Neovisni novinarski portal
15.12.2017.
INTERVJUI / LJUDI / SCENA
Damir Avdić (Foto: Jože Suhadolnik)

Damir Avdić:
Takozvana politička ‘elita’ nameće nam jedan hibridan identitet

Damir Avdić (Foto: Jože Suhadolnik)

Damir Avdić, poznat i kao Graha, Diplomac ili Bosanski psiho, ima novi album ‘Amerika’. Objavljujemo razgovor s njim dan uoči zagrebačke promocije.

U svijetu u kojem izgleda bukte nekakvi hibridni ratovi, valja biti glasan da bi te se čulo. Damir Avdić s tim nikad nije imao problema. Sirovi zvuk distorzirane gitare i rešetanje neispoliranim stihovima svima nama u facu, odlike su i njegovog novog albuma “Amerika”.
Gruba lokalna i globalna realnost koju Avdić već godinama precizno secira, na očekivani se opor način zrcali i u devet novih pjesama, koje će hrvatsku promociju doživjeti 30. studenog u zagrebačkom Vintage baru. Onima kojima je bliži Zadar, njima preporučujemo koncert u Q-baru, 8. prosinca.
Dotad, riječ dvije s bosanskim kantautorom gerilskog tipa, sa slovenskom adresom, koji je dio života proveo u upravo opjevanoj Americi…
“Amerika” je naziv albuma, američke teme se provlače kroz pjesme. No, u kolikoj je mjeri Amerika, u ovom slučaju, personifikacija za Balkan?
Nije to bila namjera, ali mi je jasno da se može povući paralela, barem u nekim detaljima. Ali više i ne moraš tražiti paralele, Amerika je svuda, ne postoji mjesto na planeti gdje se ne vidi njen utjecaj. Taj utjecaj, nije uvijek nužno loš, ali kada je loš, onda je poguban.
Evo, ove smo godine dobili i “Crni petak”…
Koja paralela, haha. ”Crni petak” je do jučer označavao baksuzan dan, a sad je postao sinonim potrošništva. Jučer sam u jednoj prodavnici čuo od prodavačice da je do ponoći bio kaos i da su zaradili više nego za božićne praznike. Kad sam je pitao jesu li prodavači bili više plaćeni taj dan, samo me kiselo pogledala. U Sloveniji je prije više godina bio referendum o tome da nedjelja bude apsolutno neradni dan, i izglasano je, ali svi rade. Danas opet raspravljaju o tome.

Damir Avdić (Foto: Jože Suhadolnik)

Zašto se svim silama trudimo amerikanizirati sami sebe?
Nije to tako jednostavno. Ako gledam moju generaciju, ono uz šta smo rasli i šta smo svim silama željeli, dolazilo je sa zapada, muzika, filmovi, garderoba, pornografija… Sve ono što danas imamo na svakom koraku, tad je bilo na kašičicu, mi se nismo ni trudili ”amerikanizirati”, mi smo to upijali. Danas to zovu ”kulturnom okupacijom”. A oni koji to zovu ”okupacijom” amerikanizirani su do daske. Antiglobalisti izgledaju i ponašaju se kao po holivudskom scenariju. S druge strane, “okupacija” je izvršena bez problema. Socijalizam je bio siv, kapitalizam je došao s bojama. Socijalizam smo srušili očima. Sad nam treba debela dioptrija da vidimo boje. A najveći problem ”amerikanizacije” je amerikanizacija politike. To je tek sivilo.
Gubimo li svjesno svoj identitet zahvaljujući vlastitom kukavičluku, što, čini mi se, i sugeriraš na albumu?
Meni se čini da identitet gubimo zato što nam, takozvana politička ”elita” nameće jedan hibridan identitet, s kojim bi se morali poistovjetiti da bismo bili pravi mi. Identitet nije samo teritorij s kojeg smo i njegovi običaji. Naš identitet su i svi utjecaji kojima smo bili izloženi i koji su se primili. Čine nas jednako kao i korijen. Po meni, identitet gubi onaj koji se ne miče od korijena. Stablo raste od vanjskih utjecaja.
Živio si neko vrijeme u Americi, pa ti se, u ovom slučaju, može vjerovati- na što se danas svodi taj famozni “američki san”?
Na isto što i uvijek – ”Beverly hills”.
Ti danas zapravo i Ameriku i Balkan uglavnom gledaš sa strane, iz Slovenije. Odnose li se tvoje pesimistične pjesničke slike i na Sloveniju?
Nisam pesimist, samo sam slikovit. Odnose se naravno, tu su pisane.
Naravno, albumom se protežu i tvoje, ajmo reći, standardne teme. Tu je, između ostalog i pojam Boga, kojeg ovoga puta odvajaš od ljubavi. Ili da te citiram. “…kad nema ljubavi, dobar je i Bog”. Dakle, Bog nije ljubav, iako ćemo s oltara čuti sasvim suprotnu tvrdnju…
Na isti stih su mi prije neki dan postavili pitanje, ”… kad nema ovozemaljske ljubavi, onda ostaje Božja…” Uvijek je više konotacija. Naročito kad su ljubav i Bog u pitanju. Nisam siguran znamo li uvijek razlučiti šta je ljubav, a šta zaljubljenost, i šta je Bog, a šta religija. Davno sam čuo rečenicu, nažalost ne znam čija je, ”s padom Berlinskog zida, pala je i metafora”. I s tim se u potpunosti slažem. Danas više ne trebamo metaforu, možemo reći sve. U takvom vremenu, Bog i ljubav su jedine metafore.

Novinari te vole nazivati “glazbenim revolucionarom”, mada pretpostavljam da ti to ide na živce. Ipak, moraš priznati da vlastitom kritikom dobrog dijela demokratskog/kapitalističkog društva zapravo htio-ne htio zoveš na nekakvo rušenje sustava. Kakvu globalnu revoluciju bi volio vidjeti?
Pravnu revoluciju. Šta god napravili na ulici, mirnim putem, ili oružanom borbom, morat ćemo to ”ozakoniti”. Svako uređenje ima pravila. I kaos ima pravila. Ta pravila moraju biti napisana da se štiti čovjek, a ne poredak. Pravni sistem je jedina prava insajderska stvar. Birokrata vam može puno brže pomoći od političara, i puno lakše uništiti nego političar. I za jedno i za drugo političar treba birokratu, a ovaj treba samo svoj potpis na papiru sa pravnim sadržajem. I to poprati nevinom rečenicom: ”Takav je zakon”. E taj zakon treba krojiti i kontrolisati. Znam da je i to utopija. Ali za druge utopije znamo da ne funkcionišu.
Često se provlači i teza da se na tvojim albumima čuje više istine nego u Dnevniku. Je li pretenciozno tvrditi da bi umjetnik – a takvim se valjda smatraš – trebao iznositi nekakve istine, ili je tebi (i tebi sličnima) napetije analizirati i propitivati “istine” koje nam mediji serviraju? Uostalom, navodno je istina “voda duboka”…
Ma umjetnik radi to što radi, a istinu će naći, ili neće, onaj koji to prati. Istinu za sebe. A to ne mora biti umjetnikova istina.
Za kraj, jedno iz neba pa u rebra. S obzirom na to da tvoja poezija poprilično distopična, na neki način kao da tražiš ovo pitanje: hoće li biti kakvog novog rata na Balkanu?
Jebeš rat.

 

Intervju ostvaren u suradnji s portalom Ravno do dna.

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI