Neovisni novinarski portal
22.11.2017.
EKOLOGIJA / VODA
Do 2050. u morima i oceanima bit će više plastike nego ribe?

Do 2050. u morima i oceanima bit će više plastike nego ribe?

Proizvodnja plastike je u svijetu narasla sa 15 milijuna tona u 1964. godini na 311 milijuna tona u 2014., a trenutno se samo 14% plastične ambalaže prikuplja za recikliranje. Ostatak završava u okolišu, a u morima i oceanima godišnje završi najmanje 8 milijuna tona plastike.

Stotine plastičnih tanjurića i čaša, vrećica i bočica te slične jednokratne plastike dnevno završe u ili oko koševa za smeće na samo jednoj od “popularnih” plaža na Jadranu, u špici turističke sezone. I dok komunalne službe pokušavaju držati pod kontrolom količinu novog smeća koja ide uz  porast gostiju, pravi bi cilj trebao biti smanjenje korištenja jednokratne plastike te ambalažnog otpada i kroz model cirkularne ekonomije.
Cirkularna ekonomija znači odgovorno iskorištavanje resursa, što znači manje korištenje jednokratne plastike i ambalaže, poručuju iz Reloopa (međunarodne nevladine organizacija, kojoj je cilj prenositi zajedničku viziju cirkularne ekonomije te unaprijediti politike koje omogućavaju i promoviraju takav koncept diljem Europe).
Oko 80 posto plastike koja završi u oceanima i morima dolazi s kopna, a izvještaj Greenpeacea nedavno je pokazao da se u sredozemnom bazenu na svakih četiri četvorna metra može naći jedan komad plastike. Na žalost, tako se sasvim izvjesno čini da će u svjetskim morima do 2050. godine biti plastike koliko su teške sve ribe, ako nastavimo s istom dinamikom onečišćavanja tog plavetnila, kako su poručili iz Zaklade Ellen MacArthur.
-Sve više proizvodimo plastiku za jednokratnu upotrebu, koja nam je uglavnom nepotrebna, dok recikliranje samo po sebi nije dovoljno rješenje. Najezda plastike ubrzano pretvara naša mora u najveća odlagališta otpada, čime ugrožavamo morske životinje, a i nas same. Naime, niz je negativnih učinaka otpada u morima na taj okoliš i stoga je iznimno važno da naši zakonodavci inzistiraju na što strožim mjerama smanjenja onečišćenja plastičnim materijalima u EU-u – ističe dr. sc. Božica Šorgić, viša stručna suradnica u Zavodu za okolišno inženjerstvo. Dodaje kako da morski organizmi stradavaju zbog zaplitanja o otpad ili konzumiranja otpada s obzirom da izgledom može biti sličan hrani. Također, plastični materijali mogu adsorbirati onečišćujuće tvari iz morskog okruženja u kojem plutaju i tako prenijeti razne organske i anorganske onečišćujuće tvari i invazivne vrste na velike udaljenosti.

Akcija Greenpeacea protiv plastike u Jadranu/Foto:Greenpeace

Plan EU: Do 2030. reciklirati 75% ambalažnog otpada

Legislative država mogu puno znači kada je riječ o otpadu i, u ovom slučaju, plastičnoj ambalaži. Europska komisija polaže puno nade u svoj paket mjera o kružnom gospodarstvu s ciljem recikliranja 75 posto ambalažnog otpada do 2030. godine. Ipak, iako plastika čini tek oko 19 posto ambalažnog otpada u EU, taj se otpad najmanje reciklira od svih ambalaža, tek 36 posto. Principi cirkularne ekonomije stavljaju naglasak upravo na odgovorno iskorištavanje resursa, pa se osim recikliranja, sve češće nameće pitanje i ponovnog korištenja raznih materijala.
Proces promjene ponašanja kod građana ide vrlo sporo, ali najčešće u pozadini stoji industrija i pravila koja određuje države. U Finskoj je, primjerice, ‘zeleni porez’ na ambalažu koja se ne može reciklirati bio 67 centi po litri dok je za reciklabilnu bio 17 centi. Finci su tako 2000. godine oko 73 posto piva i 98 posto sokova kupili u bocama koje se mogu ponovno puniti. No, država je 2008. izjednačila porezno opterećenje na pakiranja za pića, bez obzira mogu li se reciklirati ili ne. U samo godinu dana, na tržištu su ostale samo jednokratne plastične boce, a nestale su one koje su mogu ponovno puniti.
U Francuskoj su prošle godine zabranili plastične vrećice, a zatim postavili ljestvicu vrlo visoko i prvi u svijetu zabranili upotrebu plastičnih čaša i pribora za jelo. Primjer je i javna uprava u njemačkom gradu Hamburgu koja je u svojim institucijama zabranila korištenje plastičnih boca, šalica za kavu i druge slične ambalaže.
U Njemačkoj recikliraju više od 97 posto PET ambalaže. Trećinu te plastike proizvođači ponovno iskoriste za proizvodnju boca, a ostatak odlazi u tekstilnu i filmsku industriju za novu upotrebu. Proces prikupljanja i recikliranja te ponovnog korištenja sirovine za izradu novih proizvoda od plastike, pozicionirao je Njemačku kao lidera među državama koje provodi kružno gospodarstvo u djelo, na primjeru PET ambalaže.
Hrvatska je jedna od rijetkih država u Europskoj uniji koja ima sustav povratne naknade za ambalažni otpad, uključujući i PET ambalažu. Međutim prednosti koje postoje, u praksi ne funkcioniraju savršeno za sve dionike u tom lancu, od privatnih tvrtki do države. Dovoljno se prisjetiti nelegalnog ‘uvoza’ smeća, odnosno nepropisnog povrata plastičnih boca iz susjedne države u aparate za prihvat ambalaže u hrvatskim trgovinama. Nelogične su i netransparentne i brojke o količinama ambalaže na tržištu i njezinog recikliranja jer se u Planu gospodarenja otpadom Ministarstva zaštite okoliša i energetike navodi da se u Hrvatskoj godišnje proizvede više od 100 tisuća tona plastičnog i staklenog ambalažnog otpada. Istovremeno se navodi da je količina prazne ambalaže stavljene na hrvatsko tržište gotovo dvostruko veća od registriranih količina u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Do 2025. u morima i oceanima bit će 1 tona plastike na 3 tone ribe

Najnovija studija Zaklade Ellen MacArthur pokazuje da bi se barem 20 posto plastične ambalaže moglo ponovno koristiti i to više puta, za istu svrhu, ističu iz Reloop platforme.
Kako se navodi u studiji Zaklade Ellen MacArthur, proizvodnja plastike je u svijetu narasla sa 15 milijuna tona u 1964.godini na 311 milijun tona u 2014. A procjene su kako će se proizvodnja plastike udvostručiti kroz sljedećih 20 godina. No kao porazni podatak navode kako se sada samo 14% plastične ambalaže prikuplja za recikliranje. Zbog toga, kako se navodi u studiji, ekonomska štete za industriju plastične ambalaže godišnje iznosi između 80-120 milijardi dolara. No štete za okoliš i ljude puno su veće. Svake godine u mora i oceane “ubacimo” 8 milijuna tona plastike (jedan kamion svake minute). Ako se ne poduzmu konkretne mjere za sprječavanje onečišćenja mora i oceana Zaklada Ellen MacArthur upozorava kako će do 2025. u njima biti 1 tona plastike na 3 tone ribe, odnosno kako će do 2050. u morima biti više plastike nego ribe.

Iz studije Zaklade Ellen MacArthur

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI