Neovisni novinarski portal
11.12.2017.
IZDVOJENO
Udruga Franak: Sud Europske unije donio je povijesnu presudu za sve dužnike u švicarskim francima

Udruga Franak:
Sud Europske unije donio je povijesnu presudu za sve dužnike u švicarskim francima

Rumunjski dužnici u kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima izborili su veliku pobjedu pred Sudom EU čija je presuda obvezujuća i za hrvatske sudove, objavila je Udruga Franak koja je na današnjoj konferenciji na novinare upoznala javnost s presudom Suda EU od 20. rujna 2017.

Zašto je presuda Suda EU povijesna, Udruga Franak objašnjava u svom priopćenju:
“U procesu koji je na prvome stupnju završen u korist banke, tužitelj je u žalbi tvrdio „da je banka mogla predvidjeti promjene i fluktuacije tečaja švicarskog franka, da je u tom smislu tečajni rizik bio prikazan nepotpuno s obzirom na to da, za razliku od drugih stranih valuta koje su korištene kao referentne u kreditima, banka nije objasnila da švicarski franak znatno fluktuira u odnosu na rumunjski lej“.
U skladu s tom tvrdnjom postavljena su određena prethodna pitanja Sudu EU-a.
Sud EU-a odlučio je sljedeće:
1. Da bi odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i razumljiva, banka mora potrošača obavijestiti o sljedećem:
– dati dovoljno informacija za razborite i informirane odluke potrošača o kreditu
– informacije moraju biti jasne na gramatičkoj i formalnoj razini
– mora biti jasno izloženo funkcioniranje mehanizma ugovora i to valutne klauzule samostalno te u kombinaciji s drugim ugovornim odredbama
– nije dovoljno samo to da prosječni potrošač može razumjeti da tečaj može rasti i padati, nego potrošač na temelju informacija mora znati procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi valutna klauzula mogla uzrokovati u budućnosti
– nacionalni sud na temelju svega navedenoga mora ocijeniti nepoštenost valutne klauzule.
2. Da se kod odlučivanja o nepoštenosti ugovorne odredbe moraju uzeti u obzir vrijeme sklapanja ugovora i sve okolnosti za koje je banka kao stručnjak i profesionalac mogla znati kod ponude kredita, a koje su kasnije mogle utjecati na izvršenje ugovora te da nacionalni sud utvrđuje postojanje eventualne neravnoteže u smislu navedenoga.
3. Da je kod ocjene nepoštenosti ključno utvrditi je li banka, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovala s potrošačem, mogla razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu u pojedinačnim pregovorima.
Najnovija presuda Suda EU-a nedvojbeno nalaže Vrhovnome sudu Republike Hrvatske da u ponovljenoj reviziji mora:
– za razliku od prve revizije mora procijeniti nepoštenost ugovorene valutne klauzule CHF za svih osam tuženih banaka, kao što je to naloženo i od strane Ustavnoga suda RH u prosincu 2016.
– kod ocjene nepoštenosti u obzir se moraju uzeti sve okolnosti u vrijeme ugovaranja takvih kredita, a ugovorene odredbe osim gramatičke i formalne jasnoće moraju biti potrošačima obrazložene na način da jasno izlažu cjelokupni mehanizam promjene ugovorne obveze i razumljive tako da budućim dužnicima bude jasno kakve posljedice na njih može imati ugovaranje valutne klauzule CHF
– novu presudu Suda EU Vrhovni sud mora uzeti u obzir kod ocjene nepoštenosti valutne klauzule CHF, za razliku od prve revizije kada je odbio kao meritornu za valutnu klauzulu uzeti u obzir presudu u slučaju Kasler, C-26/13, koja je imala vrlo slične odgovore na prethodna pitanja
– ocijeniti je li banka postupala u dobroj vjeri u pogledu izostanka informiranja u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora u stranoj valuti, prije svega uzevši u obzir stručnost i znanje banke kao pružatelja takve vrste usluge
– ocijeniti je li razumno očekivati da bi potrošači prihvatili spornu odredbu da su bili upoznati sa svim rizicima kojima se izlažu
U tome smislu, ono što je utvrdio sudac Radovan Dobronić, postaje ponovno bitno i relevantno za kolektivni sudski proces, a to su sljedeće činjenice:
– CHF nije stabilna valuta
– CHF se pokrivao derivatnim izvedenicama, a ne depozitima građana ili stranim kreditima
– CHF je valuta u koju bježi kapital u vrijeme krize
– HNB štiti tečaj kune u odnosu na euro, ali ne štiti u odnosu na CHF.
Te četiri činjenice banke su znale, kao što su znale i za činjenicu da je CHF u odnosu na DM i euro između 1973. i 2003. narastao gotovo 170% – što je neoboriva činjenica da je CHF nestabilna valuta, za razliku od kune koja u odnosu na euro fluktuira već 23 godine u granicama plus-minus 5%.
Banke, iako su sve to znale, nisu o tome informirale potrošače. Dapače, u privatnim sudskim postupcima gotovo svi osobni bankari na svjedočenjima upravo potrvđuju činjenicu da nisu ništa znali o tome, što dokazuje da su banke bile nesavjesne i nepoštene kod ugovaranja valutne klauzule CHF.
Ukratko, Sud EU potvrdio je tom presudom sve što je Udruga Franak iznosila godinama, potvrdio je utvrđenja suca Radovana Dobronića u postupku kolektivne pravne zašite kojom je valutna klauzula u švicarskim francima oglašena nepoštenom i ništetnom te je potvrdio nedavnu presudu Ustavnog suda koji je stao na stranu dužnika u švicarskim francima.
Sud EU u bitnom je utvrdio da valutna klauzula u švicarskim francima mora biti podložna utvrđenju te valute nepoštenom i ništetnom te je potvrdio da su financijske institucije, poslovne banke, bile dužne potrošače obavijestiti o svim ekonomskim posljedicama i rizicima u vrijeme kada su takve kredite nudili na tržištu, a što one nisu učinile kao što je nedvojbeno utvrdio sudac Radovan Dobronić, ali su kasnije viši sudovi zanemarili njegova obrazloženja i odlučili da se nepoštenost valutne klauzule CHF neće ispitivati.
Presuda je iznimno značajna, jer se radi o presudi Suda EU čije su presude obvezujuće za sve sudove država članica EU pa prema tome obvezuju i sve sudove u RH, pa tako i Vrhovni sud RH koji uskoro treba donijeti ponovljenu reviziju u kolektivnom sudskom procesu.
Nakon takve odluke te nakon prijašnje odluke Ustavnog suda RH iz prosinca 2016., Vrhovni sud RH te nacionalni sudovi koji sude o ništetnosti ugovora s valutnom klauzulom CHF, više ne smiju odlučiti da se neće ispitivati nepoštenost valutne klauzule CHF, jer bi to bilo suprotno odluci Suda EU-a.
Postavlja se pitanje, što će se dogoditi ako Vrhovni sud odluči pozitivno, a što će se dogoditi ako odluči negativno za dužnike u novoj reviziji.
Dajemo ovdje moguće scenarije odluka Vrhovnoga suda. Ako Vrhovni sud potvrdi presudu suca Radovana Dobronića, otvaraju se sljedeće mogućnosti:
a) da se svi postojeći CHF krediti reobračunaju u kunske po početnom tečaju i početnoj fiksnoj kamatnoj stopi
b) da se svi konvertirani CHF krediti, sada euro krediti, ponovo reobračunaju u kunske u skladu s otplatnim planom po početnom tečaju i početnoj fiksnoj kamatnoj stopi
c) da se svi bivši CHF dužnici koji su refinancirali ili otplatili kredite obeštete za razliku koja slijedi iz otplatnoga plana po početnome tečaju i fiksnoj početnoj kamatnoj stopi.
Ako Vrhovni sud ponovo odluči kao i prvi put te odluči suditi protivno pravu Europske unije i odluke Suda EU, Udruga Franak dostavit će preko udruge Potrošač novu ustavnu tužbu na Ustavni sud.
Postoji i treća mogućnost, a to je da svaki oštećeni dužnik pokuša sudski utvrditi ništetnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, za što su nakon nove presude Suda EU-a po nama jako narasle šanse za utvrđenje svih CHF kredita ništetnim.
Važno je reći i to, da presuda Suda EU potvrđuje i naše tvrdnje da je Arbitražni centar u Washingtonu nenadležan za odlučivanje u sporu koji je Unicredit pokrenuo protiv Republike Hrvatske zbog konverzije CHF kredita, kao i da se taj postupak vodi potpuno neosnovano. Arbitražni centar nije dio sudskoga sustava Europske unije pa stoga njegove odluke nisu i ne mogu biti u skladu s EU pravom. Stoga i Vlada RH presudom Suda EU C-186/16 dobiva novo oruđe za osporavanje nadležnosti Arbitražnog centra u Washingtonu.
Postojeći i nekadašnji dužnici u kreditima s valutnom klauzulom CHF s nestrpljenjem i optimizmom čekaju novu reviziju Vrhovnog suda RH.
Link na presudu Suda EU:
http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/…
Udruga Franak”
Tags: , ,

VEZANE VIJESTI