Neovisni novinarski portal
25.9.2017.
PROSVJED / REPORTAŽE
Gaće tj. djedovina na štapu (foto TRIS/G. Šimac)

(FOTO) Prosvjed u Splitu:
Lopovi, lopovi, lopovi, lopovi, lopoooviii…

Gaće tj. djedovina na štapu (foto TRIS/G. Šimac)

Na području Katastarskog ureda Split, Katastarske općine Split, na nekretninama na katastarskoj čestici 13824/1 naziva Obala H.N.PREPORODA (površina 4327 četvornih metara), te na obližnjoj parceli 13825/1 stjenovita obala (površine 3192 m2), održan je prosvjed protiv poreza na nekretnine.

Gotovo polovicu Rive zauzeo je, za hrvatske prilike, začuđujuće veliki broj prosvjednika. I to u nedjelju navečer, iako je u Splitu vladala mahnita južina, te je prijetio pljusak.

Prosvjednici svih dobnih skupina, počev od 3 mjeseca do 90-ak godina starosti bili su vrlo grlati, živahni i aktivni. Svakih nekoliko minuta uzvikival su: Lopovi, lopovi…, a bio je tu i šaroliki asortiman transparenata. Bilo je i kućnih ljubimaca čiji su vlasnici zabrinuti kako bi radi novog nameta mogli ostati bez kućica za pse.

Nevjerojatno, ali splitska riva bila je presječena na pola: nakon duljeg vremena ponovno je pripala Splićanima, a ne Japancima, Amerikancima i Australcima. Neki turisti su se zbunjeno pokušavali probiti kroz mnoštvo koje je zauzelo cijelu širinu rive, od obalne crte prema prvim zgradama. Neki su pak zastali i fotografirali, misleći da se radi o nekom folklornom spektaklu ili predstavi namijenjenoj za animaciju i razonodu turista. Većina je ipak u miru žvakala odreske i pomfrit u obližnjim restoranima i pijuckala piće. Baš kao i poveći broj domaćeg življa, koji je, standardno, prosvjed gledao sa štekata, uz makijato ili pivo i opaske: ‘A vidi, skupilo ih se’.

Kao da se radilo o krdu goveda ili čoporu majmuna.

Vratit će se iz Irske boriti s aždajama

– Ja se pitam. Gdje su oni koji se žale? Oni koji kad dođe do neke vrste otpora, opiru se otporu. Gdje su oni koji sjede tu u kafiću pored nas i misle da smo mi ludi? Pitam se živimo li mi u istom svijetu? Je li moja Hrvatska i njihova ista zemlja? Mi danas pišemo povijest… – zagrmjelo je sa razglasa.

Gaće tj. djedovina na štapu (foto TRIS/G. Šimac)

– Tako je! – povikali su prosvjednici.

– I ti si dio toga. Svi ste vi dio toga. I svaka vam čast što ste danas došli. Možda su vas pitali zašto idete? Ionako se ništa neće promjeniti… No moramo znati da ne možemo očekivati instant rezultate. Nalazimo se u fazi sijanja. Posijali smo sjeme promjene koja će doći. Jednog dana će doći. A vi ćete biti ponosni. Jer ste bili dio nečeg jako važnog… Ovako je govorila Anita prije dva mjeseca u Zadru. Ovo je njezin govor. Ona danas nije s nama. Ona je u Irskoj. Pozdravila nas je. Ne može doći. Našla je posao. Rekla je da će steći iskustvo i da će se vratiti boriti s aždajama. Tako razmišlja cura od 20 godina u našoj državi… – otvorila je prosvjed Maja Jurišić iz Pokreta otoka, pročitavši govor Zadranke koja sada živi u Irskoj.

I Majin brat, kao i stotine tisuća mladih i manje mladih je odavno otišao iz Hrvatske. Neki se nikada neće vratiti.

– Moj je brat otišao iz Hrvatske s 18 godina u potrazi za novim životom. Više se nije vratio. Sa 13 godina sam se zaklela da se može ostati u Hrvatskoj. Smiju mi se. Misle da sam luda. Ne pričaju sa mnom. Ne razumiju šta pričam. Ali ja nikad neću odustati od toga da ja, i svi mladi koji žele, ostati ovdje ostanu i pokažu da su oni promjena koju čekamo. Okupili smo se radi poreza na nekretnine. Ali to je samo jedan u nizu zakona koji nam spremaju. Krenuli su s koncesijama. Rekli su da će mijenjati 30 zakona do kraja godine. Oni misle da vi ne znate šta se događa. A vi morate preuzeti odgovornost i početi koristiti alate koje imate kao građani. Morate im pokazati da znate što spremaju. Na vama je odgovornost da vam mladi ostanu ovdje. Kad ostanete sami pitat ćete se koga ste čekali. I šta će te reći svojoj djeci i unucima: Koga ste čekali da napravi promjenu? – emotivno je govorila Maja Jurišić s pozornice na kojoj je pisalo: Splitski litnji koluri.

‘Sve ste nam rasprodali, HDZ=lopovi’

Kao da je znalo o čemu se priča, ispod pozornice zaplakalo je jedno dijete. Druga djeca, a bilo ih je mnogo: skakutala su i mahala zastavama i transparetnima poput: Sve ste nam rasprodali, HDZ=lopovi itd.

Prosvjednici (Foto: TRIS/G. Šimac)

– Ja sam tu jer volim Hrvatsku. Jer želim ostat u njoj. Jer želim da moji prijatelji ostanu u njoj. Da nove generacije ne moraju bježati u inozemstvo za boljim prilikama… Želim se izboriti za našu budućnost unutar Hrvatske. Prosječna plaća u Hrvatskoj je nedovoljna za normalan život. Poreze povećali, smanjili penzije. Smanjili plaće, povećali cijene. Gospodo moj , nijedan od poreza i legalnih krađa nam nije pomogla. Kad lopovi rasprodaju sve što mamo, od industrije do prirodnih ljepota, do vlastitog naroda kojeg trebaju zastupati, što će biti? – zapitala se u svojemu usplahirenom govoru Lucija Šalinović, 21-godišnja studentica psihologije.

Prosvjedu se priključila jer je osjetila da mora, a psihologiju studira kako bi razumjela što se to događa u Hrvatskoj.

– Svi njihovi porezi nisu doprinijeli ničemu. U većem smo dugu nego ikad. Druga smo nasiromašnija država u EU. Kako? Može li netko objasniti. Može li netko objasniti zašto u udžbeniku za osnovnu školu piše da se HDZ borio protiv korupcije? Teško je kad vidiš sve te ljude kako kopaju po kontejnerima da bi mogli nešto pojesti. Da plate struju… Očito je da naše vođe za nas nije briga. Te je ostalo nama da se brinemo samo za sebe. Je ako se sami nećemo udružiti, propast ćemo od ruke sebičnosti. Tuđe i vlastite. Tu ste. I vaš glas se čuje. Ja nisam ništa drugačija od vas. Tu sam. I ljuta sam. Ljuta sam što uništavaju sve što je sveto , sve što mi je drago. I prodaju sve što imamo. Tu sam. Radit ću sve što mogu za ovu našu Hrvatsku. Stvorena je od krvi poštenih ljudi, prodana od ruku sebičnih ljudi – reče Lucija Šalinović i zasluži gromoglasni pljesak i povike:

– Tako je!’ Takoooo je!

Nebo se opasno zacrnjelo, zaprijetio je ozbiljan pljusak. No svi su i dalje stajali…

Slavonija je pala

– Slavonija je pala. O tome nitko ne priča. Slavonija je otišla. Raselili smo ih. Neka odu, neka steknu iskustvo. Ali mi moramo napraviti uvjete da se oni mogu vratiti. Moramo ih vratit nazad. Moramo zadržat ono št je ostalo. Moramo pomoć jedni drugima. Jer nas nitko drugi neće spasit. Prestanimo čekat Mesiju. Prestanimo čekat velike vođe. Osvijestimo se. Počnimo čitati šta nam govore. Shvatimo da nas lažu. Da pričaju samo ono što želimo čuti. Budite vi promjene u svom kvartu. U svojoj ulici. Pričajte o ovome što ste danas čuli… – pozvala je Maja Jurišić okupljene na širenje vijesti.

Transparenti (Foto: TRIS/G. Šimac)

A onda je na pozornicu nastupio Robert Pilipović koji je naglo postao popularan nakon što je 18. srpnja nakon katastrofalnih požara u Podstrani premijera A. Plenkovića pred kamerama zapitao ‘kako ga nije sram’ obilaziti požarište na kojem su vatru gasili građani sami, te slabo opremljeni vatrogasci.

– Imali smo raspravu. Stručnjaci nam se nisu htjeli pridružit jer Robi ima retoriku kakvu ima. Ne vole svi kako Robi priča. Pokušala sam biti fina. Vidjeli ste kako je Robi dobio dozvolu u Gradu (za održavanje prosvjeda op.a.). Ja je nisam dobila. Pitali su me kako mogu stati uz njega. Pa ipak on nema škole. Ja se pitam kako njih nije sram. Opet se dijelimo. Isključivi smo, a borimo se protiv isključivosti. Večeras puno njih večeras ovdje nije došlo radi Robija – pojasnila je Maja Jurišić zašto na prosvjedu nije bilo više govornika.

Naime, nekima je zasmetalo što će se riječ dati i Robertu Pilipoviću, a jer je do sada u svojim istupima slabo pazio na rječnik, te bi mu se omakle psovke i riječi poput ‘smradovi, šupci, ljigavci‘ itd., a kojima je opisivao visokopozicionirane lokalne i državne dužnosnike.

– Puno ljudi sam zvao da dođu i govore ovdje. Ali nitko od njih zbog ovoga ili onoga nije tija stat ode. Moramo se svi okupiti. I oni koji su došli, i oni koji nisu došli ode zbog straha. Strah je najveći neprijatelj u ovoj državi. A oni trebaju osjetiti strah od nas i to će onda biti naša najveća prednost. Licemjeri i lopovi koji su nas osakatili… Ovo nije prosvjed samo radi poreza na nekretnine. Ovaj porez je jedan od stotine zakona koji su izglasali protiv vlastitog naroda. Svi se pitaju zašto ja ovo radim. Čiji sam i to…? Ničiji sam. Zašto ovo radim? Zato što su mi mnogi dali podršku nakon onog požara. A samo zato što sam rekao istinu. Ispalio sam na svoj način. Ispao sam neki heroj… Ali ja nisam uopće heroj. Pa to mi sve znamo. A samo je problem što to u ovih, možda 25 godina, na takav način niko nije rekao… – započeo je Robert Pilipac svoj nastup s mikrofonom na pozornici.

‘Lopovi, lopovi, lopovi, loopoovi…’

Na pozornici je bio sam, ako se izuzmu petorica-šestorica novinara ili nekih drugih s mobitelima, a koji su se motali oko njega i često ga skrivali od pogleda mnoštva, jer su ga snimali ili on-line emitirali njegov govor.

– To bi se trebalo promjeniti. Svi bi im trebali reći šta misle. Kao onaj mali, zaboravija sam mu ime, šta im je reka da su lopine. To im triba govorit šta više. Jer to oni jesu… – reče Pilipović.

– Lopovi, lopovi, lopovi, loopoovi… – zagrmila je Riva.

Robi i Maja Jurišić (Foto: TRIS/G. Šimac)

U pozadini, iz pravca Šolte, čula se i potmula tutnjava zbiljske grmljavine.

– Tako je! Recite im! Neka čuju da su lopovi. Znamo to i znaju to i ovi ljudi šta nisu došli. Znaju to i oni da su lopovi… Zbog čega sam još tu? Zapitam se uvijek; jesu li oni koji su u mojoj obitelji dali živote za ovu državu to učinili uzalud. Kad vidim u šta se ova država pretvorila… Mojoj je majci u široj familiji poginilo 22 za ovu državu. Mom ocu osmero. I onda… dok su moji ostavljali kosti po rovovima jedan Plenković je bija anemičan.. I sada takvi koji su prodavali špagete po Italiji i studirali u Milanu, i tko zna šta radili ,oni drmaju državom… A ljudi su dali živote. Oni koji su tada bili s njima su sada na margini. U rupama. To se triba promjenit. Ovo sve šta radim radim je zbog ljudi. Zbog sebe. Sutra zbog svoje djece. Mora neko krenit. Mora nas drugi put biti više. Jedino masovnost je naše oružje. Da nas je ovdje danas 30 iljada, drugačije bi bilo. Ali i ovako nas će se čuti. To je najvažnije – reče Pilipović.

– Lopovi, lopovi, lopovi, lopovi… – nadovezala se publika.

Narod pati, sućutno je zaključio Pilipović kojega od milja zovu Robi.

Todorićev potrčko

– Taj Plenković je bija već deset puta na dnevniku. Da je on za porez na nekretnine. A sad su okrenili priču. Sad je bija deset puta na dnevniku, da će sad malo drukčije objasnit. Narod je glup. Nisu na vrime u narodu svatili da je to dobro. A taj Zdravko Marić koji je, ka, ministar financija… to je Todorićev potrčko koji je takvom lopovu i mafijašu izvuka novce iz svih tih firmi i za nagradu dobija da bude ministar financija naše države. On još stoji tu i laže ovaj narod… – obrušio se Pilipović sada na konkretne osobe.

– Lopovi, lopovi, lopovi, lopovi… – povikaše prosvjednici ponovno.

– Ovi ljudi koje spominjem. To su ljudi koje smo već vidili. Znači: oni se samo vrte… Minjaju… I ovi prije šta su bili. Mesić, Račan, Milanović, Sanader, Karamarko… To su svi isti ljudi. Nema tu stranke. Njihova stranka je novac. Njihova stranka je naša patnja. Na tome žive. Pogledajte Jandrokovića. Pogledajte Gorana Marića koji je bija nogometni sudac u najgore vrime. Kad su osuđeni neki glavni za suđenje u HNS-u. On je sve to zna. A sad je nama moralna vertikala. On nama objašnjava šta je za nas dobro. Pogledajte to dvoje ljudi… – nastavlja Pilipović.

– Lopovi, lopovi, lopovi, lopovi… – uzvraća splitska Riva.

– Lopvi… lopvi.. – cerekala se i podvikivala skupina mlađih Amerikanaca sa klupe, s konzervama piva u rukama.

Bolje… nego… (Foto: TRIS/G. Šimac)

U svakom slučaju Robert Pilipović nije poštedio ni medije. Pogotovo one koji otvoreno, bez ikakve javne odgovornosti i posljedica, služe uglavnom za propagandu vladajućih struktura i friziranje realnosti, i to na račun građana.

‘Mediji, ne puštate istinu…’

– Ne želim taj HRT… taj RTL. Ne želim Novu TV. Znači mediji u Hrvatskoj su veći problem nego ovi ljudi. Jer oni su bez medija ništa. To je njihovo najjače oružje protiv vlastitog naroda. Jer svi ti ljudi koji rade u medijima: to su isto ljudi iz naroda. Izvučeni su za sitne novce. Svi ti novinari i novinarčići… Ali klanjam se ljudima koji rade taj posa savjesno. Ima ih. Ima ih par koji me već dva miseca podržavaju. Ne tribam ih uopće imenovati. Oni znaju koji su. Ali oni koji se na kraju prodaju za sitne plaće. Ono što narod ne smi znat, vi ne puštate. I to je veliki problem. To šta ne puštate istinu. A istina je jedino rješenje za ovu državu – poučio je Pilipović medijske djelatnike.

– Tako je… – uskliknula je masa.

Onda se, čitajući pripremeljni govor, obratio ljudima koji su stručni, akademici’, te onima kojih ‘dosta nije došlo zbog mojih govora i retorike…’.

– Ja bi iskreno volija da je netko poput vas, školovan, sa puno boljim govornim mogućnostima napravija umisto mene. Da je netko poput vas izaša pred ove ljude i da je puno bolje i sažetije reka ono šta želim reći ja. I svi mi koji se osjećamo potlačeni u vlastitoj domovini. Ja sa svjestan da su neke moje riječi grube. A one su to zato da osjete naš bijes i zato jer je moj vokabular ograničen u pojedinim trenucima. Koristim psovke i ružne riječi. Mene su odgajali majka, otac, Torcida i ulica. Majka i otac su me učili sve obrnuto od onog kako me vi vidite, a od Torcide san naučija da se do kraja trebaš boriti za svoje ideale, a ulica me naučila kakvi su ljudi – s lopovima triba na ovakav način…

– Lopovi, lopovi, lopovi… – prekinuli su ga prosvjednici.

(Foto: TRIS/G. Šimac)

– Te ljude koji nas vozaju i pljačkaju već 25 godina ne može pravdati odijelo i lijep govor da bi zbog toga bili fini i kulturni prema njima. Jer kad sve probate, u borbi na takav fin način dođete do spoznaje da protiv takvih ljigavaca trebate nekoga koće ih riješit na moj način. Tribaju vam ljudi poput mene. Ali tisuće ovakvih. Jer jedino ljudi poput mene mogu sutra napravit prostor za ljude poput vas. Nemojte da vam prođe život, a dane shvatite da skupa možemo napraviti promjene. Ako zajedno krenemo u borbu protiv korupcije, ti ljigavci, ta gamad, šupci, pljačkaši, moderna kuga današnje Hrvatske, i mučitelji ovog naroda, nemaju šansu pred nama… – dramatično je pozvao Pilipović.

– Lopovi, lopovi, lopovi… – oduševljeno je uzvratila Riva.

‘Ljudi, ne triba nama Grčka’

Pilipović ima rješenje i za opožarena područja. Uz pomoć spaljene zemlje bi unaprijedio zatvorski sustav u Hrvatskoj

Ali usput poziva i na nenasilje.

– Dat ćemo im milost jer nismo ko oni. Ali imam ideju. Sve ono šta je izgorilo uz more, možda i planski da bi neki mogli dobit građevinske dozvole i sagradit hotele. Tu tribamo mi svi sagraditi tamnice i zatvorit ih jer oni su jedino to zaslužili. Ja imam prijatelja kraj sebe. Svi su slični meni. To su ljudi od srca. Zamislite tu grupu ljudi. Ljudi koji bi za mene dali krvi i ja za njih. Treba krenit. Jer ne fino. Ali bez nasilja. Nego verbalno. Svi oni moji ljudi koji su govorili: ja ću doć na prosvjed kada se bude palilo. Kad se bude rušilo. Ljudi, nama ne triba Grčka. Mi ne tribamo palit svoju Hrvatsku samo zato jer je 150 šupaka opljačkalo ovaj narod i ovu državu. Triba nam masovnost. Onda će oni osjetiti strah. Jer osjetite li ovaj strah njihov od našeg ujedinjenja? Njihov neprijatelj nije rušenje i paljenje, nego jedino ujedinjenje ovoga naroda. Ljudi, vrime je. Ja ne stajem… Ovo je početak. Triba ić dalje… Moramo konstantno vršit pritisak na lopove, licemjere i one koji su uzeli budućnost našoj djeci – poziva Robi.

– Lopovi, lopovi, lopovi, lopoviii… – uzvraćaju Splićani.

(Foto: TRIS/G. Šimac)

– Mi smo ova Hrvatska. Mi smo ova država. Mi živimo ovu državu, a oni samo žive od nje. Mogu poručiti moju najdražu: Bit ćeš opet Hrvatska. Ljudi živili. Idući put zovite sve da nas bude sve više… -finalno je poručio Pilipović.

‘Hrvatska! Hrvatska!’

– Hrvatska! Hrvatska! Hrvatska! – zaorilo se na Rivi.

A onda se, kao da je netko gore pritisnuo tipku ‘pljusak‘, svega par sekundi nakon završetka prosvjeda, na Split sručio teški povodanj.

Turisti su se razbježali prema nadstrešnicama, voltima, pod tende. A prosvjednici su se raštrkali u svim pravcima.

Neki u pravcu nekretnina na česticama 13821 i 13823 (označene kao Titova obala, park).

No većina je zaklon potražila unutar nekadašnje nekretnine u 1/1 vlasništvu pokojnog cara Dioklecijana.

Neki su potrčali kroz Diklecijanove podrume u pravcu parcele k.č. 13807 (označene kao Peristil neplodno zemljište, 536 m2), a neki pak u smjeru katastarske čestice 10895 koja je označena kao put (Trg Republike, 3022 četvornih metara) ili željezničke stanice, neplodno zemljište (13472/2, 50 m2).

Pogledajte fotogaleriju s prosvjeda: 

 

 

 

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI