Neovisni novinarski portal
17.7.2018.
EKOLOGIJA
Kako je plastika zarazila svijet

Kako je plastika zarazila svijet

Prenosimo objavu Mihaele Bogeljić, voditeljice kampanje protiv plastike za jednokratnu upotrebu u Greenpeaceu Hrvatska naslovljenu Kako je plastika zarazila svijet. Greenpeace je priredio i peticiju za spas Mediterana koja se upućuje hrvatskoj Vladi koju možete pronaći ovdje, a koju je do sada potpisalo 175.832 građana. 

Kad sam se 2003. godine iz Zadra preselila u New York, bila sam šokirana količinom plastike koja je najednom nahrupila u moj život. Zapravo, bila sam uvrijeđena. Zar nisam ja ljudsko biće dostojno da pije kavu iz keramičke šalice, jede ručak iz pravih tanjura i pije vodu iz staklene čaše?

Instinktivno sam odbijala plastiku za jednokratnu upotrebu kao nešto što umanjuje vrijednost mog života, a još nisam ni bila svjesna razorne štete po okoliš, ljude i životinje koju ona uzrokuje.  Bila sam ponosna na Hrvatsku jer puka praktičnost i super brz stil života kojem plastika kumuje još nisu zavladali našom zemljicom. No, kad sam se nakon pet godina vratila doma, situacija se već počela mijenjati.

Danas, u 2017-oj plastična pošast se dobrano udomaćila i tu, kao i u mnogim drugim zemljama koje prije nisu bile „navučene“ na jednokratnu upotrebu. Nažalost, naše drago Jadransko more najviše osjeća posljedice onečišćenja plastikom.

Kako je, dakle, i zašto plastika zarazila svijet?

Proizvodnja plastike započela je 1930-ih i 40-ih godina, a omasovila se 1950-ih. Radi se o vrlo praktičnom materijalu; savitljivom, laganom i lako obradivom pa nije ni čudo da je vrlo brzo ušao u svakodnevnu upotrebu, pogotovo u Americi. Ubrzo, proizvodnja plastike se nezamislivo povećala, tako da je 2015. iznosila 269 milijuna tona. Glavni proizvođač plastičnih materijala je Kina (27,8%), zatim Europa (18,5%) i zemlje članice Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini ili NAFTA-e (18,5%). Većina sirovina za izradu plastike dolazi od fosilnih goriva; nafte, ugljena i plina, znači od neobnovljivih izvora koji zagađuju okoliš, ugrožavaju zdravlje ljudi  i uzrokuju klimatske promjene.  Sasvim dovoljno razloga da ih, bez obzira na namjenu, ostavimo pod zemljom.

Velika većina proizvedene plastike koristi se jednokratno, a najveći dio za najjednokratniju od svih upotreba – za pakiranje, tj. ambalažu. Sad je dobar trenutak za naglasiti da plastični materijali traju jako, jako dugo i da se zapravo nikad ne razgrade. Plastičnim predmetima trebaju stotine pa i tisuće godina da se raspadnu, a ni onda ne nestaju već prelaze u mikroplastiku. Zato je i više nego apsurdno što neke od njih, poput spomenute ambalaže, zatim žličica za miješanje kave ili štapića za uši, koristimo doslovno nekoliko sekundi i zatim bacamo.  

Zbog masovne proizvodnje udružene s jednokratnom upotrebom, stvaraju se nezamislive količine otpada, koji nažalost vrlo često završi u morima i oceanima. Dosad je, u svijetu proizvedeno 8.300 milijuna tona nove plastike, a do 2015. velika većina toga , tj. 6.300 milijuna tona postala je otpad. Od tog otpada, čak 79% je završilo na odlagalištima, 12% je spaljeno, a samo 9% reciklirano. Plastika s odlagališta, zbog lošeg gospodarenja otpadom diljem svijeta, raznim vodenim tokovima dospijeva u mora i oceane. Tamo čini čak 60-80% svog morskog otpada od kojeg stradavaju životinje, bilo zaplitanjem, gušenjem ili zbog pothranjenosti (jer jedu plastiku misleći da je npr. meduza), a usitnjavanjem u mikro- i nanoplastiku dospijeva i u hranidbeni lanac ljudi. Recikliranje, iako nužno, ne funkcionira ni približno dovoljno dobro da se sanira značajan dio plastičnog otpada.

Zašto onda i dalje koristimo taj materijal, za koji plaćamo tako visoku cijenu? Zašto pristajemo na to? Razlog je banalan: kako bi velike korporacije zaradile jako puno novca. Kako nas uspijevaju natjerati da sudjelujemo u uništenju okoliša, posebno naših mora u koja godišnje dospijeva i do 12 milijuna tona plastičnog otpada? Nametanjem (ne)kulture bacanja, normaliziranjem i nametanjem jednokratne upotrebe i uvjeravanjem javnosti da je plastika jeftina, praktična i sigurna.

Mediteran, u koji spada i Jadran,  već je jedno od najugroženijih područja što se tiče onečišćenja plastikom. Gustoća plastičnog otpada je jedan komad na svaka 4m², što ga svrstava uz bok s tzv. oceanskim vrtlozima plastike u svjetskim oceanima. Stanje je alarmantno, no rješenja postoje. Osim uvođenja veće odgovornosti proizvođača i korporacija za svoje proizvode,  ponovne upotrebe materijala i puno efikasnijeg recikliranja, najvažniji korak je da odbacimo bacanje kao svakodnevni stil života.  Poštujmo prirodu, poštujmo život, poštujmo sebe. Zaslužujemo kvalitetu i trajne predmete koje ćemo koristiti puno puta i uživati u njima.

Mihaela Bogeljić,
voditeljica kampanje protiv plastike za jednokratnu upotrebu

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI