalci. Utješiti se ionako ne možemo.
Igor Lasić, novinar Novosti, istaknuo je da je imao sreću da mu Predrag Lucić bude urednik u Feralu. – Na njega bi se mogla primijeniti ona feralovska, da je bio čovjek, drug i starješina. Meni kao tada mladom novinaru, Predrag je od početka bio oslonac, urednik i suradnik. Onaj koji ti ostavi dojam da si uspio sam svojim snagama doći do neke žurnalističke vrijednosti. Neizostavan u obrani slabijeg, bio je naša Lucipedija, čovjek nevjerojatnog, enciklopedijskog znanja.
– Članstvo u Feralu plaćalo se posebnim stanjem uma i duha – govorio je novinari teolog Drago Pilsel. – I to tako što se zauzimalo za obespravljene, za sve manjince, za osiromašene. Na kraju balade će uvijek biti najvažnije jesmo li umjeli biti pošteni, uspravni ljudi, jesmo li nekome barem jednom pružili čašu vode s ljubavlju, jer Bog nas neće ni za što drugo pitati.
Boris Pavelić, novinar riječkog Novog lista i autor knjige o Feral Tribuneu „Smijeh slobode“, kazao je da je Lucić ljude dizao i davao im novu snagu da nastave dalje. – Sve što možemo danas je reći mladim novinarima da idu u arhive i čitaju te tekstove. To je zlatni rudnik. Da barem pokušamo poslušati taj glas solidarnosti, prije svega zbog nas samih, a onda i zbog uspomene na toga velikog čovjeka, pa da nađemo tu snagu koja nam nedostaje i ovo društvo promijenimo na bolje.
Lucićeve satirične pjesme jučer je u Novinarskom domu recitirao Vili Matula, koje su, glede&unatoč, sinoć izazvale i smijeh okupljenih.
Na kraju, kao podsjetnik na realnost u kojoj živimo, poslužila je poruka koju je nepoznat netko flomasterom nažvrljao na isprintanom pozivu  za komemoraciju na ulazu u HND, dok je oproštaj od Lucića na katu iznad još trajao: „Za dom spremni“. Vili Matula, kao da je znao, pročitao je na samom kraju i ovo:
Za HNK – spremni!

 

Pred teatrom, pokraj ušća
Rijeke Rječine,
Stala braća da zabrane
Javne tribine.

 

Stoji Hrvat do Hrvata,
Uljuđeni svi:
Nećete u kazalište
Dok smo živi mi!

 

Viče Biondić, Keleminec,
Viče Armada…
Baci kriglu, goni bandu
Van iz teatra!

 

Korak naprijed, Thompson gotovs,
Svi na Zajca, svi:
”Za dom – spremni!” pjevat ćemo
Ko u operi!

 

Neće nama kazalište
Vodit Oliver,
Vodit će ga domoljubi,
HaDeZe i kler!

 

Čujte, pičke mirotvorci,
Bando četnici:
Stići će vas naša ruka
I na Žabici

 

Stići će vas Božja pravda
Zvana Armada –
Sudit će vam dragovoljci
Mile Biondića!

 

Slušajte sad poruku
Iz naše birtije:
Nećemo u kazalište,
Nismo ni prije!

 

Oj Hrvati, braćo mila
Ispred HNK,
Nek’ u mraku svatko svoju
Žrtvu sačeka!
Žrtvu sačeka!
Žrtvu sačeka!

 

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI