Neovisni novinarski portal
19.11.2017.
POLITIKA
Ivan Vrdoljak, HNS-ov povratnik-pokajnik : Uf, uf, boli glava od pomisli na Marasa, Bernardića, Grmoju i Pernara…

Ivan Vrdoljak, HNS-ov povratnik-pokajnik :
Uf, uf, boli glava od pomisli na Marasa, Bernardića, Grmoju i Pernara…

Strašna glavobolja muči Ivana Vrdoljaka. I trajat će bar stotinjak dana koliko će mu trebati da nekako neutralizira onih sto dana priče o Titanik vladi s kojom HNS ne bi ni mrtav koalirao. Ali bi živ. I dobro prodan…

Sve je to otkrio Ivan Vrdoljak, HNS-ov pokajnik-povratnik s migrenom, na Konferenciji za novinare održanoj nakon Središnjeg odbora stranke gdje su potvrđeni prijedlozi Predsjedništva da se Sabor HNS-a održi 17.prosinca, a za vodeće dužnosti kandidiraju upravo nadošli Vrdoljak za predsjednika, mada je ne tako davno dobrovoljno abdicirao u igrokazu zvanom „ ne treba mi ništa , odlazim“, Predrag Štromar, Plenkovićev glavni kooperant u Vladi-  za zamjenika, dok su kandidati za potpredsjednike saborska zastupnica Marija Puh i načelnik općine Pirovac Ivan Gulam. Jasno, u maniri prave demokratske stranke i još pravijeg demokratskog izbora, za sve dužnosti predložen je po jedan kandidat kako se članstvo ne bi puno zamaralo birajući nepotrebno između više kandidata. Osim, ne bude li junaka koji će im ipak pokušati parirati…

Neka ga HNS drži sebi, za “po kući” !

No, pustimo izbore. Pogledajmo koga i što HNS dobija za svoga „novog“ lidera. Čovjeka kojeg boli glava od njega samog. Zamislite kako će tek nas od njega boljeti glava dočim ponovo kroči u političku arenu. Ako ga HNS hoće, njihova stvar, ali neka ga za sebe i zadrže. Za “po kući”. Nikomu zdrave pameti i časnog obraza takav zastupnik ne treba jer taj vam danas kaže jedno, a sutra već nešto sasvim drugo. Mjesecima svih obmanjuje svojom mantrom o Titanik vladi, a onda , pod okriljem noći, poput kakvog tata, na taj isti Titanik ubacuje svoju ekipu u funkciji nekakve spasilačke službe, bježi netragom s broda da bi se vratio i sad mantra o nečem sasvim drugom!

– Prvo, želim jasno reći zašto sam podnio ostavku onaj dan- ona je bila emotivna. Ljudi kažu: Nema emocija u politici, izliječi se od toga, izbaci emociju, ali nije bilo jednostavno donositi odluku preglasavanjem s dva-tri glasa s ljudima s kojima si gradio stranku, s ljudima koji su već sutradan napuštali stranku, iako znaš da će dobar dio članstva i Središnjeg odbora odluku donijeti kao jedinu racionalnu za RH. Nije nam bitan rejting stranke. Bitno nam je što ćemo napraviti za svoju zemlju, koje ćemo rezultate donijeti svojoj zemlji- e, sve to je, vjerovali ili ne, izgovorio „pokajnik-povratnik“ Vrdoljak , a da ni trepnuo nije. Ubile ga emocije. Osobito prema Domovini. Koja je ovom „narodnjačkom“ političaru-pragmatičaru, navodno, najvažnija. Ma kakve rejting trice i kučine. Samo Hrvatska!

“Dvanaesto prase” oporbe

Od takvog nastupa patetičnosti ukoričene u navodnu iskrenost, čovjek ima samo poriv na povraćanje. Spram politike generalno. Jer, u hrvatskoj politici, kako smo vidjeli ne recentnom maratonskom zasijedanju Sabora koji je odlučivao o opozivu Plenkovićeve vlade, takvih je vrdoljaka za jednu malu zemlju –  previše.
Svakako, Vrdoljak se vratio da bi svijetu i narodu povjerio svoju intimu, svoj emotivni lom kroz koji je zadnjih mjeseci prolazio, i hvala prijateljima koji su ga izveli na pravi put i olakšali mu teret na duši uvjerivši ga kako je dobro učinio. Jer, što bi bilo da nije baš tako napravio i HDZ-u se priklonio? Umjesto što sada participiraju u Vladi, uživaju u sinekurama i pripadajućim apanažama za njihove ingeniozne programe i reformske projekte, bili bi „dvaneseto prase“ oporbe. I to kakve?

Sjedili bi i dogovarali se o strateškim i taktičkim potezima s jednim Ivanom Pernarom, Nikolom Grmojom, Davorom Bernardićem i Gordanom Marasom i nadali se izbornoj pobjedi, ni sami sigurni žele li uopće s takvom ekipom pobijediti i voditi državu. Zapravo, znaju da ne žele. A on je to vizionarski prepoznao još onomad kad je HNS predao u ruke Andreja Plenkovića, svjestan da time stranci otvara „novu perspektivu“, „perspektivu modernih europskih stranaka“. I nikada više njegov HNS neće graditi lik i djelo njegova lidera, nakon što je vjerodostojno izgradio Vrdoljakov, nego će sve svoje potencijale upregnuti u rezultate, fokusirati se na uvođenje informatike u škole, provedbu kurikularne reforme. Što je svakako vrjednije od govora Marasa i Grmoje u Saboru, jel’te?

– Deseci tisuća hrvatske djece će se školovati na bolji način i cijena toga je jedan posto rejtinga HNS-a i to svjesno prihvaćamo. Za sljedećih 100.000 djece uzmite još jedan posto rejtinga, jer naš posao nije rejting stranke, nego bolja Hrvatska- padao je sve dublje i dublje u nacional-domoljubni patos Vrdoljak. Zaboravljajući da toliko rejtinga nema da bi ga darivao, makar i Domovini.

“Trica” s protivničkog terena…

Zamislite, Vrdoljaku je silno žao što je podnosio ostavku jer ga trenutno zaboli glava kad pomisli kako je HNS stotinjak dana pričao da nema šanse koalirati s HDZ-om. A , eto, koaliraju. I hvala bogu da je tako, jer gdje bi Hrvatska bila da se nisu predomislili i premetom naprijed uskočili spretno pod krov HDZ-a?! Zapravo, radi se o tome da je tada vjerovao kako HNS nema šanse osvojiti srce HDZ-a koje je već osvojio Most. Nije, kaže, vjerovao da će se „HDZ i Most posvađati drugi put, da će SDP i HSS potpisati strateški sporazum, niti da će o naših šest mandata ovisiti budućnost obrazovanja, gospodarstva, sedmih izbora po redu i milijarde kuna hrvatskih građana…“

Kako pretenciozno! HNS, stranka liberalnih demokrata koja je odredila svojim gigantskim potencijalima hrvatsku budućnost pomaknuti s europskog dna i osvjetlati obraz Plenkovićevoj vladi, zapeloj u konzervativnoj revoluciji srednjevjekovnog demokršćanstva. Ali, kakve rezultate može imati stranka koja ima problem s vlastitim identitetom i  integritetom, osim ako Vrdoljakovim kockarima ljudskim i političkim dostojanstvom, sam Plenković benevolentno ne pokloni kakav kreditić na ime “zasluga za narod”?!

– Sadašnja komunikacija u Saboru, kako veli HNS-ov povratnik- pokajnik, nije dostojna velikana Stjepana Radića, Ivana Mažuranića, pa i Ivice Račana, i toga se sramimo i ne želim biti u društvu ljudi kojih se trebamo stidjeti- zakucao je dojučerašnjim prijateljima „tricu“ s protivničkog terena. Velik i u povratku kao i u bijegu. Ponosan i dosljedan. Tko ga ne bi i na ranu privio. Baš kakav treba Hrvatskoj. Budućnosti.

Šest mandata- samostalno!?

A nije mu lako. Sve to ga, jasno, danas boli, jer „tko je sretan da govori sto dana „ne, ne, ne“ i onda ti stranka dođe i kaže, vidi, nemamo izbora“. Pa se to “ne”, preko noći pretvori u „da“. Tako je to bilo. Imali su krivi diskurs. Fokusirali su se na jačanje liderske uloge u opoziciji, a nisu odmah sagledali prednosti – pozicije. Dogodi se to. Ali, tko god misli kako je Ivan Vrdoljak prodao HNS, vara se.

Na parlamentarne izbore, ma kad bili, HNS će samostalno, i Vrdoljak vjeruje, da svojim autoritetom i dosljednošću, stranku može dovesti do šest mandata. Hrabro i optimistično. Kako se i očekuje od lidera pragmatične politike u Hrvata, onoga koji odlazi da bi se vratio na isto mjesto s kojega je pobjegao. Dok se još nije znalo hoće li HNS raskol , kojega je upravo on izrežirao, preživjeti ili će ga pakt s HDZ-om potopiti. Pilatovski je privremeno oprao ruke od svega, nestao s poprišta, pustio da se strasti smire, i onda se vratio da bi uzeo svoje. Zasluženo. Što je skrojio, red je da i obuče. Lakše ćemo ga prepoznati kao prvotimca političke farizejštine.
.

Tags: , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI