Neovisni novinarski portal
19.11.2017.
DRUGA PARALELA / KOMENTARI
Maskirani 'junaci': Pripadnici neofašističke organizacije CasaPound (foto: printscreen)

Druga paralela:
Suze prošlosti

Maskirani 'junaci': Pripadnici neofašističke organizacije CasaPound (foto: printscreen)

Postoji jedan, sada već dobro ustaljeni, princip u povijesnom istraživanju koji govori da se povijest ne temelji samo na velikim ličnostima i događajima, dapače, nju tvore najobičniji mali ljudi, oni čija imena nećemo pronaći u povijesnim udžbenicima i čiji životi neće biti obrađeni u nekim popularnim dokumentarnim serijalima. Sukladno toj logici, povjesničare se često potiče na obrađivanje onih podataka i priča koje tvore jednu nevidljivu supstancu što svakome događaju dodaje onu potrebnu „gustoću“ koja će, na koncu, ispuniti prazan prostor koji okružuje svaku veliku dogodovštinu. U naše vrijeme, koje ćemo uvijek sebično nazvati posebnim, sasvim sigurno ne nedostaje velikih događaja – iako ćemo nekih biti svjesni tek u nekoj daljnjoj budućnosti – ali ćemo se i ovoga puta, kako priliči svim pričama ovog „serijala“, od njih maknuti, prepustiti ih nekom drugom te se pozabaviti jednom malo pričom o malim ljudima u jednom malom kvartu jednog osrednjeg talijanskog grada.

Naša se paralela ovoga puta spustila na visinu grada Genove, glavne luke talijanske regije Ligurije i jedna od nekad moćnih Pomorskih republika. Osim što je grad danas poznat po svojoj luci i razočaranoj radničkoj klasi, od subote 11.11.2017. dobio je i novo sjedište pokreta imena CasaPound, sve popularnije ekstremno desničarske grupacije koja otvoreno koketira s rehabilitacijom fašizma. Nažalost, izuzev već standardne ksenofobne i rasističke retorike, CasaPound je u gradu i državi sve jača politička opcija, koja svoj uspjeh gradi na posljedicama izbjegličke krize i poteškoćama unutar EU. Međutim, tema ovog teksta nisu povijest i razvoj CasaPounda, već reakcija jedne grupe ljudi na održavanje skupa njihovih pristaša u hotelu Astor neposredno prije inauguracije novog sjedišta. Naime, kako bi pokazali svoje neslaganje s politikom i djelovanjem Casapounda, više desetaka stanara obližnjih zgrada i vlasnika nekolicine dućana i obrta, odlučilo se na ulici suprotstaviti članovima neofašističke organizacije, izvikujući parole protesta i pjevajući dobro poznatu pjesmu „Bella ciao“.

Kako bi otklonili svaku dvojbu, valja još jednom ponoviti: radilo se o malom sukobu malih ljudi protiv (još uvijek) malog ekstremnog desničarskog pokreta. Ali, kako nas uči princip kojeg smo spomenuli odmah na početku ovog teksta, velike priče ne bi postojale bez uloga malih sporednih likova. I, upravo u cijeloj ovoj priči ta je uloga pripala jednoj starijoj gospođi, čije ime i starost ne poznajemo, čiji nam je život potpuna crna rupa. O njoj ne znamo od kuda je točno došla, gdje točno živi, je li bila sama i što o tome misle članovi njezine obitelji (ako ih uopće ima). Ono što o njoj znamo, jesu riječi koje je izgovorila pred kamerom snimatelja čija se snimka našla u prilogu talijanskih novina La Repubblica (poveznica na video). U njoj, ova sijeda postarija gospođa plačući ponavlja vrlo jednostavne riječi: „Sve su zaboravili. Sve. Sramota, sramota. Toliko je ljudi umrlo“.

Kao što vidite, ne radi se o velikom govoru nekog antifašističkog vođe, niti o angažiranom nastupu nekog aktivista. Ne, ovoga se puta radi samo o iskrenim i bolnim riječima jedne gospođe koja je vrlo vjerojatno na svojoj koži, i onoj svojih bližnjih, osjetila što su fašistički i nacistički režimi značili za Europu prošlog stoljeća, koliku su patnju prouzrokovali i koliko je važno da se tako nešto nikada ne ponovi. Složit ćemo se, bez obzira na političke preferencije, da nije nikada ugodno vidjeti čovjeka suznih očiju, tim više ako govorimo o starijoj osobi koja je svu svoju zabrinutost morala manifestirati usred jedne Genovske ulice. Ipak, njezine su nas jednostavne riječi podsjetile na još jedan princip koji u istraživanju povijesti ponekad nastupa na potencijalno opasan način: zaborav.

„Sve su zaboravili. Sve.“, vrlo je direktno objasnila gospođa iz Genove, zaboravili su što je fašizam bio za Italiju i svijet, zaboravili su razaranje i smrti koje je prouzročio, zaboravili su sve. Pripadnici Casapounda, njih četiristotinjak uglavnom mlađih muškaraca, sve su zaboravili, ili bolje rečeno nisu nikada ni znali, jer su premladi da bi mogli zaboraviti nešto što nisu mogli doživjeti.

Ali nisu samo oni zaboravili, zaboravili su i mnogi drugi koji su cijelu predstavu promatrali s čuđenjem, podsmijehom, uz dozu sarkazma i uzvišenosti. Kakav im je osjećaj u ustima mogla ostaviti žena suznih očiju, od nekih osamdesetak godina, koja na ulici izražava svoj strah od zaborava? Da, reći će mnogi, starci su svi isti, stalno za nečim plaću i upozoravaju. Možda. Mi o tom suznom licu ne znamo ništa, da li je ta „starica“ dobra ili loša osoba, ili što ju je u biti točno potaklo da se tako eksponira, ali znamo da je bila jako zabrinuta. I ne, nije bila zabrinuta zbog sebe, možda zbog svoje djece, unučadi ili praunučadi, a možda i zbog nas, koji nismo mogli zaboraviti nešto što nismo proživjeli, ali smo mogli naučiti što ne bi htjeli vidjeti u našoj budućnosti.

S druge strane Europe, dok se istovremeno održavao mali prosvjed u malom kvartu osrednjeg talijanskog grada, u Poljskoj je preko 60.000 ljudi marširalo opijeno nacionalizmom. Tih je više desetaka tisuća ljudi jako podsjećalo na neke druge marševe, one koje su vodili njihovi zapadni susjedi prije više od osamdeset godina, tražeći samo najbolje za svoju zemlju. Bilo bi pogrešno otići dalje s usporedbama i pretjerati s dramatiziranjem situacije, ali kada takvu povorku poljski Ministar unutarnjih poslova nazove „prelijepim prizorom“, onda znamo da tu nešto ne štima. Ako je s jedne strane istina da se povijest ne bi mogla pisati bez malih ljudi i malih događaja, s druge ne možemo pobjeći od činjenice da se ona u neku ruku ponavlja u promijenjenom obliku ako je zaboravimo i ne proučimo na pravi način.

„Sve su zaboravili“ su riječi koje je starija gospođa u Genovi jecajući nudila snimatelju i prisutnim prosvjednicima, upozorenje koje bi valjalo ozbiljno shvatiti.

Maskirani ‘junaci’: Pripadnici neofašističke organizacije CasaPound (foto: printscreen)

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI