Neovisni novinarski portal
19.11.2017.
GRAĐANI / INTERVJUI / LJUDI
Nikola Grubić i japanski turisti (foto TRIS/G. Šimac)

Nikola Grubić:
Čuvajmo i ne pilajmo gradsku jezgru Šibenika – stablo na kojemu svi sjedimo

Nikola Grubić i japanski turisti (foto TRIS/G. Šimac)

Razgovor s čelnikom šibenske udruge građana koja je pokrenula obnovu više tvrđava, a koja sad najavljuje novi projekt: portal s najvažnijim informacijama o svakoj od oko 2000 građevina u zaštićenoj šibenskoj gradskoj jezgri…

Predivan vam je Šibenik.

Šibenik nije kao drugi gradovi, ima baš nešto posebno

Šibenik bilježi najveći rast turističkih posjeta u Dalmaciji, a broj noćenja je porastao za xy posto…

Tako se posljednjih godinu, dvije govori (o) u Šibeniku. Neki koji su ga ‘otkrili’ nedavno ga mednim ustima kuju u nebesa, drugi ga već zovu ‘jednim o najljepših’, a političari se širokim samozadovoljnim osmijesima kite i hvale ‘turističkim uspjesima’. Ima i onih koji upozoravaju kako je upravo sad trenutak da se zdravo promisli o budućem turističkom i inom razvojem grada, kako ga ne bi sustigla sudbina nekih drugih ‘otkrivenih’ gradova koji danas grcaju u nevoljama zbog prekomjerne turističke eksploatacije.

Dakako, Šibenik je i ranije bio lijep, u nekim dijelovima manje ili više lijep nego danas, no svojevrsna šibenska renesansa, nakon što je desetljećima tretiran i doživljavam kao priobalno slijepo crijevo, je uočljiva i iz aviona, kako se to kaže. Ili iz drona, posebno nakon sijaset video snimki koje kruže internetskim prostorom i afirmiraju netom otkrivenu ljepotu grada i njegove osebujne pejzažne okolice. No, nije se uzlet Šibenika i dronova desio baš slučajno. Za njega su, kao i uvijek do sada, osim povijesnih i zemljopisnih okolnosti, zaslužni i neki ljudi. A najmanje je onih iz političkih struktura, a više onih koji se obično nazivaju ‘običnima’.

Svojevrsni zaokret Šibenika od deprimantnog grada posve urušenog gospodarstva do onoga kojega je ‘in’ posjetiti desio se nešto ranije. Primjerice, pojavom glazbenog festivala Terraneo, koji je odjednom grad pretvorio u obavezno odredište brojnih ljubitelja kvalitetnijih glazbenih zbivanja i proizveo lančanu reakciju gore navedenih ‘otkrića’. Na žalost, isti je festival naprasno eutanaziran iz više razloga, a jedan je nedostatak sluha i vida među onima koji donose dugoročno bitne odluke. Na sreću, s time nije stalo: u Šibeniku su se našli i oni koji je dosadilo čekati i gledati kako im grad tone, unatoč golemim potencijalima, vidljivim iz gore spomenutog aviona. Među njima su i entuzijasti iz tzv. civilnog sektora, primjerice iz udruge građana okupljenih pod nazivom Društvo za očuvanje šibenske baštine Juraj Dalmatinac. Iza te šarolike skupine, koju čine Šibenčani različitih zanimanja i profila, stajao je zajednički cilj: reafirmirati zapuštenu, zanemarenu povijesnu i kulturnu baštinu, te je pretvoriti u mogući zamašnjak razvoja gospodarski posrnule sredine.

Na tvrđavi Barone (foto TRIS/G. Šimac)

Prvo što im je na pamet palo su bile četiri šibenske povijesne utvrde (Barone ili Šubićevac, Sv. Mihovil, Sv. Ivan i pomorska fortifikacija Sv. Nikola). Razni vizionari, dobronamjerni gosti i svjesniji Šibenčani su desetljećima uočavali potrebu da se šibenske utvrde održavaju, a onda možda i transformiraju u kulturne i turističke atrakcije. Uglavnom bez rezultata, sve dok se u jednom razdoblju šibenska vlast nije dosjetila kako bi bilo dobro obnoviti i prenamijeniti najstariju utvrdu – Sv. Mihovila. Paralelno s time, u Društvu Juraj Dalmatinac već od ranije su imali detaljno razrađene ideje o preuređenju i revitalizaciji preostale tri tvrđave. Da skratimo, svega par godina kasnije zahvaljujući osvjedočenom volonterskom radu i začuđujućem entuzijazmu koji je nailazio i na klipove i prepreke, udarili su temelje, ponajprije za obnovu tvrđave Barone, pa onda i skori početak istoga na tvrđavi sv. Ivana. Sve to, kao i činjenica da je Nikola Grubić, po zanimanju geodet, a po opredjeljenju strastveni lokalpatriot i poznati obožavatelj svega što ima veze s pojmom Šibenik, ponovno izabran za čelnika spomenute udruge, bio je povod za razgovor.

Fotografija tvrđave iznad kreveta

Za vas kažu da ste toliko opsjednuti svojim gradom da i iznad kreveta imate fotografije tvrđava. Odnosno, tvrđave sv. Nikole, kako se priča…

– Pa dobro, blizu ste. Tako nekako…

U posljednje vrijeme se nešto slabije čuje za vašu udrugu. Ranije ne bi prošlo puno vremena, a u medijima bi iskakali iz svake paštete, što se kaže. Bilo da se radilo o tvrđavama, nekim drugim vašim projektima, predavanjima… Što se događa s vama? Jeste li još aktivni ili ste svoje uradili…

– Nismo mi svoje uradili, kako kažete. Nismo niti blizu toga. A sumnjam da ćemo ikada i biti. Za svakoga tko živi u našem gradu i stalo mu je do njega, uvijek ima mjesta za djelovanje. A to se pokazalo i na nekim našim dosadašnjim akcijama, gdje se odazvalo ukupno oko 700 Šibenčana. Ljudi vole svoj grad, i žele učiniti nešto za njega, samo često nemaju prilike to organizirano iskazati. Što se tiče medija, nešto manje smo u njima bili prisutni i zbog ljetne sezone. A prije toga su se održavali lokalni izbori u Hrvatskoj, za koje vrijeme je sva medijska pažnja uglavnom bila usmjerena prema političkim strankama i njihovim kandidatima. A mi, kao udruga građana odlučili smo s predstavljanjem nekih svojih aktualnih projekata radije pričekati da se sve to završi. No zato smo sada tu… Sve ovo vrijeme mi neprestano nešto radimo. Spomenute tvrđave idu nekim svojim tijekom i predviđenom dinamikom. No imamo mi i neke kompleksnije i dugotrajnije projekte koje razvijamo već dulje vrijeme. Radi se o projektima za koje je trebalo i još treba napraviti niz priprema i predradnji kako bi došli blizu realizacije.

Prije nego li nam otkrijete o kakvim se to projektima radi, pitat ću vas jeste li zadovoljni s ovom aktualnom pričom o Šibeniku i njegovom uzletu ili smatrate da to i nije baš tako…

– Moramo biti zadovoljni. Kako ne bi bili zadovoljni kad znamo da smo u to bili uključeni. Ako govorimo o dvije tvrđave, bili smo uključeni od samih početaka, te smo projekt doveli do te razine gdje je lokalna uprava, Grad Šibenik, mogao dalje razraditi projekt i uspješno ga prijaviti za natječaje za sufinanciranje projekta iz europskih fondova. Mi smo to pripremili, angažirali veliki broj volontera i povezali sve te institucije na lokalnoj i državnoj razini kako bi se u konačnici pripremili zdravi temelji za realizaciju projekata.

Glava Nikole Grubića među glavama na katedrali (foto TRIS/G. Šimac)

To je vjerojatno bio velik posao, kao i uvijek kada se u Hrvatskoj nastoji gurati općekorisna zamisao. Mnogi drže kako je, nazovimo ga, šibenski procvat, započeo nakon festivala Terraeneo i nakon početka obnove šibenskih tvrđava…

– Pa da… S tim da ovdje moram naglasiti da mi nismo sudjelovali u obnovi tvrđave sv. Mihovil. Iako smo imali ideje koje su, prirodno je, uključivale sve četiri tvrđave. Dakako, paralelo s time se pojavila i zamisao da cijelim tim sustavom u budućnosti upravlja jedna ustanova koja će se brinuti o baštini, te reinvestirati sredstva u daljnje oplemenjivanje i održavanje povijesnih, kulturnih i drugih šibenskih znamenitosti i specifičnosti, materijalnih i nematerijalnih dobara. To se na koncu i događa… Dakle, što se tiče Baronea i sv. Ivana sasvim sigurno da je tu naš doprinos velik, počev od ideje, do realizacije projektne dokumentacije… Tu ne treba povezati spomenutu projektnu s dokumentacijom za natječaje, koju su priredile službe Grada Šibenika. Isto je učinjeno i za sv. Ivana. No moramo se prisjetiti da nam je veliku podršku u svo to vrijeme davalo i Ministarstvo kulture i Ministarstvo turizma, Ured predsjednika i druge institucije, koje su pomogle da se sve to ubrza i da se naše ideje prepoznaju kao uistinu bitne.

Vrijeme koje dolazi

Kako ste danas zadovoljni s realizacijom projekta. Primjerice tvrđave Barone? Je li to ono što ste zamišljali?

Zadovoljni smo. Mora se znati da su ovo tek počeci i da se sve zajedno tek treba uhodati. Uvijek ima prostora za napredak, to je jasno. Sve će to ići u tom smjeru da će tvrđava biti sve šire i bolje predstavljena, te tim putem i sve bolje iskorištena. To je vrijeme koje dolazi.

Što je s tvrđavom sv. Ivana? I tamo ste od početaka, da tako kažemo. Što se sad događa?

Da. U projektu sv. Ivana Društvo je i suradnik na projektu, sudjelujemo na koordinacijama, upravo su dovršena sva potrebna arheološka istraživanja. Uslijed arheoloških nalaza došlo je i do nekih sitnijih izmjena u projektu, no to nije ništa radikalno.

U slučaju tvrđave sv. Ivana, kako se sjećam, vi ste u počecima inicirali javnu raspravu među građanima Šibenika i drugima zainteresiranima da pomognu sa svojim idejama o budućoj namjeni prostora te tvrđave…

– Tako je. To se događalo još 2013. godine. Zapravo, sve je krenulo još 2011. godine, a 2016. godine bio je otvoren Barone. No paralelno s Baroneom radili smo i na sv. Ivanu, od 2013. godine. No tu smo na raznim aktivnostima angažirali i brojne druge udruge, šibenska poduzeća, donatore… Pitanje je bi li se ti projekti realizirali u ovom relativno kratkom vremenu da nije bilo uistinu velike snage i ljubavi i želje da se ostvari ta zamisao. Primjerice u arheološkim istraživanjima je sudjelovalo čak 370 volontera na iskopavanjima, a što je bilo nužno da bi se dobila građevinska dozvola za taj projekt. Za takvo što bez volonterskog rada ne bi imali novca, pa ni od projekta sada ne bi bilo ništa. Naravno, Grad Šibenik je nastavio dio posla s apliciranjem na EU fondove. Mogu reći da je svatko odradio svoj dio posla.

Zapravo je svojevrsni presedan kako je zamišljena i projektirana namjena ta tvrđave sadržaj koji će biti prvenstveno namijenjen za edukaciju i zabavu djece i mladih, te je tako izbjegnuta mogućnost da ona bude korištena isključivo u neke komercijalne, turističke svrhe…

– Istina je. Stoga smo i zajedno s građanima došli do rješenja u kojem će njena namjena biti upravo ta. I to je neki presedan. S obzirom da se uz Šibenik oduvijek veže tradicija i predstavlja se kao grad djece i grad jednog od najdugovječnijih festivala namijenjenih djeci, Međunarodnog dječjeg festivala, ta je zamisao pokazala kao najprikladnija. Osmislili smo da to na koncu bude jedan zabavno-edukativni park i da se nalazi kampus gdje će djeca i mladi proučavati utvrde Mediterana i druge nama svojstvene znamenitosti.

No dobro, vratimo se na neke nove projekte koje ste spomenuli, a kojima se bavite već dulje vrijeme. Otkrijte nama i javnosti o čemu se radi…

Sasvim je jasno da je jedan od glavnih resursa Šibenika izuzev tvrđava i njegova slikovita gradska jezgra. Zbog toga smo mišljenja od početaka kako i njoj treba posvećivati posebnu pažnju i učiniti sve da ju zaštitimo. Mišljenja smo kako vrlo pažljivo treba pristupiti njezinoj obnovi i revitalizaciji, kako se ne bi desilo da tu veliku vrijednost koju imamo prepustimo stihijskom upravljanju, neprimjerenim obnovama građevina i drugoj neprikladnoj eksploataciji. Pritom mislimo na revitalizaciju u potpunom smislu, ne samo na primjerenu građevinsku obnovu, već i da se u njoj živi i djeluje na prikladan način. Na gradsku jezgru ne treba gledati samo kao na bitan turistički resurs. To je samo jedan od segmenata. Svjedoci smo i ovo ljeto s obzirom na povremenu veliku zagušenost starog dijela grada uslijed velike posjećenosti turista dolazi do velikih problema unutar jezgre, jer za takvo što nismo spremni.

Među povijesnim kamenjem (foto TRIS/G. Šimac)

Što ste dakle do sada poduzeli?

– Mi smo inicirali jedan sastanak još 2015. godine na koji smo pozvali aktere koji bi mogli sudjelovati pronalaženju načina za najpodesniju revitalizaciju jezgre, kako ona ne bi postala svojevrsni Disneyland za turiste, nego dio grada koji živi punim životom. Tu su bili predstavnici Grada Šibenika, gradskog odjela za imovinsko-pravne odnose, komunalci, Turistička zajednica, Društva arhitekata i konzervatori. U početku smo se bavili vidljivim problemima kao što su neprimjereni detalji u jezgri, poput postavljanja klima uređaja, stihijskog postavljanja štekata, suncobrana i svega onoga što nagrđuje jezgru. No nakon nekih razmišljanja, odlučili smo ići korak dalje. Odlučili smo pokrenuti jedan puno opsežniji projekt u kojem će i navedeno biti jedan od njegovih sastavnih dijelova.

Neće biti: Nisam imao pojma…

Govorite o nekim generalnim odrednicama po kojima bi se postupalo unutar gradske jezgre?

Tako nekako. Odlučili smo pokrenuti projekt informatizacije i izrade informacijskog sustava stare šibenske gradske jezgre. Prvo smo htjeli prikupiti na jedno mjesto sve potrebne informacije o gradskoj jezgri. To nije bilo moguće bez inventarizacije svakog objekta ponaosob. A ima ih negdje oko 2000 objekata, koja su raspoređena u ukupno u 93 bloka.

Za one koji nisu sigurni, što zapravo predstavlja šibensku jezgru? Koje su joj granice?

– Dakle, jezgra se proteže od parka, Perivoja Roberta Visianija, između rive i Ulice kralja Zvonimira, do bedema sv. Nediljice, te nekadašnjih zapadnih gradskih bedema u Docu…

Nije mi poznato da takvo što postoji u nekim drugim našim gradovima, osim možda za najužu jezgru Dubrovnika ili…?

– Pa da. Postoje neki geoinformacijski sustavi pojedinih gradova i mikro lokacija, no mi smo osmislili projekt u kojemu bi, na internetskom portalu javno dostupno svima omogućio da klikom na svaku parcelu ili kuću, objekt dobijete osnovnu konzervatorsku informaciju. Takvo što do sada nismo zamijetili negdje drugdje ni u Hrvatskoj ni šire. Takav informacijski sustav bi ponajprije pomogao našim građanima, posebice stanovnicima gradske jezgre, da dobiju informaciju: najprije neke opće podatke, a onda i one koje ga obavještavaju na koji način se njegov objekt može obnavljati, što ne isključuje posjet Konzervatorskom odjelu radi detaljnijih informacija. To je napravljeno zato što je čest slučaj da pojedini investitori u staro jezgri obnavljajući određene objekte to čine na neprimjereni način, rade ono što ne bi trebali, što u konačnici ima za rezultat nagrđivanje grada i pilanje grane, odnosno čitavog stabla, na kojem svi sjedimo. Bez primjereno i pažljivo očuvane jezgre ne možemo dugoročno očekivati kvalitetnu gospodarsku i bilo kakvu drugu budućnost grada.

No toga smo svjedoci već zadnjih godina, kada je započela sveopća apartmanizacija, uređenje ruševnih stanova i kuća u gradu. Mnogima je jasno da mnogi koriste neprimjerene građevinske materijale, betoniraju kamene fasade, postavljaju plastične prozore itd. Što učiniti po tom pitanju prije nego li bude kasno?

– Slažemo se. Upravo zbog toga i radimo sve ovo. Ovaj sustav bi bio prvi alat koji će se primijeniti prije nego li se upušta u bilo kakve intervencije u jezgri. Dakako, sve ovo radimo u tijesnoj suradnji s konzervatorima, od kojih i crpimo ključne podatke za informacijski sustav koji će uvelike olakšati i njima posao. Dakle, krajnji cilj je dobiti web portal na kojemu se klikom miša na pojedinu zgradu dobiju podaci o toj zgradi: opći podaci i stupnjevi zaštitile – jer unutar gradske jezgre postoje različiti stupnjevi zaštite. Dvije su zone: A i B, za prvu vrijedi stroža zaštita, a za drugu nešto manje stroga. Tu će biti i neke osnovne smjernice o tome što se može raditi na toj zgradi koje su, doduše, informativnog karaktera…

Muzej, N. Grubić i top (foto TRIS/G. Šimac)

Znači, ako netko klikne na taj web portal, a to će mu biti u interesu jer će tako izbjeći neke buduće nevolje, kazne i slično, barem neće moći reći: ja nisam imao pojma da ne smijem zabetonirati spomenik – povijesni portal ili kameni zid iz 17. stoljeća… 

– Tako je. Dakle stvara se neka transparentnost i jača se svijest i informiranost građana. Ne radi se više o nekim fiktivnim i nazovi skrivenim uvjetima koji nikome nisu poznati, nego su oni vrlo brzo i javno dostupni u nekoliko sekundi, da tako kažemo. Ne treba negdje čekati nekakav red, zakazivati sastanke, sve se vrlo brzo može provjeriti i na mobitelu, primjera radi. Inače, kako bi zaživio portal, osim informatičkog dijela i programiranja, tu je i terenski rad prikupljanja informacija, a koji se mora odraditi i već je dijelom odrađen jedino – pješke, kako bi mi rekli. Tako će uz svaku kuću biti i fotografija, katastarski podaci, kućni broj, površina, zona zaštite i kratki opis onoga što se tu može raditi, te uvjeti iz Generalnog urbanističkog plana koji se odnose na tu građevinu. Inače, što se tiče prikupljanja podataka angažirali smo struku, odnosno arhitekte. Tako smo i u ovom slučaju ostvarili svoj prvotni naum, a to je angažiranje svih snaga među građanima koji mogu dati doprinos svojim znanjem za realizaciju takvih nekih većih projekata koji su od velike važnosti za sve nas i cjelokupnu društvenu zajednicu, u ovom slučaju Šibenika i okolice.

U redu. Sve to lijepo zvuči. No kad će zaživjeti taj portal?

– Projekt je u punom jeku. Rade se raznorazne pripreme, od prikupljanja podataka do programiranja. Mogu to reći, da smo načinili takozvanu funkcionalnu specifikaciju koja je preduvjet za programiranje. Kada će portal biti pušten u javnu upotrebu ovisi i o financijskim sredstvima, no na tom planu očekujemo donacije raznih subjekata, jer smo u mnogim institucijama naišli na veliku podršku, te se drži kako bi ovaj projekt mogao biti prototip za druge slične potrebe u gradovima Hrvatske, Mediterana i drugdje. Podaci za značajni broj objekata koji su prikupljeni bit će početna baza, pilot projekt na koji će se kasnije modularno nadovezati i nadograđivati preostali podaci, ovisno o dinamici prikupljanja potrebnih podataka. Dakle, vrlo skoro se može krenuti s objavom podataka obrađenih građevina. Pomoć nam je pružila i Zaklada Adris na svojim natječajima, upravo za potrebe izrade podatkovne baze.

S obzirom da ste vi udruga građana, kako očekujete daljnje financiranje projekta? Odakle mislite nabaviti novac, što i nije lako u uvjetima aktualnog gospodarstva. Obično se na tamo neke udruge gleda kao na smetala i parazite, a sakriva se istina pri kojoj udrugama građana i civilnom društvu pripadaju zasluge za brojne ili većinu kvalitetnih pomaka u društvu…

– Najviše se ufamo u Ministarstvo kulture na čiji smo se natječaj prijavili. Osim toga i u donacije nekih poduzeća, zaklada na čije smo se natječaje prijavljivali i nastavit ćemo se prijavljivati.

Pretpostavljam i kako bi i državne institucije i lokalne uprave mogle u tom projektu uočiti svoj interes, te ga pomoći.

– Da. Smatramo kako je ovo projekt koji će se moći primijeniti i na druge gradove, a što nam je i rečeno. Inače, sve je još uvijek u pripremi, a lokalna samouprava će biti također uključena, kada sve postane konkretnije.

Ovo je prvenstveno za naše građane

Dobro. Mene zanima i pribojavate li se kako će vam neko zamjeriti kako sve to radite kako bi olakšali posao, ne znam, primjerice nekim ruskim ili drugim investitorima, koji će onda, hipotetski, lakše doći do informacija pa će nagrnuti i pokupovati najljepše dijelove naših gradova…

– Pojam investitor kod nas često ima neku pogrdnu dimenziju. Smatra se kako je to nešto loše. Međutim investitor je u ovom slučaju svaki stanovnik naše jezgre koji, na primjer, ima potrebu promijeniti krov, zamijeniti stolariju, obnoviti fasadu. To su prvenstveno podaci koji su namijenjeni našim građanima, stanovnicima jezgre, a tek onda posredno i za zainteresirane koji su spremni ulagati u jezgru. Dakle ovo je prvotno za naše građane, no mi ne možemo utjecati na to hoće li netko nekome prodati nešto svoje. Ako ništa drugo, i takve ćemo na jednom mjestu informirati kakva pravila ponašanja vrijede za našu jezgru, kako ne bi bilo sutra: nismo znali. Sve do sada što smo radili imalo je za svrhu dobrobit grada i naših građana. Umalo sam zaboravio dodati i to kako usporedno radimo na arhitektonskim snimcima svih građevina u jezgri, koji će se onda također moći dodati navedenoj bazi podataka. Dosad smo snimili dva bloka građevina.

Popularne glave… (foto TRIS/G. Šimac)

Što je to arhitektonski snimak?

– To je cjelovita nacrtna dokumentacija svake kuće sa svim mjerama, a koja služi i za to da je moguća faksimilska obnova u slučaju nekih neželjenih događaja, recimo potresa. Sredstvima Ministarstva kulture smo i do sada snimili dva bloka takvih zgrada. I to je svojevrsni presedan, jer smo sve to pokrenuli nakon 13 godina pauze, te se koristi najmodernija tehnologija, tzv. 3D skeneri. Sve se radi u suradnji s konzervatorima, koji su odredili prioritete, te provode sustavni nadzor nad izradom dokumentacije.

Sve je to lijepo, no što velite na neke aktualna zbivanja u gradu, u jezgri. Ove godine i ranije smo bili svjedoci raznoraznih radova u najužem dijelu grada koji nisu ni približno bili usklađeni s bilo čijim smjernicama, osim sa interesom investitora ili građevinara. Često je u gradu vladao nered, oštećivale su se kamene ploče, nehajno se odnosilo prema zaštićenim dijelovima grada, kamioni su prometovali po uličicama bez reda i valjane zaštite ulica i prolaznika itd….

– Slažemo se. Svi zajedno moramo biti stup obrane gradske jezgre. Ne smijemo dopustiti raznoraznim investitorima ili već kome da narušavaju i naružuju izgled grada. Osim toga treba omogućiti stanarima što kvalitetniji život u jezgri. Na žalost, mi tu ne možemo biti ni policija i inspekcija ni komunalno redarstvo. Mi imamo tu neku edukativnu ulogu. No treba naglasiti da sigurno gradski odjeli nisu dovoljno učinkoviti po pitanju očuvanja gradske jezgre. Događala se svojevrsna stihija. Pred ljeto je bilo dosta investicija u gradskoj jezgri i imamo i fotografije i dokaze u kojima je očito kako se neki izvođači radova nisu pridržavali uvjeta kojih bi se trebali pridržavati. Postavljaju se skele bez zaštite za prolaznike, miješa se beton bez zaštitnih ceradi. Komunalni odjeli ne bi trebali samo sankcionirati loše parkirane vozače. Ovo je konstruktivna kritika. Svi zajedno moramo djelovati u očuvanju jezgre.

Građani su često kivni na takve slučajeve, ali to završi uglavnom mrmljanjem sebi u bradu. Mogu li se i vama obratiti ako uoče neke nepravilnosti u gradskoj jezgri? Ipak ste vi udruga koja ima u svojem nazivu riječ ‘očuvanje’…

– Da, svakako. Mogu to učiniti preko naše facebook stranice ili mailom ili na našoj internetskoj stranici. Vi to možete, pa vas molim da u svom tekstu kad ga budete pisali stavite linkove na naše stranice…

Nema problema…

Osim toga zamislili smo i da se na navedenom portalu ostavimo mogućnost interaktivnog pristupa za građane koji će moći slati svoje primjedbe, predlagati, postavljati pitanja, upozoriti na neke devastacije i slično. Mi imamo primjedbe i na način na koji se dopušta prometovanje gradskoj jezgri. Smatramo da bi tu trebalo biti više reda, da se svi pridržavaju vremena u kojima će biti dopuštena dostava, kao što je to slučaj u svim sličnim gradskim jezgrama turističkih gradova. U pravilu su dostave moguće samo u ranim jutarnjim satima, odvoz smeća u noćnim satima i slično. Jednako tako trebalo bi više računa povesti i računa o pranju ulica. Posebna tema su štekati…

Štekatizacija

To je bilo moje sljedeće pitanje… Šibenik je također zahvatila takozvana pretjerana štekatizacija gradskih ulica i trgova. Glavnina površina je već okupirana stolovima i stolicama. Prolaznici moraju pronalaziti put kroz džunglu štekata. Na nekim mjestima nema mjesta ni za prolaz dječjih kolica. Što s tim?

– To je veliki problem u gradu. A mislim da će biti još većih problema. Odnosno, da će svakom godinom taj problem biti sve veći. Ako se nešto ne učini. Ne znam tko o tome donosi odluke. Vjerojatno neko povjerenstvo u gradu. No tu moraju postojati neki kriteriji. Ne može se dopustiti da se štekati šire stihijski, kako to odgovara ugostiteljima, a da se ne vodi računa o zajedničkim potrebama. Svakodnevno smo toga svjesni. Gradsku jezgru, posebice ljeti, treba kontrolirati i na nju paziti od 0 do 24, a ne od 7 do 15 sati, kako bi se spriječile neželjene situacije.

Pa imate i vi svoje članstvo koje može alarmirati mjerodavne službe… Spominjao se veliki broj članova. Kakva je situacija sada?

– Upravo smo krenuli u reviziju članstva. Napravili smo anketni list gdje smo htjeli čuti mišljenje članstva o tome kako mogu pridonijeti radu udruge. Svi smo mi zaposleni, sve ovo što radimo radimo volonterski. Često ne možemo sve stići obaviti, a možda ponekad i griješimo u nekim koracima. Puno je lakše kada je veći broj članova uključen. Održali smo Skupštinu udruge na kojoj su izabrani i zamjenik predsjednika Gustav Červar, te tajnica Iva Čogelja. Tu su i naša redovita predavanja, izdavanje časopisa i još puno nekih sporednih aktivnosti. Dakle gradska jezgra nam je sada u fokusu, no i dalje pozorno skrbimo o tvrđavama, a i dijelom smo i upravnog vijeća ustanove koja o njima brine. U svakom slučaju posla ima. I bit će ga.

Još nešto za dodati, za kraj…

– O, biti će toga još. Uskoro će se čuti. A i onako sam vam svašta napričao. Valjda neću biti dosadan vašim čitateljima…

Valjda nećete.

Nikola Grubić i japanski turisti (foto TRIS/G. Šimac)

Tags: , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI