Neovisni novinarski portal
15.12.2017.
MEDIJI / POLITIKA
Ilustracija  (foto TRIS/J. Krnić)

Budućnost na čekanju

Ilustracija (foto TRIS/J. Krnić)

Budućnost neprofitnih medija – tako se zvao 6. po redu panel koji je u Svetom Martinu na Muri, na krajnjem hrvatskom sjeveru, bio uprizoren u okviru 10. Dana elektroničkih medija. Kako je to bivalo i na devetim, osmim, sedmim… itd. Danima, razgovor o neprofitnim medijima ne donosi neki profit kao ni neprofitni mediji, pa ta rasprava i nije privukla značajan broj slušatelja. U to vrijeme jutra glavnina od nekoliko stotina medijskih djelatnika je bila na krevetu, doručku ili na nečem trećem. Premda se u razvijenijim demokracijama već odavno ponavlja i misli kako su neprofitni mediji budućnost (i sadašnjost) nezavisnog, objektivnog i visoko profesionalnog novinarstva, masovnija rasprava o budućnosti hrvatskog neprofitnog novinarstva će se u Hrvatskoj morati odvijati u nekoj sljedećoj budućnosti. Budućnost neprofitnih medija je i dalje na čekanju.

Nije to ni neko čudo, s obzirom da se nazadnjačke političke elite već neko vrijeme upinju da neprofitni mediji postanu prošlost te da nemaju budućnost, odnosno da ih sa hrvatske medijske scene poput neželjene mrlje uklone agresivnim i abrazivnim sredstvima te prljavom vlažnom krpom. Slična nastojanja se nastavljaju: nakon ukidanja kratkoročnih simboličnih potpora takvom medijskom sektoru, podzemnim i prizemnim metodama se nastojalo baciti ljagu na malobrojne preostale neprofitne portale, uz standardno prišivanje izlizanih etiketa. No ušutkavanje slobode govora i mišljenja nije moguće, pokazala je to, kakva god da jest, povijest čovječanstva. Pa tako i hrvatskog čovječanstva, stoga su na panelu o budućnosti postavljena opća pitanja: Kakav je položaj neprofitnih medija u Republici Hrvatskoj i kakva je njihova uloga? Koji su problemi i izazovi i kako ih riješiti? 

Panel i panelisti (foto Tris/J. Krnić)

Ta i neka druga pitanja je u ulozi moderatorice panela postavljala Helena Puljiz, novinarka s velikim ugledom i stažom u novinarstvu, a na njih su odgovarali ili su to nastojali Sanja Despot, članica Izvršnog odbora Hrvatskog novinarskog društva i novinarka neprofitnih portala Forum.tm i Faktograf, Ladislav Tomičić, predsjednik Udruge Lupiga (nakladnika portala Lupiga.com) i novinar Novog lista, Nora Krstulović, urednica portala Teatar.hr, Goran Andrijanić, zamjenik glavnog urednika portala Bitno.net , te dr. sc. Dina Vozab, profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i autorica istraživanja o neprofitnim medijima.

Dok čekamo bolju budućnost, evo izvještaja s tog panela.

Četvrtina čita neprofitne medije

– Prije dvadeset dana izgubili smo kolegicu Jasnu Babić, jednu od najznačajnijih hrvatskih novinara suvremenog doba, koja je svoju karijeru zapravo autorski završila u neprofitnim medijima. Po meni, sama činjenica da je pionirka istraživačkog novinarstva završila na taj način u neprofitnim medijima – a to ne govorim kao nešto negativno nego pozitivno – i da je tu našla svoj prostor, govori koliko je sektor neprofitnih novinara važan za spas novinarstva. On ne služi samo za spas hrvatskih odličnih novinara: čitav niz vrhunskih novinara danas stvara u neprofitnom sektoru. On služi i kao glas ranjivih skupina u društvu, te društvenih problema i sektora koji uopće ne mogu doći u kontakt sa srednjestrujaškim medijima. Budući da je financiranje neprofitnih medija danas svedeno na izrazito nizak fond sredstava Fonda za pluralizam pri Agenciji za elektroničke medije, a druge institucionalne potpore su izgubljene, vrijeme je da se takva situacija promjeni, kao i u drugim državama. Najviše zbog značaja takvih medija. Naime, istraživanje Dine Vozab je pokazalo da se čak 25 posto čitatelja koji koriste internet za informiranje zapravo informira iz medija neprofitnog sektora… -rekla je uvodno Helena Puljiz.

Premda je istraživanje pokazalo da četvrtina korisnika interneta u Hrvatskoj upravo neprofitne medije drži kao svoj glavni izvor informiranja, broj takvih relevantnih medija se može izbrojiti na dvije ruke, a za pobrojiti broj zaposlenih u takvima je dovoljna i jedna ruka, čini se. Stoga je postavljeno pitanje što je sa zaposlenošću u neprofitnim medijima, te je li neki od takvih medija ugašen nakon nasilnog gašenja skromnih potpora za njihov rad…

– Broj zaposlenih je jako mali. Oni koji su se uspjeli zaposliti u kratkom vremenu dok je trajao program Ministarstva kulture su sada nezaposleni. Treba reći i kako te potpore ionako nisu bile toliko velike da bi omogućile nekakvo masovno zapošljavanje. To je bilo dosta simbolično. U međuvremenu je i to otpalo. S druge strane, nijedan medij nije prestao funkcionirati zbog toga jer su ti mediji i počeli samostalno s radom, bez obzira na bilo kakve potpore, i nastavili su raditi na istom tom entuzijazmu. Ta materijalna situacija nije bila početni motiv, ali dugoročno je ovakvo stanje neodrživo. To je sad preživljavanje… – kaže Sanja Despot.

Sanja Despot (foto TRIS/J. Krnić)

Na pitanje koji je stav HND-a o tome, Sanja Despot kaže se nastoji poduzeti sve što je moguće, te kako se sada priča vrti oko projekta medija zajednice. Osim toga, nakon dugotrajnog inzistiranja za donošenje medijske strategije Republike Hrvatske još uvijek se nije dogodilo ništa. Helena Puljiz je podsjetila i kako mediji, a pogotovo ne neprofitni, imaju vrlo malo sreće sa sredstvima koji se dobivaju od igara na sreću, odnosno Hrvatske lutrije. Pola tog novca još uvijek ide na sport, odnosno Hrvatskom olimpijskom odboru, dok Ministarstvu kulture dopadnu mrvice, odnosno oko 3 posto tog (ne)sretnog novca.

Već i ta činjenica sasvim dovoljno govori koliko je onima koji odlučuju bitna kultura. Međutim nekima je ipak bitna, pa tako i portalu Teatar.hr, na kojem su se, u nedostatku boljih rješenja, odlučili za svoj model financiranja – uveli su pretplatu za dio svojih sadržaja koje objavljuju.

– Prije prije šest godina smo napravili paywall pri kojem smo jedan dio sadržaja zaključali i nedostupan je javnosti ako se ne preplati na njega. Odlučili smo da nam to bude ključni izvor financiranja. Evo šest godina je prošlo. Financiramo se isključivo iz pretplate čitatelja i još uvijek smo živi . Imamo dosta veliki doseg i jako smo citirani. To je bilo užasno teška bitka i u tih šest godina smo mi uspjeli, ali smo ulili i puno privatnih sredstava. Pokazali smo da se može. Mi smo na prvom panelu čuli kako veliki nakladnici ispunjavanje javnog interesa doživljavaju kao groznu gnjavažu, koji tvrde da je ono što su se obavezali potpisavši ugovore o koncesijama ili s agencijom neodrživo, te da se ne može od njih očekivati da se drže onoga što su potpisali. Isto tako smo čuli od ministrice jučer da postoje mediji u većinskom privatnom vlasništvu, elektronički, čijih je 80 posto prihoda iz javnih izvora, bilo od potpora gradova bilo od Fonda. 80 posto ukupnih prihoda su javni, a oni su u privatnom vlasništvu i nazivamo ih komercijalnima. A ove medije nazivamo neprofitnima i ovisnim o potporama. Ja baš ne vidim da se to model koji je moguć na duge staze, te da nije održiv i mislim da bi država trebala razmisliti o tome kako dalje. Nadalje, neprofitni mediji su posljednjih godina ključno i centralno mjesto istraživačkog novinarstva i sasvim je sigurno da rade ogromni posao od javnog interesa – smatra Nora Krstulović.

Privatnici na javnome novcu

Helena Puljiz se nadovezala na uistinu začuđujuću informaciju iz državnog vrha kako neki privatni mediji 80 posto prihoda dobivaju iz javne blagajne.

– Zapravo situacija u kojoj netko sebe naziva komercijalnim medijem, a sisa 80 posto novaca od države govori kako imamo male Agrokore u medijskom sustavu. To nikud ne vodi, pogotovo u Hrvatskoj koja je definirana kao tržišna ekonomija – ustvrdila je Puljiz.

Među neprofitrnim portalima u Hrvatskoj koji opstaju već dulje vrijeme je i Lupiga, pa je Ladislav Tomičić upitan kako taj medij preživljava s minimalnim sredstvima.

Ladislav Tomičić (foto TRIS/J. Krnić)

– Dopustite da vas najprije pozdravim. Drago mi je da vas vidim u ovako malome broju. Lakše mi je govoriti – ustvrdio je na početku Ladislav Tomičić malobrojnoj publici, pa nastavio: Lupiga je osnovana 2002. godine.Tada smo radili volonterski. Većina naših suradnika radi volonterski. Nekad tekstove plaćamo vlastitim novcem, vjerovali ili ne. Ne kažem to kako bi netko pomislio ‘joj vidi kako su oni super’, nego naprosto svi koji tamo rade , kao u većini neprofitnih medija dolaze iz novinarstva. Dakle mi smo svi došli i osnovali medije želeći naći prostor za raditi taj posao onako kako mislimo da bi trebalo. Naravno, kako postoje različiti svjetonazori, tako imamo i različite neprofitne medije s različitim svjetonazorskim uvjerenjem. Ima ih i svi su dobrodošli. To valjda i jest ideja da se potiče pluralizam. Ono što je meni važno je da govorim o novinarstvu jer o drugom i slabo što znam. Mi u neprofitnim medijima se želimo baviti novinarstvom. Financiranje nam ide tako -tako. Imali smo u vrijeme Milanovićeve vlade tu liniju, prijavljivali smo se na natječaje. To je za jedan medij bio vrlo mali novac, eventualno dostatan za zaposliti čovjeka na plaći od 4000 kuna, a uz to uspijete plaćati honorare. Kod nas je honorar po 300 kuna. Onaj koji nije dobio novac nije mogao ni to… pojašnjava Tomičić metode preživljavanja tog neprofitnog medija, a koja je primjenjiva i za preostale neprofitne medije.

Ukratko, takvi mediji i danas preživljavaju zahvaljujući volonterizmu i skromnosti koja mnogima teško ili nikako može biti razumljiva.

– Osobno nemam političku opciju: jednako osjećam i prema SDP-u i HDZ-u. Mislim da je to totalna katastrofa. To jedno razdoblje u kojem smo bili financirani nije bilo uobičajeno. To je bio nekakav incident. Trajalo je tri godine, a neki mediji postoje i po 15 godina. Primjerice, kolege iz Foruma.tm su izbačeni na glavu, a njihov nastavak rada na portalu je želja da nastave raditi svoj posao. Dakle, shvatili smo da se ne možemo boriti s Indexom, niti to želimo raditi. Ne želim da mi donji dio stranice bude razlog posjećenosti. Ne želim da me posjećuju jer je netko snimio porno uradak ili ne znam što. Mada je i to legitimno. Takvi mediji su u komercijalom svijetu pojava, od Britanije do Australije. Uzmimo za primjer tog nesretnog Todorića. Mi u neprofitnim medijima smo svi pisali o Todoriću. Zato što smo znali da drugi to neće objaviti. Razumjeli smo da neće jer žive od njegovih reklama. Imaju poslovne veze. I to je legitimno. Međutim mi želimo stvoriti prostor u kojem će se raditi stvarno dobro novinarstvo. Zašto smo mi u nekoj drugoj poziciji u odnosnu na ostale medije? Mi ne možemo pristati na kompromise sa službenim istinama. Ljudi moraju biti svjesni da mediji poput našeg moraju postojati – kaže Ladičić.

Helena Puljiz (foto TRIS/J. Krnić)

 

Dodaje i kako je njemu ‘potpuno svejedno što ministrica kulture smatra pod medijima zajednice’, te ‘potpuno svejedno gdje ćemo pripasti na kraju’. Smatra kako neprofitne medije ne može zaobići financiranje, jer će, ako za njih ne bude imala interesa vlastita država, pomoć pronaći ‘na drugim stranama, kod ambasada, EU-e, bilo kako… s izrečenom početnom pozicijom: samo želimo zagovarati dobro novinarstvo, bez obzira na svjetonazor.’

Danska: 85 milijuna eura godišnje medijima

– Mediji su stup razvoja demokracije. Hrvatska je nisko po svim stupnjevima razvoja demokracije. Konstantno padamo na ljestvicama koje se tiču slobode medija, medijske kvalitete, mi smo kao takvi prepoznati u Europi, iako mislite da to nije tako. Neke zemlje na koje se mi želimo ugledati izrazito financiraju medijski sektor. Danska s 85 milijuna eura pomaže sve medije: profitne, neprofitne, niskoprofitne… Austrijanci čak financiraju i tabloide. No vratimo se u Hrvatskoj… S nama je predstavnik portala portala Bitno.net koji se najvećim dijelom financira od donacija tvrtki… – najavila je Helena Puljiz sljedećeg panelista Gorana Andrijanića.

Bitno.net je portal koji se bavi vjerskim temama, a dobili su potporu i Fonda za pluralizam. Napominju kako se bave crkvom, ali ne odgovaraju biskupima.

– Imali smo i potpore Fonda za pluralizam. Ja nisam sastavljao molbu, ali mislim da smo ju dobili za praćenje vijesti iz vjerskog sektora. Mi smo u malo specifičnom položaju. To je katolički vjerski portal, a voli nas se karakterizirati terminom crkveni medij . Mi jesmo to jer izvještavamo o životu crkve, ali nismo crkveni medij u smislu kako se to najčešće interpretira kako bi se kompromitirala naša neovisnost. Mi ne odgovaramo biskupima ili bilo kome drugome što pišemo i ne polažemo nikakve račune o tome. Mi zadovoljavamo kriterije o neovisnosti – smatra Andrijanić.

Goran Andrijanić (foto TRIS/J. Krnić)

Kako je nadalje rečeno, čak ni zdravstvena politika nije dovoljno pokrivena u mainstream medijima, premda se tiče apsolutno svih građana države.

– Neprofitni mediji su u tome smislu napravili uistinu mnogo priča koje su imale odjeka, koje su bile prenesene ili pokradene od srednjostrujaških medija, od zdravstvene politike, sigurnosti, mislim na opću sigurnost, preko kulturnih pitanja, prava manjina, siromašnih , invalida… Neke priče o ljudima s posebnim potrebama nikad ne bi došle do javnosti da nije bilo neprofitnih medija. Koji je izlaz iz ove situacije u kojoj se sada nalazimo? Dakle građani imaju interes biti informirani i to je pitanje nacionalne sigurnosti, jer samo informirani građanin donosi informirane odluke. Svi imaju imaju pravo donijeti bolju odluku za sebe na svim poljima. Političkim elitama očito nije u interesu, to je dokazano sve ovo vrijeme, poticati tu vrstu opismenjavanja građana… Medijskom pismenošću. Ukoliko postoji interes publike, odnosno publika takvih medija, kao vidite gdje je rješenje – upitala je paneliste Helena Puljiz.

– Sredstva su sasvim sigurno ograničena. Ako se nastavi ovakva gospodarska i demografska situacija izvjesno je da će biti i manja. Međutim mi smo jučer čuli namjeru ministarstva kulture da u komercijalne medije koji 80 posto prihoda primaju iz javnih izvora ulije još sredstava. Još. To sasvim sigurno nije model. Dakle ovo malo novca kojeg ima za medije treba raspodijeliti prvenstveno s pozicije javnog interesa, a javni interes nije jednak onome što javnost interesira. Javnost interesira Severinin ljubavni život, ali pisanje o njezinom ljubavnom životu nije javni interes. S te pozicije treba postojati konsenzus oko javnog interesa, te treba ustanoviti zakonodavni okvir koji bio omogućio dulji kontinuitet definicije što je to javni interes… – smatra Nora Krstulović.

Nora Krstulović (foto TRIS/J. Krnić)

Dulje vrijeme se proteže teza kako aktualnu publiku ne zanimaju tzv. ozbiljne priče. Helena Puljiz s pozicije dugogodišnjeg iskustva u komercijalnim medijima kaže kako je laž da se ne čitaju i ozbiljne i relevantne priče. ‘Kad se napravi dobra istraživačka priča nema te Severine koja će ju sašiti po čitanosti, slikovito pojašnjava.

Ministrica se boji desnih ekstremista

Onda je Ladislav Tomičić s Lupige ponešto rekao o nezahvalnoj ulozi neprofitnih medija koju imaju u društvu. Naime, osim što su im uskraćena minimalna sredstva potpore, radi njihove otvorenosti, objektivnosti i profesionalnosti ih se četo proglašava ‘neprijateljskima’, po ustaljenim pseudodomoljubnim obrascima koji su već i Bogu teški.

– Neprofitni mediji su u problemu. Postoji jedna situacija koja je se nastavlja nakon obračuna dr. Hasanbegovića s neprofitnim medijima. Dakle mi smo u tom filmu igrali ulogu uhljeba, jugonostalgičara, komunista, pa i četnika. Zbog takve percepcije je vašoj kolegici stavljena šajkača na glavu… (upad desnih ekstremista u Agenciju za elektroničke medije op.a.) To je bilo blizu onih scena koji se dešavaju na Divljem zapadu koji se na kraju završavaju vješanjem crnca. To se zove linč. I sad kad ministrica Obuljen, koju ne znam i koja se čini kao fina i krhka žena, ja sam siguran, da se ta žena boji više njih nego nas. Izložena je napadima s ekstremne desnice otkad je došla na tu funkciju, jer je takva atmosfera u društvu. Na žalost. Ne samo u našem društvu. Austrija, Mađarska, Poljska… I što se dogodilo, da je EU odlučila pustiti nekakav ozbiljan novac za pisanje medija koji će pisati o desnom ekstremizmu. Ne zato jer su se nekom svidjeli mediji, nego zato jer se netko prepao desnog ekstremizma. Ministrica bi se trebala suočiti s istinom… – predlaže Tomičić ministrici kulture.

A istina je i kako su se na ovogodišnjim Danima desili određeni pomaci na bolje, donedavno teško zamislivi. Dok su brojne kolege iz lokalnih i državnih radija i komercijalnih medija na prijašnjim skupovima apele predstavnika neprofitnih medija pratili s podsmijehom, a ‘neprofitne’ promatrali kao pripadnike nekog zaostalog amazonskog plemena, sada je ipak nešto drukčije.  Naime, radijski nakladnici i Denis Mikolic predsjednik NUT-a, izričito su dali  podršku neprofitnim medijima, te ih je Mikolić pozvao da zajedno idu po više potpora kod Ministarstva kulture.

Rečeno je još puno toga na panelu o budućnosti neprofitnih medija, a o istoj kojoj se nije moglo doznati ništa konkretnije, jer je to inače problem s budućnostima, ali ponajviše stoga jer oni koji bi o tome trebali više znati tamo nisu ni bili. Umjesto zaključka, evo završne rečenice Helene Puljiz:

– Dakle: javni interes, nikakve ustaše i partizani, katolibani i četnici. Idemo raditi. Idemo se boriti za više sredstava za medije – reče Helena Puljiz.

Ovaj tekst je ionako već predug, čak i za neprofitne medije kakav upravo čitate, a u njemu nema niti jedna golišava fotografija, pa ga privodimo kraju.

Ilustracija (foto TRIS/J. Krnić)

(foto TRIS/J. Krnić)

Tomičić i Andrijanić (foto TRIS/G. Šimac)

S panela (foto TRIS/G. Šimac)

Helena Puljiz (foto TRIS/G. Šimac)

 

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI