Neovisni novinarski portal
15.12.2017.
POLITIKA
Koliko Crkva troši, a koliko zarađuje/ To su informacije samo za podobne medije…

Koliko Crkva troši, a koliko zarađuje/ To su informacije samo za podobne medije…

Kad je potkraj studenoga Papa Franjo u Domu Svete Marte tijekom propovijedi vjernike upozorio na sve izrazitiju „trgovačku ćud“ Crkve, nije to učinio nimalo usputno, a ni populizma radi, kako mu to neki svećenici spočitavaju. Papa se naprosto ne slaže sa sve razvijenijim osjećajem za biznis u crkvenim redovima i dominacijom materijalnog nad duhovnim, što nije u skladu  ni s istinskom vjerom, a  ni poslanjem Crkve. Ali, dok Papa govori jedno, župnici i biskupi promiču nešto sasvim drugo. Dok Papa zagovara besplatnost, Crkva je sve zahtjevnija i skuplja…

Tučepski župnik ne vidi ništa sporno u zlatnom kaležu, vrijednom 10 tisuća eura,  kojeg su mu donirali župljani, jer je on to poželio. Šibenska biskupija, poznata i po iznajmljivačkoj, turističkoj ( i ugostiteljskoj ) djelatnosti, od posjetitelja koji uđu u Katedralu sv. Jakova zaradi godišnje oko 1,2 milijuna kuna, ali ne drži obvezom građanima  otkriti u koje svrhe taj neoporezovani prihod troši…

Papa Franjo: Bog nas je spasio besplatno!

Novac je u Crkvi itekako na cijeni, vjera se maksimalno komercijalizirala i pretvorila u vrlo unosan posao. Naplaćuje se baš sve, od obilaska vjerskih hramova, prodaje voštanica, naplate sakramenata, do kojekakvih oprosta, iako su svećenici zapravo državni namještenici, plaćeni iz proračuna, novcem poreznih obveznika, jednako vjernika i ateista. No, svećenstvu nitko ne zamjera, ponajmanje da bi ikomu palo na pamet da problematizira,  njihov „rad na crno“ za koji se „civili“ sankcioniraju.

– Bog nas je spasio besplatno, ništa nam nije naplatio. Koliko puta s tugom ulazimo u hram u nekoj župi ili biskupiji, a da ne znamo jesmo li u Božjoj kući ili u supermarketu jer tamo se trguje i postoji cijena za sakramente. Nedostaje besplatnost- rekao je Papa u Svetoj Marti pozivajući „božje namjesnike“ na budnost, služenje i besplatnost kao tri osnovna postulata Crkve, podsjećajući svoje prijatelje i „kolege“  da „kao što su Juda i njegova braća ponovo posvetili hram koji su obeščastili pogani, tako je Isus izbacio trgovce iz doma Jahvina koji se pretvorio u leglo lopova“.

No, zaludu Papa vapi povratku iskonskoj vjeri i dobru u čovjeku spremnom služiti drugome. Besplatno! Crkveno služenje odavno ima svoju cijenu, i ma koliko je država Vatikanskim ugovorima ratificiranim 1997. i 1998. preuzela obavezu kontinuiranog financiranja Crkve i njezinih namještenika, poriv za stjecanjem i multipliciranjem imovine u Crkvi je sve snažniji i žilaviji.

(Sekularna) država financira Crkvu stotinama milijuna kuna

Država prosječno godišnje Katoličkoj crkvi iz proračuna osigurava oko 600 milijuna kuna , a svim ostalim, većim, vjerskim zajednicama ( srpskoj pravoslavnoj, židovskoj, islamskoj) ukupno 20 milijuna kuna. Samo za plaće klera, njihovu karitativnu djelatnost i obrazovanje svećenika, kako je u listopadu 2016.objavio Novi list, država je, temeljem ugovora o tzv.gospodarskoj djelatnosti, izdvajala 280 milijuna kuna, još 200 za plaće vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama, a također je financirala i Katolički bogoslovni fakultet i njegove područne studije . Država plaća  i Vojni ordinarijat ( 11 milijuna kuna), dušebrižničku službu u MUP-u, hodočašća policajaca ( 3,5 milijuna ) , dušebrižništvo u bolnicama i domovima socijalne skrbi ( 1,3 milijuna ). Uza sve,  iz državnog proračuna se redovito izdvaja i za zaštitu crkvenih spomenika kulture, za što je lani osigurano oko 60 milijuna kuna, a ove godine je Ministarstvo kulture, što za zaštitu i obnovu pokretnih, a što nepokretnih kulturnih dobara iznos povećalo na gotovo 100 milijuna kuna!

Istodobno, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek na Danima elektroničkih medija u Sv.Martinu na Muri , potkraj studenoga, otvoreno kaže kako nema novaca u proračunu za poticanje pluralizma, napose neprofitnih , medija, pa im utješno obećava distribuciju novca – Europskog socijalnog fonda! Dakle, za medije nema novca iz hrvatskog državnog proračuna, pa im je nadati se europskom ,  ali ga za crkvene potrebe ne smije manjkati…

Pored svih državnih izdvajanja za Katoličku crkvu ( i ponešto za ostale vjerske zajednice ), za plaće i mirovine njezinih „službenika“, Crkva ostvaruje i nimalo zanemarive vlastite prihode. Na koje, nota bene, ne plaća državi porez. Niti joj podnosi svoja financijska izvješća, niti podliježe revizijama…

Crkveni “taksovnici”  i “cjenici”

Vjernici doniranjem Crkve kupuju oproste od grijeha, nadu u sreću i zdravlje, u zagrobni život, rajsko mjesto na drugom svijetu. Daju koliko god mogu. Neki čak i kreditiraju izgradnju novih crkava. Plaćaju sve crkvene usluge. One su prema „cjenovniku“ Zagrebačke metropolije ( zagrebačke nadbiskupije, varaždinske, bjelovarsko-križevačke i sisačke biskupije) , dostupne na Internetu, 50 kuna za recitiranu svetu misu, a 130 za pjevanu, za Gregorijanu je cijena čak 2 tisuće kuna, za vjenčanje 250-300, sprovod stoji 300 kuna, krizma 100 , rodoslovlje 350 kuna, a kojekakve mistične pristojbe za raznorazne oproste  su 25-50 kuna ( oprost od maloljetnosti je, primjerice, 50 kuna, kao i oprost od krvnog srodstva ili od zapreke zločina…), dnevnica župniku ili kapelanu za obavljanje blagoslova obitelji je 400 kuna itd. Propisano je također, da se siromašnim „strankama“ usluge naplaćuju 50 posto jeftinije, a iznimno siromašnima bi usluge trebalo pružiti gratis.

Pokušali smo i od Šibenske biskupije doznati kakav je njihov „taksovnik“ usluga, koliko od sakramenata zarađuju, koliki im je prihod od turističkih ulaznica u Katedralu i na što sva ta sredstva troše. Umjesto informacije i podataka, iz Biskupskog ordinarijata, s potpisom njihova glasnogovornika, dobili smo znakovit i krajnje drzak odgovor:

– S obzirom na Vaše dosadašnje pisanje o životu i radu Katoličke Crkve, na žalost, nismo uvjereni da imate iskrene namjere objektivno informirati javnost o pitanjima koja nam upućujete. S poštovanjem

U ime Biskupskog ordinarijata…

Biskupija na Katedrali zaradi preko milijun kuna – neslužbeno

U Tučepima se ovih dana župnik fra Nediljko Šabić slavodobitno razmetao zlatnim kaležom vrijednim 10 tisuća eura kojeg su mu donirali župljani. I u tome ne vidi baš ništa sporno, ništa skaredno. U Šibeniku, biskupija ubire novac, 1,5 eura od svakog posjetitelja koji uđe u Katedralu sv. Jakova, i na tome zarađuje krupan, milijunski, neoporezovan novac. Ali nam u Biskupskom ordinarijatu o tome odbijaju dati službenu informaciju.  Za Crkvu nismo podobni…

Ostali smo također prikraćeni i za informaciju u što i kako se troše prikupljeni, poreza oslobođeni milodari koje vjernici neštedimice daju svojoj Crkvi, ili naplaćene crkvene usluge od krizme i vjenčanje, potvrda i oprosta,  misa i sahrana, za koje postoje sasvim službeni „taksovnici“ ili sasvim prozaično nazvani – cjenici. Crkva sumnja u našu objektivnost i dobronamjernost pa sebi daje za pravo da odluči komu je prikladno, a komu neprikladno na upite odgovarati, ignorirajući činjenicu da se i sama financira našim, javnim novcem. Novcem svih nas koji, za razliku od klera, plaćamo poreze državi.

Dakle, biskupija koja neslužbeno funkcionira s dva biskupa, s  „biskupom u miru“ Antom Ivasom koji i dalje nikako ne miruje nego je, naprotiv, sveprisutan, i aktualnim i aktivnim biskupom Tomislavom Rogićem, selektivno pruža informacije novinarima. Oni koji su spram Crkve kritički raspoloženi, ne mogu računati na suradnju s njima, pa ni na elementarne i zakonom zajamčene informacije, iako bi svaka časna, otvorena i transparentna institucija morala biti neselektivno spremna dati sve podatke svim medijima, bez razlike i bez izuzetka. Osim ukoliko se ne radi o instituciji, biskupiji, crkvenoj strukturi koja doista ima što kriti i od javnosti ( za)tajiti…

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI