Neovisni novinarski portal
22.11.2017.
POLITIKA
(Foto: Jozica Krnić)

5. FALIŠ / Ima li Bog naciju? Nema, dakako, ali Bog u Hrvata zato ima nacionalizam…

(Foto: Jozica Krnić)

Ima li Bog naciju?- pitanje je na koje su, druge večeri Festivala altrenative i ljevice u Šibeniku (FALIŠ), bili p(r)ozvani odgovoriti Zoran Grozdanov i Nebojša Zelič, urednici knjige „Vjera u dijalog“ koja se referira na odnose religije i društva , a propitkivao ih je šibenski teolog Branko Sekulić, čija je znanstvena preokupacija odnos Crkve i nacionalizma. Tematizirano pitanje, kao da se odgovor samopodrazumijevao, ostalo je u zraku, jer, dakako da Bog nema naciju, ali Crkva u Hrvata, kao institucionalni posrednik između vjernika i Boga, itekako ima.

Problem je, kako je kazao Sekulić, kad crkvena institucija stane, ne uz naciju, nego uz nacionalizam, što se nama dogodilo, a to je etnoreligionizam.

Crkva se ponaša kao politički djelatnik

Sekulićevi sugovornici na šibenskoj Maloj loži, pred prepunim gledalištem, jedan ateist (Nebojša Zelič, docent na Odsjeku Filozofskog fakulteta u Rijeci) a drugi protestant, baptist (Zoran Grozdanov, doktor znanosti iz područja filozofije, teolog, prevoditelj i izdavač iz Rijeke, urednik u izdavačkoj kući Ex libris…), oba antinacionalisti, prozreli su Crkvu kao svojevrsnu legitimaciju punokrvnog nacionalnog identiteta koju je bez ostatka preuzela hrvatska desnica kao neku vrst vlastite političke infrastrukture. – Što govori o slabosti ljevice koja je dobrovoljno Crkvu prepustila konzervativnoj politici, iako bi po logici stvari socijalni nauk Crkve trebao biti kompatibilniji s lijevom, dominantno (makar izvorno) socijalnom ideologijom. Kako bilo, neutralna Crkva nije nikakva Crkva, jer je osnovna postavka njezina poslanja da se uvijek reformira ukorak s vremenom. Crkva koja ne odgovara vremenu u kojem živi, tek je izložbeni primjerak koji možemo objesiti kao goblen na televiziju – ocijenio je mladi šibenski teolog Branko Sekulić.
S odmakom od dvije godine, taman koliko mu je trebalo za sazrijevanje, kako je priznao, Sekulić se ispričao i don Franji Glasnoviću zbog svoje drskosti i bezobrazluka u nastupu.  – Ne ispričavam se zbog onog što sam rekao, nego zbog načina na koji sam to kazao – pojasnio je Sekulić, svjestan da je poštovanje sugovornika temeljna pretpostavka dijaloga. No, politizacija religije ili religizacija politike, dodao je, uvijek će u meni imati smrtnog neprijatelja. Jer Crkva ili je božja ili je nema, sve ostalo je manipulacija… Kad Crkvi stavimo etničku uniformu ona postaje barjaktar političkih pretenzija tog naroda, i svoju izvornu ulogu da podupire narod (a ne politiku) tada vulgarizira.
Nebojša Zelič, deklarirani ateist po vlastitom priznanju, ne misli da je odsklizavanje Crkve u politiku izazvalo otpor vjernika i njihovo bojkotiranje crkvenih obreda, jer sam ne bi u Crkvu išao i da je „najdivnija na svijetu“ jer ne vjeruje u transcendentalno i u temeljnu poruku kršćanstva, da je Isus Krist spasitelj svijeta. A činjenica jest, rekao je, da se Crkva ponaša kao politički djelatnik vezan uz konzervativno, desno biračko tijelo.

Zoran Grozdanov (Foto: Jozica Krnić)

Desno “crkveno jednoumlje”

Je li odlazak u Crkvu indikator političkog opredjeljenja? Na neki način da, jer današnja ljevica, smatra Grozdanov, uporno odbacuje bilo kakav religijski identitet, što znači da je cijelo polje religije, cijeli dijapazon tema, prepustila desnici, čime i ona polarizira hrvatsko društvo. – To svojevrsno „crkveno jednoumlje“, sljubljivanje ideologije s religijom, rezultira time da Crkva progovara samo o žrtvama svoga naroda čime posredno utječe na naše kulturno pamćenje. Za žrtvu drugog naroda nema ni empatije, ni razumijevanja ali ni interesa. Što je Crkva činila 1995. kad je 200 tisuća srpskih izbjeglica napuštalo Hrvatsku? Jer li hodočastila mjesta pogibije tih žrtvi ili je to činila samo selektivno? Da je u onoj koloni izbjeglica biskup sjeo na traktor zajedno s tim ljudima umjesto što je bio u Kninu, pokazao bi da su mu sve žrtve iste , bez obzira na nacionalno opredjeljenje, a što je i temeljna poruka kršćanstva. Ovako, stvara se samo rezervoar zlopamćenja iz kojega se onda generiraju novi sukobi. Nema suživota ako nema empatije.
Šibenik je grad koji je imao biskupa Srećka Badurinu, podsjetio je Sekulić, a na njegovom ekumenskom potencijalu, na njegovom nauku koji je kod nas marginaliziran, treba graditi dijalog.
– Dobar primjer za to je Ivo Josipović prvi agnostik na čelu države, koji je inicirao odlazak islamskog muftije i BIH kardinala na stratišta u Ahmićima i u Križančevu selu, čime je ujedinio ljevicu i desnicu – istakao se Grozdanov. Religijske zajednice kojima je u korijenu žrtva, trebale bi davati dostojanstvo svakoj žrtvi, drži riječki teolog, umjesto da se svojoj žrtvi daje aureol svetosti, što u slučaju Križnog puta, kako veli Zelič, graniči s blasfemijom.
Crkva danas nema agendu za konkretne probleme i konkretno vrijeme u kojem živimo. Zašto? Zato što Crkva traži monopol nad socijalnim pitanjima (skrb za siromašne, obrazovanje…) i uvijek se, ističe Grozdanov, javljao otpor kad je država uzimala posao Crkvi.

Nebojša Zelič (Foto: Jozica Krnić)

Dobar Hrvat je katolik koji šutke trpi vlast…?

Dotakli su se i djelovanja tzv. parareligijskih udruga poput U ime obitelji i Vigilare, a sve one, kazali su, traže tu famoznu riječ zajedništvo u religijskom i nacionalnom identitetu, umjesto u zajedničkim problemima i potrebama. – U ime obitelji je ljevici uzeo, što je tradicionalno bilo uz nju vezano, politički aktivizam u civilnom društvu koje se borilo za prava drugih, a sada oni čine inverziju i koriste civilno društvo i njegove mehanizme da bi oduzeli prava drugima. Pa imamo demokraciju u kojoj većina donosi odluke i krši povijesno liberalna prava, i to U ime obitelji – objašnjava Zelič. – Istu matricu koju smo imali od 1945. do 1990. imamo od 1990. naovamo. Ispada da je dobar Hrvat katolik koji šutke trpi vlast i ne diže se protiv nje, i to su danas jedini pozitivci. Mogu nas spasiti samo nove generacije koje će postavljati drugačija pitanja, smatra Grozdanov. Ili će duh tradicionalnog hrvatskog domobranstva carevati, dodali bismo…
Naposlijetku, je li Hrvatska sekularna država ili nije? Svakako je sekularna, drži Zelič, ma koliko da to u njezinom Ustavu izrijekom ne stoji. Ali u Ustavu stoji da je socijalna država, a ona to ipak nije – rekao je. Ključ svega su sloboda i jednakost, bez obzira na nacionalnost i vjeru, partikularne identitete, a to podrazumijeva da država i Crkva moraju biti odvojene, čulo se drugog dana Fališ-a u Šibeniku. Bog i Hrvati (nacija) sljubljeni idu dalje…

Branko Sekulić (Foto: Jozica Krnić)

 

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI