Neovisni novinarski portal
19.11.2017.
POLITIKA
TEF, 23 godine poslije: Prostor budućeg šibenskog prosperiteta i/ili novi gradski deponij? (FOTO)

TEF, 23 godine poslije:
Prostor budućeg šibenskog prosperiteta i/ili novi gradski deponij? (FOTO)

Salon namještaja (foto TRIS/G. Šimac)

Priča o šibenskoj Tvornici elektroda i ferolegura, u mnogočemu je priča o globalnom hrvatskom nemaru, nezainteresiranosti, tromosti sustava i manjku vizije. Ona je samo ilustracija za hrvatski običaj da se iz nekog bizarnog razloga u ovoj zemlji uporno gomilaju „mrtvi kapitali“ umjesto da se  promiču  živi. Umjesto da se stare, napuštene tvornice saniraju a njihov prostor stavi u neku novu funkciju, one se pretvaraju u ilegalne deponije. Nije problem TEF-a samo crna, otpadna šljaka koje se tvrtka nije riješila do danas, pa ni opasni otpad za čiju su sanaciju potrošeni milijuni. Problem je novo smeće, krupni i sitni, građevinski i kućanski otpad koji se gomilaju u krugu nekadašnje gotovo stoljetne hraniteljice Šibenčana. A htjeli bi da opet bude produktivan resurs grada…

Otkako je ova stara tvornica izgrađena, daleke 1900., na rubu tadašnjeg grada, u predjelu Crnice, do njezinog naprasnog gašenja 1994., uvijek se taj prostor uz samo more, reklamirao kao najpotentniji gradski resurs na kojemu bi trebao počivati budući razvoj i prosperitet deindustrijaliziranog Šibenika. Ništa drugačije nije ni danas.  Ali, što se u međuvremenu, tijekom 23 protekle godine otkako Tvornica ne radi, na tom prostoru  golemog potencijala, zapravo,  događa? Gore od ništa. Jer sustavna devastacija i onečišćenje tako vrijedne lokacije uz more, od gotovo 250 tisuća kvadrata, prava je sramota i za grad i za državu koja je u tome saučesnik…

Ima svega (foto TRIS/G. Šimac)

TEF je ugašen po želji tadašnje gradske vlasti koja je Šibenik vidjela bez tvorničkih dimnjaka i prljave, zagađivačke industrije što je desetljećima kontaminirala grad i ugrožavala zdravlje građana, ali im osiguravala reletivno visok standard. Problem je što su oni koji su zahtijevali od države da stavi ključ u bravu TEF-a, znali što u svom gradu neće, ali nisu imali alternativu i viziju onoga što hoće. Ili je nisu imali s kim i s čim realizirati…

TEF-ovi dimnjaci rušeni su 1997. uz publiku i aplauz, ali mnogi od onih koji su toga dana slavili, iako je preko tisuću ljudi ostalo bez posla, nisu o tvornici egzistencijalno ovisili. Drugi su naivno povjerovali kako će na tom prostoru uskoro niknuti novi Šibenik za 21. stoljeće, kako se i govorilo, no nitko, ili malo tko je mogao i pretpostaviti da će i 23 godine nakon gašenja proizvodnje, prostor bivše Tvornice više nalikovati kakvom prizoru iz Mad Maxa negoli uređene turističke rivijere.

Slikovita panorama (foto TRIS/G. Šimac)

Da paradoks bude veći, svih ovih godina poduzeće TEF i dalje formalno postoji ,  sa 7-10 stalno zaposlenih, s upravom i Nadzornim odborom, i troši proračunski novac, države ili grada. Funkcija te surogat mini-firme bila je sanacija prostora od neopasnog i opasnog otpada, kako bi se atraktivno zemljište pripremilo za potencijalne zainteresirane investitore. Troska se mljela, nicala su crna brda i sve više okupirala prostor umjesto da ga oslobađaju gotovo stoljetnog nasljeđa, i TEF je postajao sve neprivlačniji, umjesto da se za njega vlasnici kapitala jagme. Crna šljaka, doduše u znatno manjoj mjeri, i danas je u krugu tvornice, a gradska oporba tvrdi da ni opasni otpad nije u cjelosti saniran. U međuvremenu je na rubu tvornice, bezmalo pod prozorima upravne zgrade, izgrađena gradska plaža s vjerojatno najljepšim mogućim pogledom na stari grad i Dalmatinčevu katedralu. Za više od toga nije bilo uvjeta, jer cijeli je prostor bio opterećen golemim, milijunskim hipotekama…

Otkako je izabran za šibenskog gradonačelnika, a odrađuje već drugi uzastopni mandat, Željko Burić stalno je, makar u svojim izjavama, fokusiran upravo na valorizaciju toga područja. Već nekoliko puta najavljuje međunarodni natječaj za arhitektonsko rješenje prostora TEF-a, a sada nam se napokon pohvalio i konkretnim rezultatom. Grad Šibenik je prijavio lokaciju Tvornice elektroda i ferolegura na međunarodni arhitektonsko-urbanistički natječaj Europan 14, natječaj je otvoren još u veljači ove godine, zaključen u lipnju, kako bi struka pokušala odgovoriti na izazove toga jedinstvenog gradskog prostora. Bio je to javni poziv mladim arhitektima, u dobi do 40 godina, da ponude  svoje idejno rješenje i svoju viziju za lokaciju TEF-a u budućnosti. Europan je Europsko udruženje mladih arhitekata, kojeg je članica i Hrvatska, a u ovom posebno intrigantnom zadatku pridružili su im se i šibenski arhitekti. Jedan projektni prijedlog urbanističkog rješenja prostora TEF-a predstavljen je nedavno i na izložbi u Helsinkiju, gdje je boje Grada zastupala Neda Lučev iz gradskog Ureda za prostorno uređenje. Ali, zasad su to samo idejni projekti, a takvih je u dugoj povijesti nerada Tvornice bilo puno…

Pitoreksno (foto TRIS/G. Šimac)

Gradonačelnik je, unatoč svemu, iznimno optimističan. Vode se, kaže, dva paralelna procesa: s jednom revizorskom tvrtkom radimo na financijskom i imovinsko-pravnom čišćenju terena, a istodobno razgovaramo s predstavnicima države, odnosno Ministarstva državne imovine, o stvaranju zajedničke tvrtke, pri čemu bi država svoja potraživanja pretvorila u vlansičke udjele, s tim da bi u svakoj varijanti Grad Šibenik bio većinski vlasnik. Ta zajendička buduća firma preuzela bi na sebe posao valorizacije toga zemljišta. A sve to, ističe Burić, ne bi bilo moguće da nismo riješili problem hipoteka INA-e kojoj je Grad isplatio 14 milijuna kuna,  da nakon 28 godina nije donesen Generalni urbanistički plan grada i da nisu uspostavljeni partnerski odnosi s državom.

Sve pet, rekli bismo, ali kako je moguće da za to treba 23 godine, tijekom kojih su potrošeni milijuni kuna za plaće TEF-ovoj „zadnjoj smjeni“ koja se još s proračunske sise ne da. TEF kao tvrtka još nije ugašen, ali je sa sedam zaposlenih pao na dva,  dvoje direktora- jedan bivši i jedan još aktualni . I za njih se traži posao, a kad ih se zbrine i TEF će, makar u sudskom registru, otići u povijest. Zašto ova mala tvornička postrojba ne snosi rizik posla kao i svaki drugi radnik u bilo kojoj drugoj firmi? Zašto se vijek trajanja tvrtke produžava dok god oni ne budu zbrinuti, umjesto da kao i sav normalan svijet, kad firma stane, potraže kruh drugdje?

Čime su zaslužili da ih mi hranimo, a sve ove minule godine nisu za TEF ni za grad i njegove građane učinili ni toliko da prostor unutar tvornice na kojoj parazitiraju, očiste. Makar od smeća, korova i drače. A imaju 24- satno čuvanje „objekta“. Od koga i zašto ako nepoznati neki mirno i bez straha na tom prostoru istovaruju tone smeća, odlažu svoje stare kauče i madrace, traktorske ili kamionske gume…?

Gradski parking je 2008. na prostoru TEF-a otvorio sezonski parking s preko 400 mjesta. Hvale se da su investirali preko 200 tisuća kuna. Stavili su table na magistralu, na najprometnijim križanjima, postavili senzorni uređaj koji broji ulaske i izlaske s parkinga, a na displeju u Njivicama, na zapadnom ulazu u grad, pokazuju koliko je slobodnih mjesta. Dakle, poduzeli su sve da turisti ne lutaju gradom tražeći parking, nego da slijede njihove oznake i sigurno se parkiraju u krugu TEF-a. Na prostoru koji je nalik nekakvim kulisama zaostalim nakon snimanja kakvog horor filma. Gomile kamenja, nered, blato, smeće uz samo parkiralište, svakako nisu reklama koja bi turiste ponovo dovela na to parkiralište.  TEF je danas vizualno isti kao prije 23 godine kada je prestao s radom. Koliko će još godina trebati da se vizija i optimistične najave gradonačelnika Burića ostvare?

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI