Neovisni novinarski portal
22.11.2017.
POLITIKA
Kako vlada Vlada : Mogu što god hoć(e)u

Kako vlada Vlada :
Mogu što god hoć(e)u

Treba li nam “čitanje po Andreju” da bismo znali kakvo je stanje nacije? Nismo li i bez toga svjesni terminalne faze bolesti koja rastače hrvatsko društvo? Vidjeli smo to i na prvom zasjedanju Sabora nakon ljetne stanke kad je Vlada izložena baražnoj vatri oporbe demonstrirala nulti stupanj tolerancije na kritiku. A premijer, prvu godinu svoga mandata, vrlo prigodno zaokružio opaskom „mogu što god hoću” koja sasvim dostatno govori o naravi Andreja Plenkovića i razmjerima njegove bahatosti kojom je zasjenio čak i bivšeg šefa Vlade Zorana Milanovića.

Njegova je arogancija apsolutno bez pokrića, jer riječ je o premijeru koji samostalno nije donio nijednu odluku, osim, vjerojatno, one o razrješenju Mostovih ministra kažnjenih zbog “neposluha”. Za sve drugo zadužena su povjerenstva za ovo i ono, jer premijer nije spreman preuzeti odgovornost za poteze koje vlada vuče, što svjedoči o njegovoj ziheraškoj naravi i državničkoj potkapacitiranosti. U neku ruku i nedovoljnoj angažiranosti, manjku srčanosti, zapravo činovničkoj profiliranosti.

“Povjerenstvo je moje, kako god okrenete!”

Kakav je to predsjednik Vlade koji nije sposoban presjeći polemike o ustaškom pozdravu Za dom spremni i inicirati donošenje zakona kojim će svi amblemi i obilježja nacifašizma biti sankcionirani u javnom prostoru? Umjesto da svojim autoritetom i artikuliranim stavom presudi toj šizofreniji koja duboko dijeli društvo, Plenković odluku o tome delegira na posebno Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Pa neka oni kažu što i kako činiti s tim recidivima prošlosti čije duhove sustavno oživljava kojekakav politički polusvijet koji je u politiku ušao na velika vrata s društvenih margina. Što znači, oni su odlučili pa će oni i odgovarati za stav koji žele afirmirati. Usred Zagreba se opetovano spaljuju Novosti, tjednik srpske nacionalne manjine, pred Vladom se prosvjeduje zbog režimskog pritiska na javnu televiziju i ukidanje emisije „Hrvatska uživo“, zadnjeg bastiona objektivnog novinarstva na državnoj televiziji, gostioničar skida svojevoljno tablu s imenom Trga maršala Tita na Kazalištu i sprema je kao suvenir u svojoj birtiji, premijer se javno prepire s predsjednicom države oko pada zaposlenosti, tvrdeći da zaposlenost nikad nije bila veća, makar Eurostat govori da Hrvatska bilježi najveći pad, pa Državni zavod za statistiku poslušno revidira brojke i pravda se metodologijom ne bi li ispalo da je ipak Plenković u pravu, a Kolinda u krivu… Kakav nered, blamaža, kakva regresija u odnosu na razdoblje prije samo desetak godina! A predsjednik Vlade “pilatovski” pere ruke od krivnje za ono što imamo danas i što bi mogli imati sutra…
Kad je kurikularna reforma sabotirana iz notorno politikantskih i ideoloških razloga, a u znak prosvjeda na ulicama Zagreba se okupilo 50-ak tisuća ljudi,revoltiranih novim pokušajem konzervativne revolucije da u škole vrati srednjovjekovno obrazovanje, Plenković se opet dosjetio problem rješavati povjerenstvom. Da mu vlast ne ovisi o partnerima iz HNS-a, koji su ortaštvo uvjetovali instaliranjem svoje ministrice znanosti i obrazovanja kao jamstvom provođenja reforme, obrazovanje bi palo u šake “obiteljaša” Željke Markić i Crkve. Ovako, pod pritiskom ultimatuma, nova ministrica Blaženka Divjak, čuvajući i vlastiti obraz, uspijeva „počistiti“ oktroirane “stručnjake” na čelu Posebnog stručnog povjerenstva ( PSP-a ) i ekspertne skupine, ali ne i preuzeti vodeću ulogu u tom procesu, jer taština poraženog premijera zahtijeva kompenzaciju. Ako neće biti ljudi koje je postavio HDZ, onda ću Povjerenstvo voditi ja osobno. I tako je zasjeo na njegovo čelo kao neka vrst supervizora reformskih procesa, da ne bi suviše modernizirali sustav školstva i konsternirali Crkvu.

“Nećete mi vi valjda govoriti što ću raditi!”

Kad ga je svojedobno novinar N1 Televizije Hrvoje Krešić pitao hoće li on osobno biti na čelnoj poziciji Povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja drsko je odgovorio: Povjerenstvo je moje, kako god okrenete. Pročitajte Strategiju, pogledajte odluke Vlade, osluhnite što sam rekao, pa zaključite!- s visoka će iznervirani Plenković. Kojemu to postaje stil javne komunikacije. – Fascinantni ste, zbilja ste fascinantni- svojedobno je cinično odgovorio jednom drugom kolegi novinaru. Trećeg je išamarao oštrom replikom: Nećete mi vi valjda govoriti što ću raditi!
I tako sve do današnjeg : Mogu što god hoću!
A niti može, niti hoće. Naročito neće preuzeti odgovornost za bilo koju osjetljiviju odluku. Ni pitanje ponovnog preuzimanja dionica INE od MOL-a unatoč najavi kako će to biti riješeno prodajom 25 posto dionica HEP-a, nije apsolvirao, nego je osnovao povjerenstvo i o tome “zašutio zauvijek”, pa neka se oni bave time i odgovaraju “pred bogom i narodom “ako pogriješe.
Kad se zaoštrila situacija sa Slovenijom oko provedbe odluke o arbitraži, okupio je sve parlamentarne stranke i zatražio konsenzus za nastavak bilateralnih pregovora čime je osigurao alibi za eventualno loš ishod spora i zaštitio se od možebitnih prozivki javnosti da je loše “istrgovao” sa susjedima i jeftino prodao nacionalni , državni teritorij.
Sa Zakonom o porezu na nekretnine mjesecima je “hoće- neće”, a uvjeravao je narod kako mu novi porez donosi boljitak i porezno rasterećenje jer tri nameta integrira u jedan i to će građani osjetiti dobitkom u svom džepu. A onda, kad se narod digao na noge i glasno usprotivio novoj pljački, odustao od tog “boljitka”, a ministra koji je bio zadužen za indoktrinaciju masa, Zdravka Marića, pustio da se sam “pere” pred građanima od vlastitog zakonskog prijedloga, kao da ga je on, mimo Plenkovića, gurao. S Marićem je već prošao „kroz šibe“ zbog Lex Agrokora, pa ga sad lako pušta da se sam koprca u svom blatu. Vjerojatno će tako biti i s posebnim vladinim povjerenikom za Agrokor dogodi li se da na kraju balade koncern sasvim nestane uz goleme posljedice za hrvatsko gospodarstvo i državne financije, a o radnicima i dobavljačima da i ne govorimo…
Kad šef oporbe, SDP-ov Davor Bernardić u Saboru prozove premijera zbog netransparentnosti oko Agrokora čudeći se zašto se prikrivaju stvarni podaci o stanju u koncernu i zaduženoj hrvatskoj imovini, Plenković nastupa kao spasitelj koji očekuje zahvalnost a ne kritike. Jer, “gdje bi bilo hrvatsko gospodarstvo da taj zakon nije donesen?”
-Na žalost, vaša politika je politika nečinjenja i odustajanja. Samo si kupujete vrijeme za poziciju u Europskoj komisiji- vjerojatno je sasvim dobro detektirao Bernardić.

Sa Skejom za stol, pa s HOS-ovom pločom na spomen-kosturnicu jasenovačkih osloboditelja!

SDP-ov Gordan Maras optužuje premijera i za masovno iseljavanje iz Hrvatske jer da je u njegovom mandatu zemlju napustio preko sto tisuća ljudi,a Slavonija je doslovce opustošena. – Što radite da se ti ljudi vrate, je li vam imalo neugodno, kad mislite podnijeti ostavku- nizao je Maras i zaključio:- Partneri su vam Skejo i Bujanec. To je vaš svijet. Neka to bude svijet vašoj djeci, a mojoj neće!
A premijer, što on na to kaže. Vidim da ste se vi u SDP-u lijepo zabavljali ovo ljeto trenirajući za svoje minutice u Saboru, za nekakav marketig SDP-a koji je nikad neprepoznatljiviji, nikad lošiji…
Zbilja, kakav je to predsjednik Vlade koji pod pritiskom uspije izustiti kako je za njega osobno pozdrav ZDS neprihvatljiv zbog predominantno ustaških konotacija, a onda pregovara s opskurnim likom s brčićima nalik Hitlerovim, Markom Skejom, ratnim zapovjednikom 9. bojne HOS-a nazvane po ustaškom zločincu Rafaelu Bobanu? I baš s njim smišlja kako preseliti HOS-ovu spomen ploču iz Jasenovca, s pročelja zgrade u kojoj je za vrijeme NDH stolovao ustaški koljač Maks Luburić, u Novsku gdje je prilijepe na spomen-kosturnicu jasenovačkih osloboditelja- partizana?
Svi u ovoj nesretnoj zemlji znaju da je HOS naziv paravojne formacije ustrojene od radikalnih hrvatskih nacionalista i da je djelovao na području Hrvatske i BiH, sve do 1992. nelegalno, dok zbog ratom ugrožene zemlje nije integriran u Hrvatsku vojsku. Cilj im je bio povratak Hrvatske na njezine istočne granice, iz vremena NDH. I to nikad nisu krili. HOS je raspušten 1996., ali njegovi pripadnici i dalje prigodno paradiraju u crnim košuljama i s ustaškim amblemima po hrvatskim ulicama, pozdravljju ustaškim pozdravom ZDS i na sav glas pjevaju ustaške pjesme.
Svi znaju da nema govora o tome da je ZDS stari hrvatski pozdrav kako je “zagucala” i sama predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u svome neznanju. I ekstremni desničari poput Zlatka Hasanbegovića otvoreno su potvrdili da je riječ o ustaškom pozdravu, ali on svejedno još uvijek stoji na grbu HOS-a čiji sljedbenici i apologeti pišu zahtjeve za ponovnim uskrsnućem njihova spomen- obilježja u Jasenovcu. Duh je davno izašao iz boce, još početkom 90-ih, a Plenković svakako nije ni državnik ni političar od formata koji bi tome znao i imao kuraže stati na kraj. Za to nema podršku ni u svojoj stranci, kao ni za mnogošto drugo…

Iza “željezne zavjese” s “Višegradskom skupinom”

A kako god nije političar od formata, Plenković tako nije ni diplomat od klase. Nikad Hrvatska nije lošije stala u svome okruženju, nikad u gorim odnosima nije bila sa svojim susjedima, ukratko, nikad slabije nije kotirala na međunarodnom planu. BiH nam odbija dati suglasnost za Pelješki most za koji su nam već odobrena sredstva europskih fondova. Slovenci su nam umalo objavili rat zbog Piranskog zaljeva, a stavili su i veto na naš ulazak u OECD u čemu su ih slijedili u stopu i Mađari, tvrdi se, zbog naše potjernice za Zsoltom Hernadijem koji je, navodno, svojedobno korumpirao bivšeg premijera Ivu Sanadera milijunima eura da bi MOL mogao dobiti upravljačka prava u INI. Sa Srbijom smo došli na najniže grane zbog diskriminatorne pristojbe na kontrolu uvoza voća i povrća iz te zemlje, ali i HOS-ove ploče u Jasenovcu, paljenja „ srpskih“ Novosti,ustašizacije zemlje… Kakva je to diplomatska škola Andreja Plenkovića koja nas sa svima svađa umjesto da nas približava?
A i kad se približavamo drugim državama činimo to posve pogrešno i mimo dobrih tradicija ovih prostora. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uvukla nas je “Višegradsku skupinu” i u neku vrst dobrovoljne izolacije od moderne Europe kakvoj smo stremili i kakvoj smo htjeli pripadati. Danas Hrvatska, koja ni u socijalizmu nije bila članica Varšavskog pakta, nego su na nju i bivšu jugoslavensku državu iz tog saveza gledali sa zavišću zbog njezine neovisnosti i politike nesvrstanosti, paktira s državama koje su desetljećima bile iza “željezne zavjese” što im je donijelo goleme frustracije i bolno naslijeđe koje sada prenose , umjesto da ga upokoje za sva vremena. Nije ni čudo da je naša predsjednica u svome već poslovičnom neznanju nedavno čak izjavila kako smo i mi bili iza željezne zavjese, pa je valjda red da tamo i ostanemo. Nismo, predsjednice, ali bi u 21. stoljeću, nastavi li HDZ voditi takvu politiku, mogli tamo dospjeti!

Gard umjesto stava

U EU parlamentu HDZ se ne može suglasiti ni oko „istambulske konvencije“o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, pa dio njihovih eurozastupnika čak i te civilizacijske stečevine dovodi u pitanje, a Hrvatsku gura među one najrigidnije u Uniji.
Hrvatska šalje svoje izaslanstvo na Konferenciju službeno nazvanu”Naslijeđe zločina komunističkih režima u Europi 21. stoljeća” gdje se od 27 EU članica odazove njih samo osam, uz Hrvatsku još Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska, Litva, Latvija i Estonija. Za razliku od grčkog ministra pravosuđa Stavrosa Kontonisa koji je odbio tamo otići jer se na konferenciji pokušavaju izjednačiti komunizam i nacizam, što je za Grčku neprihvatljivo, naš premijer šalje izaslanstvo jer u njegovoj je kući fašizam već izjednačen s komunizmom, pa za apstinenciju s talinske konferencije nema razloga.
Eto, tako vlada ova Vlada, s predsjednikom bez stava ili bez kuraže da ga brani i iza njega stane ako ga ima, ali prepotentnog, bahatog garda, kojemu u tome može parirati samo njegova potpredsjednica Martina Dalić koja u Saboru agresivno bjesni na istupe zastupnika ( Miro Bulj ) kao da joj vade živac iz zuba ili pronalaze novi sukob interesa. Oni zbilja mogu što hoće!

 

Tags: , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI