Neovisni novinarski portal
11.12.2017.
POLITIKA
Požega, HDZ, nasilje i korupcija: Nasilnog župana Tomaševića mijenja nasilnik Neferović?!

Požega, HDZ, nasilje i korupcija:
Nasilnog župana Tomaševića mijenja nasilnik Neferović?!

Cijela Hrvatska već zna da je požeško-slavonski župan Alojz Tomašević pretukao suprugu i završio u policijskoj postaji gdje će morati štošta objasniti organima javnog reda i mira. Nije prvi dužnosnik Požeško-slavonske županije, nego treći u nizu, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci priveden u policiju. A dok Tomašević zbog policijskih izvida izbiva s posla, tamo ga mijenja jedan drugi, možda i brutalniji nasilnik, prvi dožupan Vedran Neferović.

Onaj koji je prije nekoliko mjeseci premlatio novinara lokalnog portala 034 Mladena Mirkovića. Pa „po kazni“ promptno, kako to voli reći Plenković, skinut s liste za HDZ-ova gradonačelnika i prebačen na listu za HDZ-ova dožupana (!?). Šteta da se za drugog dožupana nije kandidirao Franjo Lucić, jer bi tada Plenković imao širi izbor prikladnih kandidata koji će zamijeniti Tomaševića…

 

“Zagubljeni” e-mail

Tko zna što bi se sve dogodilo da županova supruga Mara Tomašević, nakon što je nasilnika prijavila policiji, nije o svemu progovorila i u medijima i pobrinula se da javnost sazna o kakvom je čovjeku riječ i koliko takav dužnosnik kompromitira stranku koja ga je kandidirala. Pokušala je Mara problem brutalnog župana koji dvije godine kontinuirano mlati svoju suprugu i majku svoje djece riješiti i tiše. Bez medijskog publiciteta i skandala. Obraćala se više puta šefu HDZ-a Andreju Plenkoviću. Slala mu mailove i molila za pomoć. Upozoravala da takav čovjek ne smije biti kandidat za župana, ili bilo koju javnu funkciju. Ali, naš premijer i njihov šef Partije nije imao vremena za Maru. Njezine je vapaje ignorirao. Tek kad je Mara sve ispričala novinarima, Plenković i njegova svita uspjeli su pronaći „zagubljeni e-mail“(?!) Da, da, to je bila pogreška, tek sad je vidio e-mail i to onaj od 30. svibnja koji je došao na adresu Tajništva HDZ-a – objašnjavao je premijer.
– To nije bilo prineseno mojoj pozornosti, ali da jest , ja bih reagirao- pravdao se sasvim neuvjerljivo Plenković prebacujući odgovornost na mlade stranačke suradnike koji Marine mailove nisu dovoljno „ percipirali“. Ali, nakon ovoga što se dogodilo „mislim da smo kao stranka reagirali promptno“, zaključio je bezočno drsko i nekritički smatrajući kako raspuštanje požeško-slavonskog HDZ-a sve rješava. A kako bi moglo? To što župan, inače član Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, tuče suprugu, doista ne mora imati baš nikakve veze sa ostalim članovima ŽO.. Zašto bi cijela županijska organizacija bila stavljena „van snage“ zbog jednog nasilnog člana? Doduše , dužnosnika. Možda zato što nije jedini? Možda se čak i za fleksibilne Plenkovićeve kriterije sad sakupilo njih previše na jednom mjestu, pa ga treba temeljito „dezinficirati“? Jer se predugo dopuštalo, toleriralo, da se nečasni ljudi visoko penju i za svoje krimene ne odgovaraju…

Nasilnici bez kazne

 

Alojz Tomašević , požeški župan s iskaznicom HDZ-a, nije, kako rekosmo, jedini nasilnik ni jedini kompromitirani dužnosnik iz ove „zajedničarske“ podružnice. A za sve ih se zna. I svi su zbrinuti. Sa znanjem i blagoslovom Andreja Plenkovića. Neće se ni Tomaševiću ništa dogoditi. Navodno mu nije ni na kraj pameti da podnese ostavku. Mandat je „zaradio“ na neposrednim izborima i nije mu ga baš jednostavno oduzeti.
Za županiju ne treba brinuti. Dok se Tomašević „ispovijeda“ policiji, županiju čuva i o njezinoj dobrobiti brine županov najbliži suradnik, još jedan požeški nasilnik- dožupan Vedran Neferović koji se sklonio u sjenu Tomaševića kao njegov zamjenik nakon što je prebio jednog l novinara. Pa ga je „po kazni“ šef HDZ-a poslao na županijsku listu za dožupana, umjesto da se natječe za požeškog gradonačelnika. Dakle, agresivnom Neferoviću nije bilo mjesta u Gradu, ali je mogao biti dužnosnik u županiji. Sada čak i njezin (privremeni) prvi čovjek. I tko je za to odgovoran?
A i Tomašević i Neferović za sve stranačke stvari donedavno su „raportirali“ svome neposredno nadređenom- predsjedniku Županijske organizacije HDZ-a Franji Luciću. Onom Luciću koji je nedavno prokazan za pokušaj podmićivanja Telegramovog novinara Drage Hedla kojemu je nudio trostruko veći iznos negoli će dobiti za novinski tekst, ako odustane od pisanja o njegovim korupcijskim aferama. Pa je i on završio u policijskoj postaji. Pod istragom.

Lucić pomićivao novinara, a i danas sjedi u Saboru

I podnio ostavku na sve stranačke dužnosti. Jedino je zadržao zastupničku sinekuru. Jer ako ne može biti čelnik ŽO HDZ-a nakon što je uhvaćen u pokušaju korumpiranja novinara , zastupnik uvijek može biti. Kao što Neferović može biti dožupan ako ne i gradonačelnik. Iako je pod istragom. Zbog premlaćivanja novinara. Istom se logikom vjerojatno vodi i Alojz Tomašević. Možda će ga izbaciti iz HDZ-a, kao diskreditiranog , odioznog nasilnika koji premlaćuje suprugu, ali ga iz sabornice ne mogu najuriti. Zbog izravnog izbora i neotuđivosti mandata.
Zanimljivo. HDZ je stranka poznata po tome da se vrlo lako rješava svojih predsjednika ( Ivo Sanader, Jadranka Kosor, a na neki način i Tomislav Karamarko ) koje začas izbacuje van, ali za nižerangirane stranačke „junake“ uvijek će naći kakvo opravdanje i skloniti ih na sigurno. Ma što uradili, ma koliko griješili. Možda bi se HDZ riješio Tomaševića jedino da je njegova supruga podlegla batinama? A moglo se i to dogoditi. Jer ta je žena, žrtva brutalnog partnerskog nasilja, danas na rubu mentalno i fizički. Umjesto podrške obitelji i zajednice, doživjela je, kako se požalila novinarima, osudu i zamjeranje od svih. Zato odlazi iz Požege i Hrvatske. Odlazi se skloniti od prezira onih koji su joj trebali pomoći. Na pitanje novinara da li se boji, sasvim rezignirano kaže: Ne, nemam se čega bojati. Može me jedino ubiti.
Tragedija je to ne samo obitelji Tomašević nego i hrvatskog društva koje ni 2017. još nije osvijestilo problem nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, i tko zna koliko je još Mara koje zaklanjaju lice pred šakama svojih razjarenih moćnih partnera kako bi mogle izaći na ulicu i bez srama otići na posao, koje nemaju pravu zaštitu ni institucija ni okoline, često ni svojih najbližih. Jer žena je kod nas još „drugotna“, manje vrijedna, diskriminirana i nezaštićena i takva bi mogla još dugo biti nastavi li Hrvatska voziti u rikverc…

 

Tags: , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI