Neovisni novinarski portal
18.11.2017.
KULTURA
Nasmiješeni Krešimir Boras

Memento Mori:
Krešimir Boras – vrhunski slikar i prorok vlastite mračne budućnosti

Nasmiješeni Krešimir Boras

 Memento mori, nazvana je posmrtna izložba likovnog umjetnika Krešimira Borasa, otvorena sinoć u Studiju Galerije sv. Krševana u Šibeniku. Memento mori ili Sjeti se da si smrtan, Prisjeti se smrti, izreka je koja je kroz povijest, pa tako i danas, imala nakanu upozoravati čovjeka da je njegov život prolazan, odnosno da će jednom umrijeti. Ujedno je to i idejni pravac u umjetnosti, a koji je okupirao mnoge umjetnike koji su za života stigli dublje promišljati o smrti i vlastitoj smrtnosti.

Među njima je bio i slikar Krešimir Boras, koji je smrti, prolaznosti i raspadljivosti materijalnog tijela bio svjestan, čini se, puno više negoli većina ljudi. O tome svjedoče njegove dojmljive i potresne slike izložene u šibenskoj galeriji, gdje se mogu pogledati svakoga dana do 30. rujna (od 9 do 12 h, te od 19 do 21 h). Za šibenske prilike donekle neobično: mnoštvo posjetitelja je pristiglo na izložbu Krešimira Borasa koju je otvorila ravnateljica Galerije sv. Krševana Antonija Modrušan. Među publikom je bio značajan broj onih koji nisu znali kakve će slike ugledati. Neki su ostali zatečeni, neki su ih gledali s divljenjem, neki s očitom nelagodom, neki potreseni…

Otvorenje izložbe: Antonija Modrušan, Marija Škalabrin i Sofija Boras (foto TRIS/G. Šimac)

Među njima je bila i ravnateljica Modrušan, koja je izložbu otvorila emotivnim uvodnim govorom, podsjećajući na težak životni put slikara, koji je na koncu preminuo 1995. godine nakon ranjavanja u Vukovaru, gdje je teško ranjen na straži, i to netom nakon svojevrsnog službenog završetka Domovinskog rata, 9. rujna 1995. godine. Zatražila je ujedno i pomoć od gradskih i županijskih vlasti, kako bi vrijedna zbirka Borasovih radova, o kojima još uvijek brine njegova obitelj u Šibeniku, bila zbrinuta na prikladniji način, u skladu s vrijednošću njegova opusa.

Zadužio je Šibenik i svijet

– Svojim životom i radom je Krešimir Boras na neki način zadužio Šibenik. Stoga bi bilo najmanje što možemo učiniti da mu se odužimo je pronaći adekvatni prostor u kojemu bi se, kao zasebni postav ili kao dio cjelokupnog fundusa Galerije sv, Krševana, izložili njegovi radovi, ulja na platnu, reljefi, akvareli, kipovi… kako bi bili dostupni javnosti – uz ostalo je kazala ravnateljica Modrušan.
Borasov opus nije samo važan samo za hrvatsku umjetnost, nego ima veliki značaj u svjetskim razmjerima, pa bi stoga trebalo učiniti sve kako bi njegovo djelo konačno bilo valorizirano i vrednovano u skladu s vrijednošću, a onda i dostupno publici u nekom javnom prostoru, upozorila je i Marija Škalabrin, povjesničarka umjetnosti i kustosica izložbe.

Nasmiješeni Krešimir Boras

– Umjetnički opus prerano stradalog slikara Krešimira Borasa izlaže se po drugi put u njegovom rodnom Šibeniku. Istinski slikar, u svakom smislu te riječi, bio je opsjednut jednom temom, temom uništenja tijela, kojom se bavio neprestano tijekom svojeg prekratkog stvaralaštva. U zlosretnoj igri umjetnosti i života postao je prorokom vlastite mračne budućnosti u kojoj su njegove slike samo predskazanja koja su se ostvarila. Borasov opus može se podijeliti na prijeratno i ratno razdoblje, a smrt, užas i ubijanje predvladavaju na njegovim platnima godinama prije početka devedesetih i rata u kojem će sudjelovati od početka pa do samog kraja. Na prijeratnim slikama prisutna je djelomična ili potpuna dezintegracija tijela dok se u ratnom razdoblju javljaju cjelovite ljudske figure, ali samo kako bi bile iskasapljene i mučene ili preobražene u čudovišta. Ljepota, dobrota, humanost ne postoje u njegovim djelima. Iščezle su pred ružnoćom, smrću, boli i paklenim mukama rastakanja tijela, a čovjek nije ništa drugo doli zvijer i materija koja se raspada na sve moguće jezive načine… – pojasnila je Marija Škalabrin.
Inače, slikar Krešimir Boras rođen je u Šibeniku 9. lipnja 1962. godine, a školovanje i mladost provodi u Vukovaru. Zbog iznimnog talenta 1984. odlazi u Francusku, gdje prolazi prijemni
ispit na Akademiji lijepih umjetnosti (Academie des BeauxArts) u Nancvu, Već na prvoj godini studija dokazuje talent i snagu osobnosti, da s lakoćom i izvrsnim ocjenama polaže prvu godinu, te mu se dozvoljava da preskoči drugu godinu studija. Diplomira 1989. godine u klasi profesora Jean Mare Chevaliera i seli se u Vukovar. Uskoro izbija rat, pa Boras u više navrata boravi na ratištima. Tamo je na koncu smrtno ranjen, u rovu, u krvavoj borbi prsa u prsa, tragičnom događaju koji nalikuje prizorima s nekih od njegovih slika.

Borasove slike… (foto TRIS/G. Šimac)

– Krešimir Boras bio je vrhunski umjetnik mračne strane ljudskog duha, kompletan i kao portretist i kao poznavatelj ljudske anatomije. Portret bolesnog, umirućeg oca i portret djeda samo su nagovještaj onoga što je slikareva ruka mogla dati u nekim drugim, sretnijim ili drugačijim okolnostima. Pred kraj života, osim kao vrstan slikar, u crno-bijelim crtežima olovkom otkriva se i kao punokrvni crtač koji s lakoćom gradi zaobljenost forme i osjećaj prostora. Kao što Enes Quien u svojem monografskom osvrtu na umjetnikov rad kaže „Borasove slike postaju karizmatski fenomen u našoj suvremenoj umjetnosti, jer svojim prikazima i prikazama nema prethodnika u našoj sredini, a mogli bi se nadovezivati tek na mučne prizore košmara Goye, Füsslija, Boscha, ili Francisa Bacona.“ I ova izložba, sada već davno preminulog umjetnika, potvrđuje autentičnost njegove umjetnosti, njenu dosljednost i uznemirujuću snagu od čije siline nitko ne može ostati ravnodušan, već možemo samo zanijemiti, s mučninom u utrobi, u zaglušujućoj tišini boli – kako je kustosica Marija Škalabrin jezgrovito opisala učinak Borasovih slika na (većinu) onih koji se sretnu s njegovim djelima.

Bio je vedra i društvena osoba…

Suprotno onome što bi mnogi mogli pomisliti temeljem njegovih slika, Krešimir Boras je u svojemu kratkom i umjetnički vrlo plodnom životu bio vrlo vedra i društvena osoba, ali ipak netipičan čovjek, boem… kako ga opisuju oni koji su ga poznavali.
– Bio je iznimno posvećen svojemu radu i stvaralaštvu. Ali ujedno je u društvu bio omiljen, zabavljač, imitator, glumac… Bio je potpuno drugačiji nego će mnogi pomisliti. Istodobno, u sebi je nosio tugu i bol, a u naravi su njegove slike s prizorima tjelesne boli bile metafora za duhovnu bol. Njegovih slika ima posvuda, neke su i u Francuskoj. Živio je vrlo skromno, a često bi svoje slike poklanjao prijateljima za vjenčanja ili bi platio piće za društvo, kao što je to učinio u jednom pariškom bistrou. U kasnijoj fazi svojega stvaralaštva uviđala se naznaka prelaska u stvaralaštvo s elementima vedrijega, no ubrzo nakon toga je snašla smrt – uz ostalo kaže Sofija Boras, Krešimorova sestra, koja se s obitelji brine za glavninu njegove umjetničke ostavštine.

Marija Škalabrin i Sofija Boras (foto TRIS/G. Šimac)

Umjesto zaključka, za one koji neće stići na šibensku izložbu, te prije nego li Borasova umjetnička djela budu trajno izložena u adekvatnom galerijskom prostoru, prenosimo dijelove snažnog uvodnika kojega je za katalog izložbe (vidi ovdje) priredila Marija Škalabrin, a koji vrlo slikovito riječima opisuje iznimnu snagu njegova djela:
…Forme tijela rastaču se dok od njih ne preostane ništa osim pulsirajuća, gotovo apstraktna, mreža žila, utrobe i krvi. Od kanibalistički spojenih tjelesa do onih rasprsnutih, od platna do platna, na velikim površinama nižu se kompozicije nadrealnih prizora proizašlih iz najcrnje tame ljudske svijesti: bezglava tijela, napuhnuti leševi, kosturi… Ali šokantnost njegovih djela nije samo u sadržaju, već u savršenom naturalizmu, slikar ništa ne skriva, sve je uvećano i izloženo gledateljevom pogledu kojem ne preostaje drugo nego suočiti se sa žestinom ove umjetnosti.
…Ponekad umjetniku sama slika nije dovoljna, plošnost postaje tijesna, njeni oblici bujaju i pretvaraju se u reljefe. Neki reljefi integralni su dijelovi slikarskog platna dok drugi postaju samostalne skulptorske jedinice te zadržavajući kolorit slika prenose rastakanje forme u trodimezionalni medij. Dominantna ružičasto-crvena boja krvi i mesa ponegdje bude razblažena plavom ili crnom pozadinom, a tamo gdje je nema, njena odsutnost ne umanjuje stravičnost prizora u bolećivim pastelnim bojama koje navještaju smrt, bolest, rasap uma i tijela. Nekim platnima dodaje, nekima oduzima fizičke komade slikarske površine unoseći tim postupcima novu snagu i značenje pa tako slika Predskazanje rata kao da postaje zlosutna, morbidna oltarna slika dok slika Ratna vremena fizičkim procijepom odražava neizrecivost ništavila rata.
*u nastavku je galerija fotografija s otvorenja izložbe u Studiju Galerije sv, Krševana:

Krešimir Boras

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI