Neovisni novinarski portal
10.4.2020.
POLITIKA
Šibeniku na dar za Dan grada: Košićevo sotoniziranje medija i zastrašivanje vjernika Đavlom koji razara obitelj

Šibeniku na dar za Dan grada:
Košićevo sotoniziranje medija i zastrašivanje vjernika Đavlom koji razara obitelj

Kakav neočekivani slavljenički dar Šibeniku za Dan njegova zaštitnika, blagdan Svetog Mihovila ! Sisački biskup, notorni Vlado Košić, počastio ga je svojim  misnim slovom “uživo” i praznički odjekivao cijelim gradom s uličnog razglasa koji je treštao viškom decibela ne bi li onoj nekolicini bezvjernika utjerao vjeru u kosti. Sasvim prikladno za Sv.Mihovila, koji je kopljem proboo aždaju, toga sveca prigrlira je i policija kao svoga zaštitnika, pa mu i ona, također, istog dana, 29. rujna, ukazuje čast slaveći ga kao svoj dan!

A kako i priliči prazniku, za djelatnike šibenskih gradskih tvrtki, ustanova i uprave – neradnom danu, dosljedno sakraliziranom i svojim zaštitnikom i procesijom i misnim slavljem kojeg je začinio biskup Košić , Šibenik se na svoj svjetovni i nebeski praznik pretvorio u međugorsko svetište. Ukazao mu se biskup Košić! Doslovce.

O blagdanu zaštitnika Šibenika i Šibenske biskupije, krešendo proslave,  besumnje je bila svečana propovijed biskupa Košića, crkvenog egzibicioniste i desničarskog ekstremiste istodobno. Čemu Šibenik ima zahvaliti takvu „čast i slavu“? Svojoj novohrvatskoj pravovjernosti i obraćenju? Jedan od gradova s najviše partizanskih boraca po glavi stanovnika,  na koje danas spomen čuvaju samo njihove obitelji i raritetni Muzej antifašizma recentnog datuma otvaranja, čini sve ne bi li osvojio titulu prvaka dosljedne civilno-crkvene kršćanske integracije. Pa i Košića ugošćava za svoj praznik, kako bi mu otkrio istinu o svijetu i narodu, zarobljenom modernitetom koji širi sam Sotona. A gdje se krije, tko ga pod svojim skutima grije?

Sotona u medijima

– Danas se Sotona zakamuflirao u najutjecajnijim medijima koji su više protiv Hrvatske, nego za Hrvatsku. Doista, koliko samo neistina, poluistina, neprestano dan i noć podmeću i optužuju svoju braću za izmišljene zločine, dok oni drugi gotovo nemaju mjesta u našim medijima . Kako u takvim okolnostima pobijediti i nadvladati zlo- zdvajao je  sisački biskup, opsjednut silama zla koje prijete hrvatskom narodu poput opakog đavla koji je bezmalo pokorio svijet. Pa Košić opet zaziva Sv.Mihovila da kao nebeski vojskovođa  brani hrvatski narod od đavla što je svojim opačinama sasvim dezorijentirao modernog čovjeka.

Ni Domovinski rat još nije završen, ako niste znali, vodi se i danas, tvrdi Košić, iskrivljavanjem istine i lažima. Sabotiranjem “žrtve naše hrvatske i branitelja”.- Zašto se vrijeđa poginule kada se njihove ploče miču? Treba ustrajati na zakonu lustracije, objelodaniti potpunu istinu o svim događajima i motivima svih pripadnika bivšeg režima- poput kakvog egzaltiranog desničara a ne propovijednika, nizao je sisački biskup uvjeravajući okupljenu pastvu kako valja zahtijevati da se otvore svi arhivi koji čuvaju istinu o našoj prošlosti jer smo i danas premreženi kojekakvim prodanim dušama kojima dobro naroda nije na prvom mjestu.

Pravednik među kvarnim zemaljskim robljem upozorit će neuki puk i na podvalu koja mu prijeti Istambulskom konvencijom koja sve dovodi u zabludu jer donosi rodnu ideologiju. A tome treba reći odlučno NE. Jer se radi o iskrivljenoj slici čovjeka i zavođenju mladih s ciljem stvaranja novog poretka i društva bez Boga i moralnih vrijednosti. To zapravo Đavao želi razoriti obitelj jer će tako razoriti čovjeka- otkriva nam notorni Košić, gnjevan što se “Hrvatska gura među zemlje koje su se raskršćanile, dozvolile istospolne zajendice, pobačaj, eutanaziju, legalizirale droge i primile velik broj nekršćanskih imigranata koji su većinom neintegrirani i nasilni prema domaćem stanovništvu i prema našoj kršćanskoj kulturi”.

“Utrka mira” i Katolička škola

Je li to poruka mira i ljubavi kakvu bi božji namjesnici na zemlji imali širiti? Govor solidarnosti s potrebitima, empatije i tolerancije u dijalogu s različitima? Ili govor eksplicitnog nazadnjaštva, isključivosti, u osnovi – mržnje? Zar Crkva koja nas vječito obmanjuje svojim Dobrom naspram našeg Zla, takav govor ne kani zaustaviti? Svoga brata po službi i vjeri primiriti? Netko tom odioznom biskupu mora reći DOSTA! A ne ga “širiti” Hrvatskom kao izvornu nacionalnu vrijednost i mjeru “hrvatske stvari”…

A “hrvatske stvari” su otišle predaleko. Ne gura se Hrvatska među zemlje koje su se raskršćanile, nego među one koje su se pokršćanile bez ostatka. Valjda da bi karikiranjem vjere nadoknadile svoje socijalističko bezvjerje. Pa danas ni centimetar alfalta ne može biti položen a da ga nije porosila “božja vodica” i zakadio miris tamjana.   Čak je i “Utrka mira” koja je kroz slavljenički Šibenik prošla uoči Dana grada, prigodno sakralizirana.

Utrka kojoj je cilj promicanje međunarodnog prijateljstva i razumijevanja povezala je Šibenik s brojnim svjetskim gradovima.  Sudionici utrke putuju kroz više od stotinu zemalja svijeta, nose upaljenu baklju čiji plamen simbolizira ljudsku težnju za životom u harmoniji i predaju je iz ruke u ruku stanovnicima mjesta i gradova kroz koje prolaze.  Grad Šibenik dočekao je ovogodišnju baklju mira, koju pronosi međunarodni tim diljem Europe, gle sad, baš u Katoličkoj osnovnoj školi, 28. rujna, kao mirotvornu prethodnicu najratobornijem među hrvatskim biskupima.

Baklja mira putuje Europom od 1989. kad je krenula iz Zagreba, a od 1993. se održava uz pokroviteljstvo i na zadovoljstvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH i Hrvatskog Olimpijskog odbora.
U jedinoj šibenskoj Katoličkoj školi, izgrađenoj , na rubu grada, bez uobičajenog prenemaganja državne administracije i birokratskih zapreka, u bivšoj vojarni Bribirskih knezova, europske mirotvorce s vječnim plamenom ljubavi i sloge među narodima i ljudima, dočekali su učenici, ravnateljstvo škole i gradski oci. Crkva i civilna vlast na svim razinama djeluju u punoj sinergiji i harmoniji kakvu je teško i zamisliti. Ništa i nigdje više ne može proći bez božjih namjesnika i crkvenih insignija, bez udvorničkog, snishodljivog podilaženja vlasti svećenstvu, koje se u godinama hrvatske samostalnosti izdiglo iznad države, autonomno i neovisno od nje.

Govor mržnje s oltara

Zašto sudionici utrke nisu mogli zastati na središnjem gradskom trgu-  Poljani, koja je uostalom već pred koju godinu denominirana, ne nosi više ima “mrskog maršala Tita”, pa nema zapreke da bude zajedničko okupljalište za sve, i rigidne desničare i vjernike, ateiste, agnostike i ine? Ili na Obali dr. Franje Tuđmana? Ili u nekoj gradskoj osnovnoj školi koja nosi ime hrvatskih i šibenskih velikana, Jurja Šižgorića, Fausta Vrančića…?
Je li to zato što su „maratonci mira“ proteklih godina već obišli i škole i trgove i obale, pa je na red došla i Katolička škola? Ili je ona odabrana kao samo ishodište poruka mira i ljubavi, dakle, po zaslugama, nauku, zagovoru dobra nasuprot svakog zla?
Ako je ono prvo razlog, ništa protiv. Ako je ovo drugo, tisuću riječi bilo bi malo za dignuti glas i osporiti tu privilegiranost i odabir, tu prednost u odnosu na sve civilne ustanove i toponime. Jer, Crkva danas češće širi govor mržnje negoli mu se suprotstavlja. Od don Milija Plenkovića koji javno slavi smrt jednog od najvećih hrvatskih intelektualaca, izdavača i publicista Slavka Goldsteina, nazivajući ga mrziteljem Hrvatske, kojemu se nitko od crkvenih velikodostojnika nije došao pokloniti ni na sahrani ni na komemoraciji, do sisačkog biskupa Vlade Košića koji je upravo egzemplar mrziteljskih, diskriminacijskih i homofobnih poruka s oltara. Košić ljubi ruke svome prijatelju Dariju Kordiću osuđenom za zločin u Ahmićima, najveći pokolj u sukobu Hrvata i Bošnjaka u ratu u BiH, čita stihove na koncertu Marka Perkovića Thompsona koji svaki svoj javni nastup začini ustaškim pozdravom Za dom spremni, kojega je Košić, zajedno s don Anđelkom Kaćunkom, peticijom zagovarao kao službeni pozdrav u Oružanim snagama RH. A sada baš taj biskup drži svečano misno slovo tisućljetnom gradu slavljeniku, gradu heroju iz Drugog svjetskog rata koliko i Domovinskog …

Šutnja Crkve o vlastitom grijehu

Crkva je na takve eskapade svojih biskupa uglavnom šutjela ili tek mlako, licemjerno i s figom u džepu reagirala. Baš kao i na aktualni slučaj svećenika pedofila koji je za silovanje 15-godišnjaka kažnjen jednogodišnjom uvjetnom kaznom, koju će izdržati “radom za opće dobro”. Ma kakvo to opće dobro takav čovjek, takav pregalaca Crkve, uopće može činiti?!

A Crkva bi trebala biti prva koja će učiti i mlade i stare ljubavi prema drugima i drugačijima, toleranciji, suživotu i miru među ljudima i narodima. Da je tako, uživala bi istinsko poštovanje svakog časnog čovjeka, umjesto što danas parazitira na bogobojaznosti odane pastve i farizejstvu establishmenta i kvazivjernika. Eto, zato i jedna prolazna baklja mira na svom dugom putu zemljama svijeta, kad zastane baš u Katoličkoj školi jedne sekularne države s bezbroj civilnih škola, ustanova, trgova, obala…ili ukazivanje časti jednom proskribiranom biskupu koji promiče mržnju, a ne prijateljstvo i ljubav, da drži svečanu misu za Dan grada, ponosnog i časnog Šibenika, može proizvesti otpor jer sugerira snishodljivost i inferiornost politike spram Crkve koja je tijekom godina postala, bezmalo najjača politička opcija u Hrvata. Nedodirljiva i moćna. Kao u doba inkvizicije…

Tags: , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI